Staro je uvek dobra ideja
Ima nešto kod Vejera što te hvata iznutra. To vam daje do znanja, od prvog trenutka kada stupite na njegove ulice, da ćete se vratiti. Prije ili kasnije, vratit ćeš se.
Jer Vejer odaje tu auru živih mjesta. Naseljen u vremenu pričama koje su se davno dogodile u njegovim sokacima, istim onim da su Arapi već vodili računa da ih oblikuju kako su samo oni to znali: od gotovo nemoguće kaldrme, uskih padina i užih uličica.
Uspona i padova čiji skroviti kutci glasno traže svoju prošlost, njihove veze sa onim što se nalazi iza moreuza, kako ne bi bili zaboravljeni.
Ima nešto u Vejeru što hvata, da, i nećeš znati šta je to.
Ima nešto kod Vejera što te hvata iznutra
Sve i ništa što više od razumijevanja jedni druge osjećaju. Pogotovo u onim trenucima kada morski povjetarac leti visoko i dopire do svojih vječnih vidikovaca, provlači se kroz njegove zamršene labirinte kuća i terasa, cvijeća i uglova, ulazi kroz taj poluotvoreni prozor u vrijeme sieste i tjera da ti se koža ježi, napečena jutarnjim suncem.
To su ti trenuci zbog kojih to shvatiš ljeto je povratak u Vejer. Da napravi petlju. Ono što je pravedno i neophodno jeste da se vratimo da ponovo osetim da je sve magija u ovom malom belom gradu kojoj nije potrebna plaža jer već ima sve što možete poželjeti.
I, uz sve i uz to, ima to: samo 14 kilometara udaljen je beskrajni pijesak El Palmara.
Ako morate pronaći izgovor da se vratite u Vejer, oni vam padaju na pamet radosne šetnje u kojima se namjerno gubite kroz stari grad dok ne završite u Correderi.
Za tu zbrku ulica koju savjesno izbjegavate pamtiti da bi, kad se sljedeći put vratite, konfuzija vam daje još jednom iskustvo da ih otkrijete.
El Palmar
Vratite se u Vejer za slušajte taj Cadiz dodir koji sve čini tako čistim. Da se ponovo povežete sa trenucima i ljudima, sa već proživljenim situacijama i iskustvima koja želite da nastavite da živite zauvek.
A činjenica je da je Vejer uvijek tu, spreman da vam otvori ruke. Da te dočekam kao da je zadnji put. Za vas rezerviše onaj prostor pored bureta iz La Casa del Vino o kome ste sanjali, ni sami ne znate od kada, gdje ispijate prvo piće dok razmišljate o dolascima i odlascima najsvakodnevnijih scena. Najjednostavniji – i najsretniji – život je ovo.
Vejer je zadužen da vas vodi, da zaronite u suštinu juga. On se brine da se napijete umjetnosti koju ovdje udišete više nego bilo gdje drugdje, također u njoj beskrajne noći u kojima mjesec sija visoko i flamenko odjekuje između pića, smijeha i žuđenih zagrljaja u bilo kojoj od vinarija.
Povratak u Vejer
Pobrinut će se da vas mazi dok uživate ta almadraba tuna koju već osetite i pre nego što uđete u njen hram, Viña y Mar gdje se poštuje sve iz Kadiza.
Kada uzmete prvi zalogaj savršena kriška šunke koje služe kao nigdje drugdje, bez obzira koliko teško gledate, gdje je Mali zeko . Kada putujete ka poreklu u Halifov vrt . Kad zatvoriš oči i umreš od zadovoljstva u drugoj gastronomskoj katedrali: u castle.
Vejer vas gura da živite intenzivno kada lift oživi zavjese i zatvori vrata obale. “Igrajte tu božansku igru; biti vjetar to je njegovo biće” , kako se tvrdi u nekim pločicama te pjesme Jose Maria Peman.
Vodi vas do skloništa usidrenih pored starih lukova da otkrijete tajne vejeriega i njihovih ogrtača, ona intrigantna odjeća koja tvrdi da je kastiljansko, ali i muslimansko porijeklo.
Dovodi vas do svojih granica tako da se gušite od emocija pri prizoru njegove krovne terase, na kojima se antene i viseća odjeća uklapaju u ljepotu pejzaža La Jande.
Vraća se u Vejer, da. Iako nastoji da vas probudi vriskom prodavac koji pored vašeg prozora reklamira kilogram paradajza za evro i po.
Okreće se da uživa i vidi kako drugi uživaju, tih popodneva na hladnoći i između razgovora na vratima svojih domova. Vrata sa kojih, kada dođe jutro, visi dnevni hleb: evo tradicije, tradicije.
Vejer vas tjera da se vratite da osjetite korijene u gradu kao nešto svoje. Da lutam njegovim skrivenim dvorištima i obilazim drevne zidine, ponovo otkriti njegove stare mlinove i doći do njegovog dvorca.
Da se slikaš još jednom, sa neurednom kosom i slanom kožom pored onih šarenih saksija koje toliko i toliko vole.
To je ta bezvremenska lepota, ona kojom Vejer zrači, onaj koji te zgrabi unutra. Taj osjećaj punoće, da tu ništa ne može poći po zlu, tjera te da se vratiš.
I ti ćeš, **ne pogriješiti. **
Vraćamo se u Vejer!