Nekoliko zemalja sada sumnja u postojanje klimatska kriza : toplotni talasi, cunamiji, ekstremne temperature, poplave, suše, itd., postavili su na sto pravi problem koji treba hitno rešiti. Međutim, to nije prioritet za sve zemlje, kako to pokazuje klimatska akcijska karta koji analizira posvećenost 131 zemlje, zahvaljujući podacima Climate Analytics i New Climate Institute.
The Climate Action Tracker (CAT) je nezavisna naučna analiza koju su napravile dvije istraživačke organizacije koje prate klimatske akcije od 2009. „Pratimo napredak ka globalno dogovorenom cilju održavanja zagrijavanja znatno ispod 2°C i ulažemo napore da ograničimo zagrijavanje na 1,5°C”.
Karta za praćenje klimatskih akcija.
Zasnovan je na Pariskom sporazumu iz 2015. godine, pravno obavezujućem međunarodnom ugovoru o klimatskim promjenama. Usvojilo ga je 196 zemalja na COP21 u Parizu 12. decembra 2015. godine, a stupio je na snagu 4. novembra 2016. godine.
Njegov glavni cilj je ograničiti globalno zagrijavanje ispod 2ºC , poželjno na 1,5 °C, u poređenju sa predindustrijskim nivoima (iz 1990-ih). To je prekretnica jer je po prvi put to bio obavezujući sporazum u kojem postoji zajednički cilj.
"U parizu, vlade su se takođe složile da predstave dugoročne strategije za 2020 a više od deset zemalja je to učinilo. Sve veći broj vlada je također usvojio ciljeve za neto nultu emisiju do sredine stoljeća. Iako su ovi razvoji ohrabrujući, od ključne je važnosti da ciljevi za 2030. budu usklađeni s putevima koji mogu ispuniti ciljeve neto nulte emisije iz sredine stoljeća”, pišu u Climate Action Tracker.
GLOBALNE OBAVEZE U SUMNJI
Karta zelenom bojom označava one zemlje koje pružaju nove mjere za poboljšanje smanjenja emisija do 2030. kao i smanjenje globalnog zagrijavanja. U tom smislu vidimo kako SAD, Kina, Ujedinjeno Kraljevstvo ili Argentina poduzimaju male korake. „Ažurirani cilj Pariškog sporazuma američke vlade od 50-52% do 2030. ispod nivoa iz 2005. važan je korak naprijed koji bi smanjio globalni jaz u emisijama za 5-10% u 2030., što je najveće smanjenje dodatnog nacionalnog prijedloga u rundi 2020/2021. ažuriranja klimatskih ciljeva”, ističu iz Climate Action Tracker.
U slučaju Kine takođe postoje pozitivni podaci. “Kina je također službeno predstavila svoj cilj neutralnosti ugljika prije 2060. kroz svoju dugoročnu strategiju razvoja niskih emisija stakleničkih plinova, koja je prvi put objavljena 22. septembra 2020.”
podaci iz Evropske unije.
Iako se na mapi analiziraju zemlje pojedinačno, to se ne dešava sa Evropskom unijom, koja se analizira kao konglomerat. U tom smislu, ističe se da se EU obavezala na smanjenje emisija za 55% – ispod onih iz 1990. godine – međutim, u ovom trenutku one iznose 52,8%.
„Iako je ovaj cilj do 2030. korak u pravom smjeru, još uvijek nije dovoljno da EU bude kompatibilna s ciljem od 1,5°C iz Pariskog sporazuma . Nacionalna smanjenja emisija između 58% i 70% su potrebna kako bi napori EU bili kompatibilni sa Pariškim sporazumom. EU bi također trebala pružiti veću podršku zemljama u razvoju za smanjenje emisija u inostranstvu kako biste osigurali da doprinosite svom poštenom udjelu u globalnom teretu ublažavanja.” Više informacija o tome možete pronaći na ovom linku.
Na suprotnoj strani, označene crvenom bojom, nalaze se zemlje kao npr Rusija, Brazil, Meksiko, Indonezija, Švajcarska, Tajland, Vijetnam i Australija, između ostalih.
IPCC SR1.5 je pokazao da bez obzira da li se do 2030. godine ispune potrebna smanjenja emisija ili ne, mogućnost ograničavanja zagrijavanja na 1,5˚C i dalje bi bila u velikoj mjeri ugrožena.