francuski menadžer Arthur Harari Već neko vrijeme je gutao avanturističke knjige, one od Josepha Conrada ili Roberta L. Stevensona, tražeći način da tu opsesiju transformiše u novi film, kada mu je otac rekao: "Trebalo bi ispričati priču o onom Japancu koji je proveo godine na ostrvu...". Iste noći zaljubio se u avanturu Hiro Onoda, japanski vojnik koji je krajem 1944. godine, u jeku Drugog svetskog rata, poslat u ostrvo lubang na filipinima i tu je ostao do 1974. godine, uvjeren da rat nije završen. Film se vrti oko njega. Onoda, 10.000 noći u džungli (Izlazak u kino 6. maja).
Ludilo istorije i takođe nešto jednostavno, prema ovom režiseru koji se upustio u dug podvig sve dok i sam zamalo nije postao Onoda, boreći se da njegov jedinstveni film izađe naprijed.
Spojeni i zbunjeni po prirodi.
„Moja opsesija — i opsesija mog brata, koji je direktor fotografije — bila je uhvatiti nešto stvarno; film je morao da postane rijaliti iskustvo”, Harari nalog. “Tijela su bila tamo; ruke su bile tamo; priroda je bila tu. Bilo je nešto od reda zarobljavanja. Na kraju postajemo opsjednuti znojem, prljavštinom u svlačionici ili konkretnošću elemenata. Film Onoda je dobio senzorniju dimenziju nego što sam mislio. Moralo je zaista da pljušti gledaocima!”
I tako se dešava. Film počinje dolaskom mladi putnik na filipinsko ostrvo te 1974. godine. A onda skočite 30 godina unazad na Onodin dolazak na isto mjesto. Veoma drugačija vremena, veoma različit moral. Onoda je bio obučen, sa ciljem, misijom, čašću: "Ostanite na ostrvu i izvršite svoju misiju u svakom trenutku i zauvek." Eto, ispunio je, kada su se dva mjeseca nakon njegovog dolaska pojavili Amerikanci, ušao je u džunglu upravljajući malom komandom od tri čovjeka. Ali 1974. sam bio sam i dugo sam bio sam, stapanje sa tom prirodom koliko je lepa toliko i okrutna.
Onoda, 10.000 noći u džungli.
„Umalo da postane monah! Iako je šokantno ako razmislite o tome, Onoda je doživio totalno iskustvo koje mu je na kraju dalo oblik unutrašnjeg mira - kaže reditelj. „Morao je da se suoči sa užasom, gnušanjem i apsolutnom usamljenošću da bi postigao spokoj. Ova promjena vam tada omogućava spojiti sa svojim ostrvom. malo prije, otkrijte ljepotu otoka, njegovu senzualnost. Lišće koje nosi na svom tijelu, u početku da bi se kamufliralo, stapa ga s vegetacijom. On postaje pastoralna figura u potpunom zajedništvu s prirodom. Njegov odlazak je, u stvari, iskorijenjenje."
Nakon što je 1974. napustio džunglu, po dolasku u Japan primljen je kao heroj, čak i na Filipinima oprošteno za zločine koje je počinio, ali nije prošlo mnogo prije nego što su se oko njegove figure pokrenule kontroverze zbog svega što je njegov podvig podrazumijevao. Iako je taj dio zajedništva sa prirodom, to niko ne osporava i to bi ga zauvijek promijenilo. 1984. osnovao je Škola prirode Onoda naučiti djecu da žive u prirodi.
Heroj?
12 NEDELJA U DŽUNGLI
Jedina opcija je bila da se postigne realizam i čulno iskustvo koje su tražili valjati se u džungli Odustajanje od ideje o odlasku na isto ostrvo na kojem je Onoda proveo 10.000 noći, produkcija izabrao Kambodžu. Tačnije, pucali su region Kampot gde su imali sve što im je potrebno: voda, ravnica, planina, džungla… nakon što je isključeno još jedno opasnije područje Ser Ambel.
Zmije, majmuni, džinovski mravinjaci... a takođe i Kinezi napreduju u tom području, krčeći šume velikom brzinom da bi izgradili autoputeve sa više traka, kazina, turističke atrakcije... bile su prijetnje na koje su naišli u 12 sedmica snimanja između decembra 2018. i februara 2019. Daleko od 200 dana koliko je trajalo još jedno snimanje sa kojima su ih poredili od početka Apokalipsa sada! ali i dalje komplikovano. "Razumijete zašto su poludjeli", kaže Harari. “U ovakvom okruženju počinjete da halucinirate jer ste tako iscrpljeni. Nisam stigao do toga, ali sam mislio da bi mi se to moglo dogoditi."
U zajednici sa prirodnim elementima.