Grad vjetra odoleva i podsjeća nas na brojne tihe čari
Tvrdoglav i nepristojan, kaže pesma. Odlično za neuspjehe. Mnogi kažu da prosječan španski državljanin živi u Saragosi, da je Saragozan pouzdan izvor osjećaja u zemlji i zato se mnoga istraživanja vrše u glavnom gradu Aragonije. Saragosa ima etiketu, priznajmo, 'normalnog' grada, sa svojim spomenicima i uglovima, da, ali kome Nema toliko ljudi koji dolaze 'sami', kako mi ovdje kažemo.
Saragosa je taj grad u kojem niko ne ljetuje (uz dozvolu protagonista Pagafantasa) već uvijek savršen za vikend, 'način' ili "Nisam očekivao da će biti tako lijepo".
Fasada Centralne pijace Saragose
Mi Saragožani malo pokazujemo svoje čari – radije bih rekao suprotno. Ali ovog avgusta osjećamo se pomalo kao heroji tišine. Tišina u kojoj vožnja biciklom kroz Labordeta park poprima sasvim drugačiju boju. Ili idite tramvajem do centralne pijace da obiđete ostatke stare rimske kolonije, kada je Saragosa bila Cesaraugusta.
Ove godine, kada normalno je postalo izuzetno, Amaralov glas odjekuje kao nikada do sada onim „nema više dana ljeta“. Ali oni ostaju, iako su koncerti, planovi i okupljanja odgođeni.
U ovo ljeto čekanja, okrećemo pogled ka onome što je naše i Tamne gravure slikara iz Fuendetodosa dobijaju nova značenja u muzeju Goya. Osjećamo se ljepše nego ikad u šetnji San Felipeom, Alfonso ulicom ili zalazak sunca preko Kamenog mosta.
Pretpostavljamo da ovo nije vrijeme za ljubljenje Stuba, u redu, i koristimo priliku podsjetite poklonike da naša katedrala nije ovo eklektično čudo na obali Ebra, koji je bazilika, već La Seo, nekoliko koraka od njega.
Palata Aljaferija u Saragosi izgleda kao nešto iz priče iz Hiljadu i jedne noći.
I samo to, momci, čak imamo i male 'somardone' tvrde da u Saragosi imamo plaže, one na Ebru, a da je u El Plati Bigas Luna već napravio novi-stari kabare pre nego što je ova ideja zvučala svuda.
Smatramo da možda nismo pridavali veliki značaj idite na tapas podzemnom željeznicom ili na 'juepincho' ili na festival Asalto. Niti pominjemo dovoljno Aljaferiju, ta palata koju je sagradio kralj Taife, u kojoj su boravili katolički monarsi.
Grad vjetra, blagoslovljeni sjeverac, sada čeka da pljusak prođe. Da vidimo hoćemo li što manje "čipiti" i izdržati to "plemenitošću i hrabrošću". Radujemo se Magdaleni, San Pablu, akvarijumu i mostu Zahe Hadid, a to je da čak drugim očima gledamo na naslijeđe tog Expo 2008 posvećenog vodi.
Tada smo vidjeli sa emocijama ta Aragonska simfonija od Saure u onom vrelom paviljonu u Ranillasu, gde smo konačno sami sebi priznali da nam više ne daje sud reći da nam je dobro otpjevana i odigrana jota izmamila suze na oči.
U glavnom gradu Zajednice gdje stvari nisu magične već 'majice' i slave se pečenom jagnjetinom, migama, boražinom i vinima Cariñena, čekamo neustrašivo. Jer ne kažu uzalud da smo mi Aragonci divovi... i velikoglavi.
Grad vjetra odoleva i podsjeća nas na brojne tihe čari