Šta ako hodamo po crvenoj planeti?
Ovo je već nauka bez fantastike: to procjenjuje više od jednog nepobitnog naučnika do 2030-ih, ljudska bića će kročiti (pa čak i dva) na crvenu planetu.
Čekajući ovaj drugi mali-veliki korak za Čovječanstvo, astrofizičar INTA (Nacionalni institut za vazduhoplovnu tehnologiju) Juan Angel Vaquerizo nam je dao orbitalni obilazak izložbe Mars. Osvajanje sna , koji se može istražiti Do 4. marta u Fundación Telefónica u Madridu _(Calle Fuencarral, 3) _.
Koliko je daleko Mars?
Pa, zavisi, jer ima drugačije kretanje od Zemlje, ide sporije, dakle ima trenutaka kada je na udaljenosti od 56 miliona kilometara i vremena kada je 400 miliona. Stoga je prilikom putovanja na Mars važno izračunati kada se brod lansira.
Koliko je daleko Mars? A koja je dobra sezona? Koliko vremena treba da stigne?
A koja je dobra sezona?
Obično je in mjeseci maj parnih godina. Tačnije, NASA će ovog maja lansirati lender na Mars, InSight, koji nosi ekološku stanicu na brodu proizvedenu ovdje, u Španiji, u TAKSI (Astrobiološki centar).
Koliko je potrebno da stignemo tamo?
Devet meseci , sa trenutnom tehnologijom i bez motora u pogonu, u režimu štednje goriva.
Vau, Mesec nas je uhvatio bliže... Zašto putovati na Mars, a ne na drugu planetu?
Stvar sa mjesecom je bila prilično politički cilj: Rusi su bili prvi koji su lansirali satelit u svemir (Sputnjik 1), životinju (pas Lajka), ljudsko biće (Jurij Gagarin)... A Rus (Aleksej Leonov) je takođe bio prvi astronaut koji je napustio svemirski brod.
Sjedinjene Države su podivljale i Kennedy se u tom čuvenom govoru posvetio stavio Amerikanca na Mjesec prije kraja decenije.
Bush je tako nešto rekao sa Marsom...
Da, ali onda je zaboravio. Za razliku od Mjeseca, Mars je naučna meta. Želimo saznati može li se život kao pojava pojaviti izvan Zemlje, a ovo je planeta koja nam daje najviše tragova u tom pogledu.
Znamo to u prošlom vremenu bio je veoma sličan Zemlji , da je na sjevernoj hemisferi postojao veliki okean, na primjer. Ali od te tečne vode ostali su samo tragovi: tragovi oticanja, hidratizirane soli i minerali, led...
Nedavno je rover Curiosity potvrdio da je krater Gale bio slojevito jezero u prošlosti, sve dok magnetno polje Marsa nije umrlo i solarni vjetar projurio kroz atmosferu. To je sada geološki mrtva planeta, nema tektonike ploča ili vulkanizma.
Koja su mjesta na Zemlji najsličnija Marsu?
Hladna mjesta i sušna mjesta kao što je Antarktika ili pustinju Atacama i mjesta sa sličnim mineralnim sastavom, kao npr Rio Tinto bilo Lancelot, gdje se vježbe istraživanja Marsa izvode kroz Pangea-X program Evropske svemirske agencije (ESA).
Ali postoje ogromne razlike između ove dvije planete... Koje?
Za početak, Mars je mnogo manji po veličini i masi; pritisak i gravitacija je manji (Imate tri puta manje), što utiče na telo: dobijate visinu, na primer.
osim toga, nema kiseonika , atmosfera se sastoji od 95% CO2; a temperature su brutalno nisko , sa nekima –70ºC u prosjeku jer padaju zimi ili u sjenovitim područjima –120ºC.
Za razliku od Mjeseca, Mars je naučna meta
Stavit ćemo kardigan u kofer... Hoće li nam trebati kišobran?
Normalna stvar je da je uvijek sunčano... Javljaju se radijacioni tuševi i, bez štita od magnetnog polja, ultraljubičasti zraci vas direktno pogađaju.
Biće neophodno da sebi poklonite nešto više od kreme za sunčanje, jer se procenjuje da je put na Mars ekvivalentan 3.000 rendgenskih snimaka grudnog koša!
Javljaju se i oluje prašine, a kada pada kiša, pada čvrsta, u obliku snijega.
Snijeg?! Možeš li onda skijati?
Pa...postoje bijele polarne ledene kape na Marsu, ali jeste suvi led, suvi led poput onog koji je takođe na Zemlji.
A šta da se vidi na Marsu?
Imamo najviši vulkan u Sunčevom sistemu, mount Olympus , dužine 22,5 km.
Kao tri Everesta!
Da, ali to nije isto, jer planina Olimp ima baza od 600 km , skoro kao Španija. Odnosno, penjanje nas ne bi koštalo ništa. Planinari bi se bolje proveli Valles Marineris , koji je kao kanjon Kolorada, ali dubok oko šest kilometara.
Također možete uživati u šetnji kroz Viktorijin krater, Orcus Patera ili Hellas Planitia, koji je najdublji na Marsu. Ili velikim ravnicama kao Vastitas Borealis, Syrtis Major ili More vedrine.
Planine, doline, krateri... Mars ima mnogo posla
Što se tiče tipične gastronomije, već je otkriven krompir koji bi se mogao uzgajati na Marsu. Sada je hitno potrebno pronaći način da se proizvedu kosmička jaja i da španski omlet postane univerzalno jelo.
Ideal nije toliko pronaći ekstremofilne kulture, već dizajnirati odgovarajući staklenik da ih uzgajaju na crvenoj planeti.
A smještaj? Gdje ćemo spavati?
Jedan od prijedloga je stanje prirodnih pećina , stvarajući u njima benigno stanište za ljudska bića. Neki su već locirani, ali su vrlo mali.
Druga opcija je izgraditi nastambu nalik igluu sa smrznutom vodom. Protoni u ledu bi nas zaštitili od radijacije i omogućili bi svjetlosti da uđe, kako bismo mogli u sebi imamo biljke koje nam daju plodove i kiseonik , čime se stvara mikroklima. Ovo je projekat koji je čak dobio nagradu, zbog toga koliko je dobro osmišljen.
Koje bi bilo najbolje područje za život?
ekvator, jer ima više svjetla i temperature nisu tako ekstremne. Loša stvar je što su velike naslage leda koncentrisane i na severu i na jugu...
Pa, moraćemo da pogledamo solarno, jer prema Stephenu Hawkingu moramo napustiti Zemlju za sto godina da bismo izbjegli izumiranje ljudskog bića …
Više bih bio za to da se bolje brinemo o našem svijetu (postoji TED od Lucian Walkowicz vrlo zanimljivo o tome).
Pronaći drugi dom tamo će biti veoma teško. Mars nije rješenje, jer nije prijateljska planeta, apsolutno je negostoljubiva.
Postoje projekti teraformiranja, kao što su tornjevi sa kapacitetom za proizvodnju malih jezera tekuće vode; donijeti fotosintetske organizme koji izbacuju kisik, kao i život bakterija, kako bi vidjeli da li će preživjeti i kolonizirati planet. Ali bile bi potrebne milijarde godina da se transformiše u drugu Zemlju.
Pa, Elon Musk govori o kolonijama na Marsu oko 2024... Da li je to izvodljivo?
Elon Musk je to po mom mišljenju vrlo dobro montirao, jer je svoj projekat postavio kao izazov protiv NASA-e, da stigne prije njih. U svakom slučaju, ako sve prođe kako treba i ako se uloži pravi trud, vjerujem u to zakoračićemo na Mars pre pola veka.
To je naša obaveza kao ljudskih bića, idi tamo, ali da to proučiš, da ga ne kolonizuju. Mars je trenutno mesto naučnog osvajanja. Ono što ne vidim kao nerazumno za nekoliko godina su povratna putovanja poput onih koja su već projektovana na Zemljinu orbitu.
"Mislim da ćemo kročiti na Mars prije sredine stoljeća"
Dakle, štedimo, jer je Denis Tito, 'prvi svemirski turista', koštao 20 miliona dolara (oko 16 miliona evra) kosmički bijeg na Međunarodnu svemirsku stanicu. Zar neće biti niskobudžetnih raketa?
Zamišljam, ali kada tehnologija toliko napreduje da letovi na Mars postanu normalni.
Uz sve ovo, postoji li vremenska razlika?
Dan na Marsu je 40 minuta duži nego na Zemlji. Velika razlika je u godini, koja na Marsu traje 687 dana.
Za one koji moraju da se zadovolje da vide Mars sa Zemlje, gde da gledaju?
Zavisi, nije kao Venera, koju je vrlo lako locirati jer je jako svijetla, blizu je sunca i ističe se u sumrak i zoru.
Mars se, s druge strane, nalazi u jednom ili drugom sazviježđu u zavisnosti od doba godine. Odlikuje se crvenom bojom, da su stari povezivali krv i rat, ali i plodnost i selo.
Knjige za putovanje na Mars.
Martian Chronicles , Ray Bradbury; Rat svjetova , od H.G. Wellsa; Crveni Mars, Zeleni Mars i Plavi Mars od Kim Stanley Robinson; Crvena zvezda i inženjer Menni Aleksandar Bogdanov...
Intraplanetarni selfi
A filmovi?
Aelita (1924), na primjer, govori o socijalističkoj utopiji na Marsu, i zanimljivo je jer se bavi temama društvene prirode i zato što je tako retro, to je cool. Može se videti na Youtube-u.
the of John Carter (2012) zasnovan je na romanu Princeza na Marsu Edgara Ricea Burroughsa…
Ali volim one koje predstavljaju pravi Mars, a ne izmišljeni Crvena planeta (2000). the of Život (2017) je u redu, iako imam neke zamjerke na to... Moj favorit je marsovac od Ridleyja Scotta (2015), Mars izgleda tako lijepo…Tako blizu!
Izložba se završava zalaskom sunca na Marsu u realnom vremenu iz kratera Gale.
Smrači se kao ovde, za tri-četiri minuta..., samo što je solarni disk mnogo manji i, kako sunce zalazi na horizontu, okolina je obojena plavičastim tonovima, a ja kažem da je obojena jer nebo na Marsu nije plavo, ali boje lososa koja vuče na oker.
Mars, zbog toga što je hladniji, ima dva mjeseca umjesto jednog.
Ali oni su mnogo manji od naših: fobos, koji je najveći, obilazi planetu svakih deset sati; Y Deimos , svakih dvadeset.
Prije napuštanja crvene planete posjetitelj može napraviti selfi sa Curiosityjem i oprostiti se uz riječi Raya Bradburyja.
Volim. Napisao ih je 1976. godine, preplavljen sličnošću koju su slike koje je prenijela sonda Viking imale sa Zemljom.
“Produženja naših očiju u svim smjerovima, produžeci naših umova, produžeci naših srca i duša danas su stigli do Marsa. Ovo je poruka: mi smo na Marsu, mi smo Marsovci”.