Magaluf u daljini, od Illa de sa Porrassa.
Direktor Michelangelo Blanca došao sa svojim timom Magaluf 2015. Bilo je to njihovo prvo putovanje u taj grad na Majorku i putovali su privučeni radoznalošću i radoznalošću koju je tabloidna štampa stvarala svakog ljeta pričajući o maženju, lođenju, sa jezivim slikama.
“Otišli smo tamo da vidimo šta smo pronašli, da vidimo da li je to istina ili je u pitanju medijski skandal. I shvatili smo da četiri ekstremne epizode koje su se mogle vidjeti nisu nam bile zanimljive, da su potpuno preuveličane, već da zanimali su nas ljudi koji su tu živjeli i koji su se morali baviti ovim turizmom. Počeli smo da glumimo, počeli smo da upoznajemo ljude i videli smo da je stvar tu”, priča Blanca telefonom na početku prestižne Hot Docs Documentary Festival, gde se premijerno prikazuje širom sveta Magaluf Grad duhova (Magaluf, grad duhova), film koji je proizašao iz tog prvog putovanja i mnogi drugi koji su uslijedili u godinama koje su uslijedile.
Magaluf može biti šta god želite.
“Idem da vidim šta ima, upoznam krajolik i bilo je komplikovano jer kada dođete u Magaluf s kamerom, ljudi već misle da ćete napraviti senzacionalan izvještaj, vi Morate ih uvjeriti da želimo još jedan pogled, objasniti stvari sa drugog mjesta i izbaciti turiste sa terena”, Objasni.
I tako je. Engleski turisti koji stignu u Šagaluf koji su sami preimenovali su koncentrisani u ulici Punta Ballena, taj prostor na koji se štampa štampa i skoro sve priče koje izlaze iz ove opštine. Ali ti turisti nisu protagonisti njegovog filma, oni deluju zamućeno, u pozadini, na razbijenim ekranima, reprodukovani skoro kao scene terora, viđene očima pravi protagonisti, stanovnici Magalufa koji tamo takođe žive u niskoj sezoni.
Ruben, klinac koji želi da bude glumac, model, koji zna stihove La Zowi napamet. Njegov prijatelj, koji se pita da li želi da nasledi očev restoran/noćni klub. Y Tu je, bolesna i penzionerka koja je cijeli svoj život posvetila Magalufu i sada mora iznajmiti sobe u svojoj kući da bi platila kiriju. Oni su neki od protagonista. Kao uvjereni agent za nekretnine sa svijetlom i luksuznom budućnošću u ovoj oblasti.
Tereza, u prvom planu.
Sve su to stvarni likovi iz kojih je Miguel Ángel Blanca konstruirao je fikciju, fantaziju ili jednostavno inscenaciju za svoja lična razmišljanja. Kao onaj koji je izrazio Rubén: „Dosta mi je što sam ovde. Kako mogu otići odavde? Uvijek je isto. Ljeto, zabava, još jedna zima. Učite da usrećite turiste.” Živjeti na Majorci je rad za strance. „To je njegov odraz, a mi smo napravili izmišljenu stvar koja je u skladu sa likom“, objašnjava reditelj.
„Puno radim obilazeći mesta i gradim malo na osnovu odnosa koji imam sa prostorom“, kaže on. U Magalufu nije trebalo dugo da se otkrije taj duh misterije. „Kletva koja služi kao metafora turiste. Nakon što je bio dva ili tri puta, vidiš da su ljudi imali taj strah, kažu ti 'nemoj tamo', ili 'u ovom trenutku nemojte ići ovom ulicom jer su turisti super pijani' ili 'u ovom trenutku pazite na pljačku'. Postojala je neka vrsta straha i Iskoristimo ovaj osjećaj da ga ugradimo u ton filma”.
Turisti u pozadini.
Magaluf Ghost Town prikazuje prazan Magaluf. „Ideja je kada dođe van sezone”, Bijeli račun. “Kad krene film, sve je praznije dok ne stignu turisti. Kako likovi moraju da žive sa tim urbanizmom koji se gradi samo za sezonu? . Napustili su Punta Ballenu, iz tih ulica "mirišu na krv, na pišak", kako Tere kaže, proživljava svoje noćne more. Počinjemo tako što vidimo Magalufa iz modela, iz daljine, odozgo da zaboravimo na taj uobičajeni diskurs. Oni daju važnost bunkeru visoke zgrade kao "stražari koji bdiju u noći", to Ostrvo Sa Porrassa… "Potražite druge uglove Magalufa koji nisu bili samo ta ulica."
Fikcija i stvarnost idu ruku pod ruku u filmu sve dok ne znamo da li je ono što vidimo stvarno, fantazija. „Volim da radim na samoreprezentaciji i na tome kako gradimo izmišljena mesta za preživljavanje“, objašnjava reditelj. “Magaluf je vrlo ekstreman primjer, ali mi stalno stavljamo maske, stvaramo likove da preživimo određenu stvarnost, svi moji filmovi govore malo o tome, o kako nam je potrebna fikcija da bismo preživjeli”.
Otputovali su u Magaluf da otkriju njegov pravi identitet. Šta je tamo stvarno? “Postoji Magaluf koji je izmišljen da turisti masovno idu, to je mjesto koje je savršeno pogodno za izgradnju novog univerzuma, sa novim legendama”, nastavi. “Uređaj filma napreduje paralelno sa onim što volim da kažem o Magalufu to je mjesto gdje se sve može dogoditi ili gdje ljudi žele da se bilo šta dogodi.”
Tere i njen stanar, svjedoci drugog Magalufa.