Plava je opsesija u kojoj niste sami

Anonim

Par ispred mora

Volite plavu i nemate konkretan razlog

Volite plavu i nemate poseban razlog. Sviđa ti se. zavodi te molim te to vas podstiče To je tvoja omiljena boja i jedino što ti pada na pamet da je nisi izabrao, da je neizbežno da voliš plavu boju kupola Santorinija, boju mora i okeana, čaplju i nebo Giotta, boje lapis lazulija i farmerki. Boja očiju Paula Newmana i glasa Joni Mitchel kada pjeva: „Plavo. Pesme su kao tetovaže”.

Volite plavu i gubite se u njenom pigmentu, ali ta čarolija, vaša simpatija, pretvara vas u nekoga bijesno modernog. To jest, u neko mahnito moderan iz poslednjih vekova, jer su u pećinama vaši neolitski preci predstavljali svijet crvenilom krvi i gline. Jer za stanovnike srednjeg vijeka nebo nije bilo plavo nego crno, crveno, bijelo ili zlatno. Jer tokom antike samo su ga Egipćani koristili za odevanje (zahvaljujući silikatu bakra i kalcijuma ignorisanom u srednjovekovnoj Evropi). Jer Rudnici lapis lazulija bili su u dolini Kokča u Avganistanu a cijena indiga je bila nešto previsoka. Zato što je bilo teško proizvesti i savladati. Jer Za Rimljane su plave oči bile znak lošeg života kod žena, a za muškarce znak ismijavanja. Dok u grčkim tekstovima nalazimo zbrku u vokabularu između plave, sive i zelene.

ipak, sve se promenilo u dvanaestom veku, kada umetnici počinju da predstavljaju Djevicu Mariju prekrivenu plavom mantijom ili haljinom. Marijanska egzaltacija to određuje samo je Ella zaslužila najskuplji pigment. I upravo u tom trenutku počinje da postaje boja koja je najželjnija aristokracije, šireći se ne samo u vitražima i umjetničkim djelima već i po cijelom društvu: pošto je Bogorodica obučena u plavo, to će nositi i francuski kralj. I nakon tri generacije, plava je postala aristokratska moda.

I ako to nije bilo dovoljno, s reformacijom vrijednost plave je doživjela novi impuls, budući da su je kalvinisti smatrali vrednijom bojom od crvene. Protestantska paleta bila je artikulisana oko bijele, crne, sive, smeđe... i plave. A to je značilo da je to postalo u osamnaestom veku omiljena boja Evropljana. Romantizam će naglasiti ovu tendenciju: poput svog heroja, Geteov Verter mladi Evropljani se oblače u plavo, a njemačka romantična poezija slavi kult ove melankolične boje.

također, neki odjek ove melanholije je ostao u vokabularu, kao rec blues...

Je li bilo potrebno još nešto? Niste sami u svojoj hromatskoj strasti, ali to ne čini plavu manje fascinantnom ili prijatnom. Spremni za gozbu bluesa?

Čitaj više