Gradonačelnik grad Algar, Jose Carlos Sanchez Barea , revolucionirao je ovo posljednjih mjeseci grad sa nešto više od 1.000 stanovnika pokretanjem trke prema UNESCO-u predlažući svoje 'kul razgovori' Šta Nematerijalno naslijeđe čovječanstva.
Tradicija ukorijenjena ne samo u ovom gradu planinski lanac od Cadiz , ali u velikom dijelu enklava kako u unutrašnjosti tako i na obali Španije; koji također prelazi granice instalirane u evropskim primorskim zemljama kao npr Francuska, Italija, Grčka, Portugal ili Hrvatska.
Sve što je potrebno su dvije stolice i malo razgovora.
Ako imamo flamenko, mediteransku ishranu, the Fallas u Valensiji, dvorišta Cordova ili pjesma Sibyl u Majorka , je li tako luda ideja uključiti cool talk u okviru ovog divnog izbora običaja koji karakterišu i čine suštinu naše zemlje? Ništa nije dalje od stvarnosti.
POČETAK SVEGA
Bilo je to na kraju prošlog jula kada je Opština Algar poslao pismo svoje odluke da svoje razgovore predloži svježem as Nematerijalna baština čovječanstva pred UNESCO-om. Razlog? Da povratimo ovu tradicionalnu naviku koja je godinama bila potisnuta u ruralniji život i na starija generacija , u brojnim prilikama prekidan užurbanim stilom naše dnevne rutine i ometanje društvenih mreža.
"Da mreže ne okončavaju jednu od najpopularnijih tradicija."
pod motom 'Da društvene mreže ne prekidaju jednu od najpopularnijih tradicija' , njen gradonačelnik je pokrenuo kampanju koja traje i danas, a koja posljednjih mjeseci je pomno praćen kako domaći tako i međunarodni mediji, postajući zainteresovani za algar talks znači veličinu the BBC bilo Guardian.
U riječima od Jose Carlos Sanchez Barea: “Želimo se oporaviti ulice su jedna velika porodica. Sećam se da sam kada sam bio mali i izlazio sa porodicom, jedan dan smo bili na vratima jednih komšija a drugi dan drugih. Na kraju, cijeli grad je učestvovao u ovom ugodnom trenutku u sumrak nadoknaditi, popiti piće na otvorenom ili se samo malo odmoriti u najboljem društvu”, prisjeća se gradonačelnik Algara.
U namjeri da ovaj zahtjev ozvaniči, pozvao je sve svoje komšije u petak 30. jula pozivajući ih na izađu na vrata svojih kuća sa svojim stolicama na zalasku sunca. Prijem nije mogao biti veći. “Toga dana sam se našao sa iznenađenjem u njihovim kućama nije bilo nikoga , to je bila senzacija veoma uzbudljivo nakon ove teške godine koje smo doživjeli zbog pandemije, izlazak je kao terapija i služi da se ljudi ne osjećaju sami”, dodaje.
U Algaru traže zadovoljstvo jednostavnosti.
I od tada, ovaj grad Kadiz je svima bio na usnama do te mjere da jesu mnogo turista ili ljudi iz susjednih gradova da nisu oklevali prilazi sa rancem i stolicom u ruci učestvovati u ovom tradicionalnom običaju.
“Divno je stvoriti ovakvu zajednicu! Moja peticija Unesku je na nivou Algara, ali ja sam raširenih ruku ako bilo koja opština kako iz Cadiza tako i iz drugih dijelova Španije, želi da se pridruži ovoj inicijativi” , Dodati.
Trenutno je stvar već stigla do Teritorijalna delegacija za razvoj, infrastrukturu, planiranje teritorija, kulturu i historijsko naslijeđe u Cadizu čiji je vlasnik Mercedes Colombo i dat je prijedlog za pokretanje dosijea.
Sledeći koraci koje treba preduzeti? “Neka to bude zvanično. I iznad svega doći do UNESCO-a ili putem Uprave ili vlastitim sredstvima kako bi što prije saznali vijesti”, reče José Carlos Sánchez Barea.
SVEŽI RAZGOVORI ŽIVLJE NEGO IKADA
Iz Condé Nast Traveller Spain nećemo znati hoće li se na kraju ovaj zahtjev ostvariti, ali uz prostu činjenicu da su postali u fokusu pažnje tokom ovog letnjeg perioda već je dug put do toga. Ko nije doživio u nekom trenutku svog života bezbrižnost cool chat sa porodicom, prijateljima ili komšijama?
Ako promijenimo ulice ovoga unutrašnjost grada Cadiz u oblasti Levante i dalje nalazimo iste obrasce na obalama Mediterana i mnoge glasove koji o tome svjedoče tradicionalna praksa Proizvedeno u Španiji.
Ništa kao susret sa porodicom i prijateljima ispred mora...
Ilustrator i kaligraf Laura Velasco, porijeklom iz Madrid ali instaliran prije nekoliko godina godine na zemlji , pričajte o cool talk sa posebnom ljubavlju. "Kada Preselio sam se u Valensiju i lepo vreme je stiglo, bio sam veoma iznenađen kada sam video ovaj običaj. U početku sam mislio da će to biti nešto tačno ili povezano sa nekom feštom, ali sam se prevario, je vezan za karakter na klimu i na određeni oblik živi više pod nebom nego pod krovom” kaže nam uzbuđeno.
„Ovi razgovori u kojima više nisam samo gledalac već i njihov dio, uvijek mi izmame osmijeh, jer na kraju odaju prirodnost i hedonizam. Imaju prazničnu tačku, poput slavlja da si živ i da je dobar dan“, objašnjava on.
„To je oblik provođenje vremena na otvorenom slaveći i ćaskajući bez posebnog razloga, žive šetnice i javne površine, da budu naši i malo više domaći, da lutamo bez žurbe i komentarisati svakodnevne stvari , i one koje nas okružuju i koje ne izlaze lako između hitnih mejlova i alarma mobilnog telefona”, dodaje.
Desilo se nešto slično Marina Atienza, doktorica u Valensiji ali trenutno boravi u njegovom porodična kuća Javea imati ugovor Denia. „Poznajem kul razgovore od malena, kada okupi se na kraju svakog ljeta moja porodica i prijatelji sa svojom djecom na plaži da se oprosti od praznika prije nego što se vrati u grad”, komentira on osvrćući se.
Ove godine je zbog posla, budući da živi u ovom primorskom gradiću u Alicanteu, morao sve češće da ih doživljava i rezultat je bio pravo otkriće. “Pogotovo jer je to način da upoznamo naše voljene na otvorenom. Vidim savršen plan i Mislim da je to društveni čin koji je nedostajao a namijenjeno je možda i starijima jer na kraju uz ritam i svakodnevni stres izgleda da nemamo vremena za to i pravi je luksuz sa ovim ponovo otkriti sebe, jer na kraju i jeste nešto jednostavno kao što je stavljanje stola, četiri stolice i sendviča i više nije potrebno”, dodaje.
osjećam isto porodice Salinas okupio se Cala Blanca, in Javea . Ove razgovore uvježbavaju cijeli život na svježem zraku i to je nešto što prenose sa roditelja na djecu. “Trenutno smo ovdje ponovo ujedinio četiri različite generacije , uvek idemo dole oko 20:00 i ostati do ponoći, kad odemo u penziju da spavamo”, komentarišu.
Vrijeme je za ponovno povezivanje.
“Za nas je to nešto jako važno jer je sa rutinom jako teško sustići zaostatak. Ali kada dođu ovi susreti, posebno ljeti, jako je lijepo moći to podijeliti sa prijateljima i porodicom. Nekoliko godina ni ova tradicija nije bila previše viđena, ali sada je suprotno, živi sa više sile nego ikad I nadamo se da će se tako nastaviti i kada pandemija prođe. Ne možemo smisliti bolji način da se povežemo sa sobom i našim voljenima. dodaju.
TRADICIJA KOJA TREBA DA TRAJE U VREMENU
Sada kada je dato startni znak u ovoj trci prema UNESCO-u, Nema druge opcije nego da nastavimo veslati svi zajedno u istom smjeru kako bismo došli do dobre luke.
“Ova inicijativa mi se čini inteligentnom, fokusirati se na ono što je važno i vjerovatnije je da je to biti cijenjen, zbrinut i ovjekovječen. Takođe će ih učiniti poznatijim, najviše analizirani i, zašto ne, slavljeni”, Rečenica Laure Velasco.
Jednostavan luksuz udisanja zraka pri zalasku sunca.
Sa naše strane, vrijeme je da nastavimo sa ovim običajem koji ne razumije generacije, društvene klase ili granice, samo tako ćemo postići njeno večno priznanje. Jeste li se prijavili?