Tapas stvar je gotova. Uskoro idemo na nematerijalnu kulturnu baštinu čovječanstva
Inicijativa nije nova. Da, međutim, to je dosije koji je Ministarstvo prosvjete, kulture i sporta pokrenulo da proglasi „Kulturna tradicija tapasa u Španiji kao reprezentativna manifestacija nematerijalnog kulturnog nasleđa“ , objašnjava Kraljevska gastronomska akademija u saopćenju.
Na ovaj način, institucija koja stoji iza ovog projekta nastavlja da napreduje u svom pokušaju da ova španska tradicija ulazi na listu UNESCO-a.
„Prvi korak je da kulturna tradicija tapasa bude prepoznata u Španiji kao nematerijalno kulturno nasleđe. Jednom proglašeno unutar zemlje, prešli smo na drugu fazu, koja je formalno predstavljanje UNESCO-u”, objašnjavaju za Traveler.es iz Akademije.
Još jednu rundu molim!
Rezolucija objavljena u Službenom glasniku 16. februara svoju odluku opravdava uvjeravanjem “Tapas su postali jedan od najreprezentativnijih elemenata identiteta, ne samo hrane, već i kulture naše zemlje, stekavši veliko međunarodno priznanje koje ih već na neraskidiv način povezuje sa Špancima”.
"Je postao jedan od najreprezentativnijih elemenata spoljašnjeg imidža Španije i postao je jedan od najkarakterističnijih i najomiljenijih elemenata nekih gradova i teritorija“, nastavlja on.
„Tapas reaguje na važan deo svakodnevnog života i španske prehrane i, sa te tačke gledišta, oni su osnovni element nematerijalne kulturne baštine”, može se pročitati u BOE.
“Više nije koncept jesti nešto u malom, već tradicija odlaska u bar i jela sa ljudima. To je društveni čin koji se odvija širom Španije”, pojašnjavaju iz Akademije.
Prema riječima Rafaela Ansona, predsjednika Kraljevske akademije gastronomije, prikupljenih u izjavi, "Tapas i način na koji se uživa u njima, uvijek u društvu, predstavljaju jedna od tradicija koja nas definira kao društvo i dio je našeg kulturnog identiteta”.
Hoćemo TAPAS
U skladu sa svim ovim, zaštita ove tradicije imala bi oblik tri mjere uključene u BOE.
prvo, „obavljanje zadataka identifikacije, opisa, istraživanja, proučavanja i dokumentovanja sa naučnim kriterijumima“.
Drugo, “ugradnja raspoloživih svjedočanstava u materijalne oslonce koji garantuju njihovu zaštitu i očuvanje”.
I na kraju , „kako bi se osigurao normalan razvoj i opstanak ove kulturne manifestacije , kao i zaštitu očuvanja njenih tradicionalnih vrijednosti i njihovog prenošenja na buduće generacije”.
*Ovaj članak je prvobitno objavljen 05.01.2016