Pjesme zbog kojih poželiš da putuješ

Anonim

Torres del Paine sa jezera Peho Čile

Torres del Paine iz jezera Pehoé, Čile

DNEVNIK PJESNIKA... - LOLA CRESPO

(Fermi Crespo)

Jutro je bilo raščupano

svih tih nedovršenih boja

koji je trajao kao treptaj sećanja

ispisana kredom na trotoaru detinjstva.

Skoro smo ustali ranije od borova

nositi zeleno

i sa snom na leđima zauvek smo svili gnezdo sa belim čaršavima zalepljenim za dušu.

"Možda još nisu doveli more,"

rekao nam je, pre nego što smo stigli na obalu

i provjerite da li je plava

prestala da bude poetska neizvesnost

da postanem utapac svih bolesti,

još uvijek ne znajući tačan naziv stvari.

Ruku pod ruku, sa nekoliko reči,

gradimo magenta večeri za ptice selice,

i sa ramenima izgorenim od sreće

prespavali smo noć,

kao voda za sećanje.

„Skoro bezbojne, boje

Izgledaju kao kristali". Zar ne?

ajde Platero...

Pogledajte ljiljane koji su nam izrasli

između paperja

Uključeno u Gramática Malva, Ed. Voces de Tinta.

sardinija

Najzdravije večeri

MOŽETE ŽIVJETI U GNIJEZDIMA... - PEDRO SALINAS

Može da živi u gnezdima,

kako bi ptice htjele.

Možeš živjeti u grudima

kako zelis

završi ljubičice

i čudne ljubavi.

Možeš živeti na vatri

kada parče papira izgori

i nema više reči

ali blistavo svetlo.

I ti možeš živjeti

ponekad živi živote,

pod krovovima, u kućama,

ili u vremenskim lopaticama, poput vazduha.

ali živimo

jednog dana blaženstvo bez gnijezda,

bez krovova i vjetrobrana.

Živjeti

u zelenoj boji,

u zelenoj boji na točkovima.

Charco de los Clicos ili Charco verde

Charco de los Clicos ili Charco Verde (Lanzarote, Kanarska ostrva)

IDI VLAKOM 'A' - BEN CLARK

Putujmo neizmjerno dok ne povrijedimo zajedno,

dole i dole

gde kamenje plače gde jeka

od vriska se ne vraća u životu,

u mračnu pećinu ljubavi,

gdje stvorenja proždiru jedni druge,

gde ima mahovine koja sija u vlazi,

gde kapi zveckaju, uvek daleko,

gde više ne znate zašto ni svrhu

spusta, idemo putovati

sa prvom željom imperija:

nema više mjesta na betonskom nebu;

nema ničega preko okeana,

sve je grad ili ruševina.

Onda siđi sa mnom do nas,

do dna bez dna koje već naslućujete

Sada u ovom vozu

dok me polako gledaš

odlučivanje da li bi trebalo da mi otkriješ svoje ime.

Iz Shackletonovih posljednjih pasa (Sloper Publishing, 2016).

Najduža željeznička pruga u Španiji nalazi se u Gironi

Najduža željeznička pruga u Španiji nalazi se u Gironi

PUTOVANJE BEZ DOLASKA - GLORIA FUERTES

Zemlja kao lav u kavezu

okreće se oko sunca

sa svojim lancem ljudi.

Od rođenja putujemo

brzinom od sto dvanaest hiljada kilometara na sat.

Zemlja se ne zaustavlja

i nastavi ukrug,

Zato ima toliko vjetra

Zato uvek ima talasa

Zato tako brzo starimo

Zato smo ludi

jer cijeli život putuje bez dolaska

mnogo zamara živce.

Vrlo malo njih ukršta se sa Nazarovim talasima

Vrlo malo njih prelazi valove Nazaréa

VJERA ŽIVOTA - ANTONIO COLINAS

Čekaj pored ovog mora (gdje su se rodile ideje)

bez ikakve ideje. (I svi oni).

Da budem samo povetarac na vrhu velikog bora,

miris cvijeta narandže, noć orhideja

u zaboravljenim uvalama.

Samo ostani da posmatraš pticu u prolazu

i ne vraća se; ostani

čeka žuto nebo

spaliti i očistiti munje

Oni će stići skačući sa jednog ostrva na drugo ostrvo.

Ili gledajte u bijeli oblak

koji, budući da je ništa, izgleda da je srećan.

Ostani da lebdiš i prelaziš odavde do tamo,

na talasima koji prolaze,

kao izgubljeno veslo.

Ili slijedite, poput delfina,

smjer osuđenog vremena.

Da budem kao čas čamaca u januarskim noćima,

koji spavaju između narcisa i farova.

Ostavi me, ne sa svetlošću znanja

(koji se rodio i ustao iz ovog mora),

ali jednostavno sa svjetlošću ovog mora.

Ili sa svojim brojnim svjetlima:

one od upaljenog zlata i one od hladnog zelenila.

ili sa svetlošću svih bluza.

Ali iznad svega, ostavi me sa belom svetlošću,

koji pali i pobjeđuje ranjenike,

na napete dane, na ideje poput noževa.

Da bude kao maslina ili bara.

Neko me drži u ruci kao šaku soli.

Ili od svetlosti.

Zatvorite oči u tišini arome

tako da srce — konačno — može vidjeti.

Zatvori oči da ljubav raste u meni.

Dozvolite mi da podijelim tišinu

i samoću tremova,

gostoprimstvo otvorenih vrata; ostavi me

sa punim mesecom junskih slavuja,

koji drže drhtanje vode u poslednjim fontanama.

Ostavi me sa slobodom koja je izgubljena

na usnama žene.

Plaža Berria u Santonji

Plaža Berria u Santoñi (Kantabrija)

BOCA DO MORA - MARIO BENEDETTI

Stavio sam ovih šest stihova u svoju flašu do mora

sa tajnim dizajnom da ću jednog dana stići do gotovo puste plaže

a dijete ga pronađe i otkrije

a umjesto stihova vadi kamenčiće

i olakšanje i upozorenja i puževi.

Mario Benedetti sa suprugom Luz 1. januara 1997. u svom stanu u Montevideu

Mario Benedetti sa suprugom Luz 1. januara 1997. u svom stanu u Montevideu

INSEKT - PABLO NERUDA

Od kukova do stopala

Želim da idem na dugo putovanje.

Manji sam od insekta.

Prođem kroz ova brda, jesu

ovsene boje, imaju

tanki otisci stopala

to samo ja znam,

centimetri izgorjeli,

nejasne perspektive.

Ovdje je planina.

Nikada neću izaći iz toga.

Oh kakva džinovska mahovina!

I krater, ruža navlažene vatre!

niz tvoje noge

vrteći spiralu

spavanje na putovanju

i padam na koljena

okrugle tvrdoće

poput tvrdih vrhova

čistog kontinenta.

prema tvojim nogama klizim,

na osam otvora

tvojih oštrih prstiju,

sporo, poluostrvo,

a od njih u prazninu

sa belog čaršava padam,

izgleda slepa i gladna

tvoj obris gorućeg lonca!

Insekt, Kapetanovi stihovi (1952)

Pablo Neruda čita pjesmu na radiju

Pablo Neruda čita pjesmu na radiju

ŠUMA - ANGEL GONZÁLEZ

Prelaziš kroz sumrak.

Zrak

morate ga odvojiti gotovo rukama

tako gust, tako neprobojan.

Ti hodaš. ne ostavljaju tragove

tvoja stopala. stotine stabala

zadržavaju dah na vama

glava. ptica ne zna

da si tamo i zviždi

dugo preko pejzaža.

Svijet mijenja boju: to je kao eho

svijeta. udaljeni eho

da drhtiš, prolazeći

poslednje granice popodneva.

Casentinesi Forest

Casentinesi Forest

PETANJE - JUAN RAMÓN JIMÉNEZ

Hodanje, hodanje.

Želim da čujem svako zrno

pijeska na koji gazim.

hodanje.

Ostavite konje

Želim da zakasnim

(hodanje, hodanje)

daj svoju dušu svakom zrnu

zemlje koju dodirujem.

Hodanje, hodanje.

Kako sladak ulazak u moje polje,

ogromna noć u kojoj silaziš!

hodanje.

Moje srce je već nazadovalo;

Ja sam ono što me čeka

(hodanje, hodanje)

i moje stopalo izgleda toplo,

da se moje srce ljubi.

Hodanje, hodanje.

Želim vidjeti kako vjerni plaču

puta koji napuštam!

hodaj hodaj hodaj...

Hodajte, hodajte, hodajte...

Pratite @merinoticias

*** Možda će vas zanimati i...**

- Najbolje knjige zbog kojih poželite da putujete

- Pogledajte putovanje svog života uz knjigu 'Once in a Lifetime Vol.2' - Književnost u podnožju šanka

- Najveći književni hotel na svijetu

- Najegzotičniji kutci planete kroz Durrellove oči

- Joe Cummings: "Savršeni turistički vodič treba da bude sama književnost"

  • Na književnoj ruti: kuće pisaca u Sjedinjenim Državama

    - Porto miriše na knjigu

    - Kako čitati knjigu u luksuznom vozu

    - Bookcrossing: dozvolite da vaše knjige putuju same ovog ljeta

    - Svi članci Marije Crespo

Čitaj više