Xela Arias
u intervjuu, Pascal Quignard Prepoznao je da je ono što ga je najdublje obilježilo kada je posjetio grobnicu Chuang-Tse u Kini bilo kako je to mjesto postalo mjesto "tako Chuang-Tse"; primitivna i nesalomiva džungla, u kojoj je kucao duh kineskog pesnika . Ista stvar se dešava kada se poseti Yorkshire, mjesto poprišta vuthering heights , te strme litice i blatnjave staze na kojima nebo ne pruža zaklon i gde vetar insistira da izbriše sve tragove osim Ketrin i Hitklifa, likova iz romana Emili Bronte.
U pjesmama od Xela Arias , svestrani umjetnik koji je nagrađen u Dan galicijskog pisma , pobeđuje grad i more, posebno Vigo. „Denuncia do Equilibrio [1986, finalista nagrade Losada Diéguez] je prva urbana zbirka pjesama napisana u Španiji“, uvjerava pjesnika Marga do Val (Vigo, 1964), iz iste generacije kao i Xela Arias.
Vigo i more
More, ulice, lišće drveća, konji, nebo isprepliću se u nekim nesalomivim stihovima čiji je cilj izokrenuti galicijski jezik, stvarajući novu sintaksu koja je himna slobodi . “Logično je da je eksperimentisao sa jezikom, igrao se gramatikom i razbijao stihove: jezik nije uključivao žene , u Xeli se pokušava popuniti ta prazna mjesta životom; te pauze u njenim stihovima ispunjene su svakodnevnim bitkama i simboliziraju borbu žena za prostor”, objašnjava Do Val.
Ubrzo nakon rođenja u Lugu 1962. Arias se sa porodicom preselio u Vigo godine, gde je živeo do svoje smrti u 41. godini. “Živjeti u tom gradu nemoguće je ne voljeti more jer ono ne može proći nezapaženo. Pretpostavljam da je Xela išla na nudističku plažu Parra, gdje smo svi išli . Xulio Gil (matematičar, fotograf i njegov partner) ju je portretirao između stijena na prekrasnim slikama”, kaže Do Val.
Ta simbioza vode i ulice kuca u stihovima poput:
- Auga do mar kad se ugušim
- Oni su krakovi ulica koji prelaze gradove.
Pesnik i novinar rođen u Noji, Ana Romani , zapamtite da je vjerovatno da je Xela također bila marljiva Cangas do Morrazo.
Xerais Editions
'Dario daily'
'Dario daily'
„Grad je izjedao more kao što se dešavalo na području Bouzas . Ali prije 50 godina, more se prelilo po gradu. Prije 50 godina u centru Viga bile su krave, a 80-ih, noću se imao osjećaj da između mora i grada nema razdvajanja . Za mene je Xela na toj raskrsnici“, insistira Do Mar, koji se poklopio u Alma Pubu (Rúa Roboadores, 4) sa Xelom 1982. „Muzika je bila drugačija, živahna, novotalasna, etnička…“, opisuje on. Upoznali su se 1996. na kongresu pjesnika iz Garcia Barbon centar , teatar u Vigu. “Rekao mi je da piše o majčinstvu; naime, Dario Daily , tom knjigom je anticipirala trenutnu viziju majčinstva gdje je kompatibilno sa feminizmom”, dodaje Do Val.
Lebdenje po asfaltu gradova koji su tražili sebe, kao Vigo 80-ih , za Xela Arias je bila životna odluka. “Osamdesetih je noćni izlazak bio brutalan, Vigo je rastao haotično i u toj ekspanziji žene su pronašle način da traže sebe i reafirmišu svoj identitet . Vigo je tražio sebe u svojoj samoći, baš kao što je Marga radila sa sobom”, kaže Do Mar.
Taj bijeg koji Xela brani ima tvoja tačka nestajanja u moru , ali i u slučajnom susretu na ulicama. U svojim stihovima branio je to slobodno lutanje svemirom, nešto teško zbog covid ograničenja; Autorka je govorila i o gušenju koje joj je kuća izazvala da bude zaključana. Arije se pobunio protiv doma, kada on postane kavez u koji se zatvaramo.
- I svi - siguran sam - hodaju
- Ja sam imao ključ
- zlatno za curenje! (je li sve anxo é strašno?)
- oprosti mi-prepoznaj me-opet sam se izgubio...
- a ovaj gubitak je bio halucinacija sa mlitavom stvarnošću (...)
More Vigo kao tačka nestajanja
- (...)
- pokupi me
- Kladim se da vrištim noću
- Se che falo non collo no quadrilateralo da habitacion Saio
- Past or sun by xunguín fios nebulas onte
- Mi bordeli sati koji su-sen-sunce- ulice Unutrašnja vizija za raštrkane stanovnike Ponižavajuća čula-propust- unutrašnjost br
- Xunguir fios magline foi kažu
- Reklamacija - stanje boravka (...)
Vaš glas je danas toliko potreban u ovim uslovima, danas da je toliko potrebno osjećati se pomazanim na ulici . Međutim, grad koji je Xela Arias branio nije bio grad koji je dehumanizuje nas i pretvara u mašine , ali grad slobodnog lutanja, grad slučajnih:
- Ili vam auto troši kilometre asfalta
- želeti] Ata che tremeren os pés i ruke kao karburator
- u odlasku.
U svojoj drugoj knjizi Tigres coma cabalos (1990), koja kombinuje fotografije, uglavnom aktovi koje je napravio Xulio Gil , kas konj, kineski horoskop i simbol neusklađenosti s kojim se može pobjeći od konvencija i rutine. Xela Arias je prezirala gomilu koja je slijepo slijedila konvencije, kladila se na djelovanje prema instinktu . U njegovoj posvećenosti begu, jedan od simbola u njegovoj poetici bile su životinje, a posebno konj, kojem pripisuje gotovo magični karakter:
- —odbjegli konji—
- bili su to odbjegli konji pola praia
- konji / pobjegli / polas praias / da cidade
Pristup životu pomoću čula bila je konstanta Arijasa, takođe prevodioca i urednika. “Uvijek je rukama branio odnos prema okolini; in Tigrovi kao konji , reference na dodir su konstantne”, objašnjava Do Mar. Ta sinestetička kadenca se hrani aliteracijama i ponavljanjima.
- Slomiti prste želimo i pamtimo Da iza smijeha postoje farrapos dun tempomal
- promišljen?
- (...)
- Ali moji se prsti drže čvrstog područja
„Xela Arias je bila veoma ljubazna žena koja je uživala radeći sve svojim rukama: slikala je reč. I bilo je puno rukovanja i topljenja u zagrljajima “, dodaje pjesnikinja Marga Do Mar.
Pjesnikinja Ana Romaní, rođena 1962. godine, iste godine kada i Xela, poklopio na recitalima i časopisima sa Arijama , kao u knjizi-cedé daquelas koji pjevaju (1997), gdje je pisala Xela Arias ko razume , posvećen Rozaliji de Kastro. „U Xeli postoji želja za slobodom i nezavisnošću, njegov rad je nekonformistički, subverzivan . U njenoj participativnoj fugi konvergiraju se svi kolektivni instrumenti, u muzičkom smislu: ona uvijek bira da se pozicionira napolju, sa poraženima. Galicijski jezik joj je bio izuzetno važan, a branila ga je stihovima poput Falamos antigas linguas, gdje postoji identifikacija između jezika i kože, kao dijela identiteta..
„Jezik je fundamentalan u Xeli, koja ga izokreće, dovodeći ga do krajnjih granica. Pjesnikinja jasno iznosi svoj stav kada kaže 'Pišem na galicijskom jer sam ovdje i, prema logou, Galicija pripada, još uvijek, poraženim godinama '“, precizira Ana Romaní.