Abrakadabra: Madrid!
Ni reditelj Pablo Berger ni José Mota nisu iz Madrida, ali su obojica odabrali grad kao svoj prije mnogo godina i još uvijek su tu. U Abra Cadabra, njegov treći film, nakon Torremolinos 73 i Blancanieves, Berger se konačno usuđuje da u tom Madridu postavi priču koja mu se toliko sviđa. Jer Abrakadabra je veoma Madrid, iako je to samo jedan od mnogih Madrida koji postoje u gradu.
“Madrid me fascinira kao grad, jer kule Chamartína koegzistiraju s tavernom gde prodaju torezno i sendviče sa lignjama, kolač i pendreke koegzistiraju”, kaže režiser rođen u Bilbau i koji je proveo deceniju u Njujorku pre nego što se nastanio u glavnom gradu. “Madrid je grad u kojem postoje i barijere, gdje M-30 označava granicu. Moji protagonisti žive izvan tog M-30, napravili smo kvart koji je malo Moratalaz , malo Carabanchel , malo razgovarati i malo Mostoles …”.
Mota, Verdu i Berger.
Njegovi protagonisti su Maribel Verdu, a choni mother; Anthony DeLa Torre, muž i otac, ali o madridisti, i Joseph Motte, rođak iz obezbeđenja supermarketa i ljubitelj hipnoze. Njih trojica se kreću po tom gradu s druge strane M-30. Pucali su na obilaznici "na visini Barrio de la Concepción, na mostovima preko M-30, nekim eksterijerima u Legazpiju, spoljašnjosti dvorane za vjenčanje zvane La Noria u Torrejón de la Calzada."
Ali snimali su i u centru Madrida, gdje je moderni grad, ali i onaj uobičajeni: grad Gold Room n (gdje zvuči _Abrakadabra) _ i kafe nebraska sa svojim grickalicama dame i gospodo od palačinki sa kremom.
Palačinke u Nebraski.
Abrakadabra je počast gradu, Madridu koji još uvijek ne želi nestati. “Madrid koji portretira Abra Cadabra, to je jedna od realnosti Madrida”, kaže nam José Mota.
“Pablo to pokazuje sa prekrasnim smislom za humor i posebnom estetikom, dolazi da sumira kraj 70-ih, svih 80-ih i početak 90-ih u sjajnom rendgenskom snimku i crta potezom kista dio društvena stvarnost ove zemlje kroz tu estetiku. Ali Madrid je mnogo Madrida, to je to, to je moderni Madrid, Madrid trećeg doba, Madrid je vječan”.
MOJ DOLAZAK U MADRID
„Došao sam 1987. godine, u Madridu sam duže nego u Montijelu (Sjudad Real), gde sam rođen. Sjećam se da je prvi put kada sam došao u Madrid, senzacija koju je grad stvorio u meni bila vrlo, vrlo slična onoj koju sam zamišljala u svojoj voljenoj Manči prije dolaska, i to me je očaralo. Tada sam imao 14 ili 15 godina. Sjećam se da sam na ulici puštao pjesmu Palome San Basilio: Zajedno, kafa za dvoje, polupušeći cigaretu._ I meccano bio je u punom žaru... Samo što je Madrid bio kruška”.
ŠTA MI SE NAJVIŠE SVIĐA U MADRIDU
„Madrid ima dušu super toplo, To je grad svih, on obuhvata one koji dolaze izvana. Osjetio sam to prvog dana i još uvijek je tako, mislim da je to glavna veličina toga. Haotično je, ponekad neuredno, ali divno. Ovaj suživot između urbanog i ruralnog ima, daje Madridu tu posebnu toplinu i zato mi se čini da je to jedinstven grad”.
Trči, mali konju.
MOJ PRVI MADRID
„Čim sam stigao, živio sam na Avenida Vinateros, na Calle del Corregidor Señor de la Elipa, u malom stanu od 45 m2. Bila je to patuljasta stvar koju sam neko vrijeme dijelio. Odatle sam otišao u ulicu Ercilla, kod Embajadores. A odatle do ulice Agustína Durana, do četvrti Guindalera, Francisco Silvela. A odatle u Grad novinara u kojem živim cijeli život.”
MOJA (ODLIČNA) NOĆ U MADRIDU
“Da bih pričao o noćnom životu u Madridu, moram se vratiti na svoje početke, kada sam stigao. Sećam se vremena Stella, noćni klub na koji Mecano aludira u svojoj pjesmi Bailando salsa, to su bile posljednje muke Movida madrileñe, 89. i 90. godine. Svi su išli tamo: Almodóvar, Aljaska... Bilo je to divno mjesto. Kretali smo se i po Moncloi, na mjestu zvanom Sol, Carstvo u Paseo de Recoletos… Broj godina koje su prošle. I mi smo išli Kapital ili da Pacha. Madrid je bio zabava svake večeri.
Sjećam se nastupa sa svojim partnerom u noćnom klubu u Ventasu, iu noćnim klubovima u centru Madrida, kao npr. Zlatni, Windsor, Xenon, Karibi. Tako je postojala kultura noćnih klubova kao gnijezda ili utočišta za komediju, za komičare. U noćnim klubovima bilo je više komedije nego u pozorištu. I sećam se da smo nastupali u jedan ujutru, bilo je vrlo nadrealno, ali kada su stigle televizijske mreže, noćni tok je počeo da pada.
Abrakadabra u Zlatnoj sobi.
MY NEighbourhood BARS
Njegov lik u Abrakadabri svakog jutra ide na doručak u šoljici kafe sa palicama Biarritz bar u Moratalazu. „Nisam bio uzgajivač kafe, nisam posećivao mnoge barove u kvartovima u kojima sam živeo, osim haima, Alfredo Marquerie bar, tako da sam bio tamo dosta. I upravo sam se sjetio da smo u Agustín Duranu išli u bar-restoran tzv. dobar ukus, gde smo jeli dnevni jelovnik, imali smo svoje prijatelje, to je možda bio onaj u koji sam najviše bio uključen sa prijateljima i komšijskim rokom“.
MOJI KUTOVI MADRIDA
“U nedostatku plaže, Madrid ima divne kutke. Penzionisanje Zaljubljen sam u to. I ja sam išao u Vikendica".
