Impozantna Villa Rosario, ispred plaže Santa Marina de Ribadesella.
Dozvolite mi – a da ne zvučim bezobrazno u Španiji – da upotrebim pridjev 'prekrasan' da opišem ove vile Indijanaca pretvorene u hotele koji su raštrkani duž obale Kantabrije sa svojim upečatljivim i dekontekstualizovanim bojama, kolonijalnom arhitekturom i dekoracijom i onim egzotičnim palmama, simbolom ekonomske snage onih koji su se vratili pre jednog veka da naprave 'Ameriku' prepunu bogatstva i bogatstva.
Popularan i latinski pridjev za koji mislim da je zgodan i vrlo prikladan, jer su u stvarnosti došli odatle, sa druge strane bare, jer To su Kuće koje su došle sa mora, naslov, inače, fotografske izložbe koja je upravo otvorena u sjedištu Koledža geodeta i tehničkih arhitekata Kneževine Asturije u Oviedu i koja će biti otvorena za javnost do sljedećeg 8. maja.
Pogled na Biskajski zaljev sa terase Ville Rosario.
VILA ROSARIO, RIBADESELLA
da oni su indijski dragulj pretvoren u hotel za koju osjećamo posebnu privrženost, a to je Villa Rosario, vila iz 1914. koja se uzdiže impozantno ispred plaže Santa Marina u Ribadeseli, ribarsko selo u istočnoj Asturiji uokvireno između Biskajskog zaljeva i Picos de Europa.
A mi kažemo dragulj jer Na šetalištu Princeze Letizia nema veličanstvene kuće koja se više ističe svojom impresivnom arhitekturom: sa svojim svjetlucavim staklenim pločicama – u obliku krljušti –, svojim asimetričnim tornjevima, svojim balkonima, terasama i tremovima, i tom cerulenoplavom bojom, odrazom mora s kojim se jednako suočava i grli.
Volimo njegove ekscese, originalne elemente (obratite pažnju na zastakljene galerije i stepenište urezano u masivno drvo trešnje), njenu dekoraciju u kolonijalnom stilu (antikvarni komadi pomiješani s namještajem koji se nalazi u zgradi) i one delikatne sobe (šest od 19 s pogledom na plažu i more ) zbog kojih se osjećamo kao takvi Markizi od Arguellesa koji su izmislili ovu astursku banju početkom prošlog veka.
Jedna od soba Ville Rosario.
Ali iznad svega cijenimo interes objekta za desetljeće kako bi boravak u Villa Rosario učinio potpunim iskustvom koje ostavlja poseban okus u našim ustima. To je zbog toga njegova gastronomska ponuda uvijek je među najboljima u Kneževini. U plesu sinergije u kojem arhitektura donosi gastronomiju u ples (i obrnuto).
Koreografija kojoj je Markos Granda, somelijer sa dvije Michelinove zvjezdice (jednu u restoranima Skina, a drugu u Closu), upravo dodao svoje harmonije i (kom)pasove. Španac je već četiri mjeseca na čelu novi hotelski restoran: Ayalga, što na asturskom znači skriveno blago.
Granda projekat visoke kuhinje u Villi Rosario koji ima za cilj da svojim degustacijskim jelovnicima (kratkim i dugim) privuče isto toliko pažnje kao i ostali prijedlozi, ali koji će to učiniti u Ribadeseli vraćajući se svojim asturijskim korijenima, na proizvod zemlje. Čuvajte se njegovog menija šampanjca sa mericama od 45 malih proizvođača!
Markos Granda nam sprema mnoga iznenađenja u novom restoranu Ayalga.
PLAVA VILA CORVERA DE TORANZO
Između bitcoina i antikviteta se kreće Covadonga Fernandez, vlasnik La Casona Azul de Corvera i autor Blockchain Observatory, referentne web stranice u vezi s blockchain univerzumom (lančana transakcija podataka i kriptovaluta, rečeno na ultra-sažeti način).
Novinar po profesiji (dugo je radio za novine ABC), prije 23 godine – iste godine kao i njegov sin – odlučio je kupiti ovo kuća Indijanaca proglasila je Casona Palacio da se upusti u novu avanturu koja bi je navela da ukrasi zgradu sa odličnim ukusom i eklekticizmom koja privlači pažnju spolja plavom bojom fasade i iznutra, zbog originalni hidraulični podovi u obliku šahovnice
“Rehabilitacija je bila hirovita. Pločice se izrađuju ručno na zanatski način u radionici u Olivi (Valensija), koja je u to vrijeme bila stručnjak za izradu podova u obliku tepiha marokanskih palata”, kaže Covadonga, koji poštovala je originalne elemente tokom reforme.
Plava kuća Corvera, obojena kao i ostale kuće bojama koje se viđaju u Americi.
Nije ostalo mnogo namještaja, da, iz tog vremena, samo ogroman ormar u dnevnoj sobi koji je Covadonga morao restaurirati. Ostala blaga novinarka je pronašla kako bi zadovoljila i uživala u svojoj urođenoj radoznalosti: “Vlasnici su sigurno mnogo putovali po Americi. Imam super znatiželjne karte. Imali su porodicu u Meksiku i poslali su im da napišu šta se tamo dešava. Imam meksičku revoluciju napisanu u obliku slova; također zanimljiva zbirka fotografija s kraja 19. stoljeća”.
Vrt od 5.000 metara – okrunjen egzotičnim palmama, kako nalaže indijska tradicija – okružuje La Casona Azul, koja je sa svojih deset soba idilično mjesto za pristup Kantabriji da biste upoznali grad Corvera de Toranzo, ali i Santander i plaže njegovog zaljeva, kao i obližnje pješčane sprudove Suances i Oyambre, u Comillas .
oh! Zaista, boravak se može platiti u bitcoinima –kako milenijumske inovacije nalažu–.
Prekrasan ulaz sa hidrauličnim podom u obliku šahovnice u La Casa Azul de Corvera, Kantabrija.
VILA AMANDI, VILLAVICIOSA
Barbara Bucero, suvlasnica La Casona de Amandi već šest godina, priznaje da imaju još mnogo toga da istraže istorija koja okružuje ovu zgradu, proglašenu jedinstvenom 1991. godine. Postoji nekoliko verzija koje tek treba da se suprotstave o njegovim originalnim vlasnicima, za koje „verujemo da su bili odavde, iz Villaviciose, i otputovali u Meksiko, gde su imali radnju šešira 1860. godine“, po rečima Barbare.
istaći se u ovome Asturijska vila bijele boje, njena ogromna i netaknuta originalna galerija, precizno restauriran i poduprt gvozdenim stupovima. A njegovi prostori su puni antikviteta, jer prije nego što je bio hotel, u onom što je poznato i kao Quinta La Ballina, živjela je porodica trgovaca antikvitetima, tako da možemo pronaći klavire za sviranje, namještaj iz 18. vijeka i asturijske romaničke gravure.
La Casona de Amandi i njena bogata originalna galerija.
Takođe je ogroman (ni više ni manje od 11.000 kvadratnih metara). Francuska bašta na koju gleda galerija, koja za putnika postaje luksuzna karaula – opremljena koketnim i kontekstualiziranim pletenim sjedištima – s kojih se s visine i nostalgije može promatrati drevna stabla koja okružuju zgradu.
Smješten u Amandiju, u vijeću Villaviciosa, La Casona de Amandi (samo devet soba) Smješteni – između livada i voćnjaka – u dolini rijeke Valdediós, gosti dolaze prije svega u potrazi za mirom, otkriva nam Barbara, ali pronalaze i održivu gastronomiju zasnovanu na lokalnim i ekološkim proizvodima: “riba svakodnevno stiže iz luke Tazones, a voće i povrće iz asturijskih voćnjaka, stoga naš vikend degustacijski meni (pet jela) i hotelske večere (tri) variraju u zavisnosti od toga šta imamo svake sedmice”.
Doručak u La Casona Azul de Corvera, u Villaviciosi.
QUINTA DE VILLANUEVA I CASONA DE LA PACA
Isti broj soba, ukupno 19, imaju svaku od ovih indijskih kuća koje su Montse i Carmelo preuredili u hotele. Prvi, Quinta de Villanueva, nalazi se na vratima Picos de Europa, u Villanueva de Colombres, a sagradili su je 1908. godine njegovi prvobitni vlasnici, španjolski emigranti koji su se vratili iz Meksika i Čilea s velikim bogatstvom.
katalogizirano i farma i kuća kao indijsko naslijeđe, Kako nam kaže Paula, upraviteljica, njeni kameni i drveni balkoni i vidikovci i kolonada na ulazu su upečatljivi izvana, a iznutra njena kapija od mahagonija, njeno kitnjasto stepenište i freske na stropovima.
Quinta de Villanueva, jedna od "Kuća koje su došle s mora" (izložba na College of Quantity Surveyers u Asturiji, Oviedo).
Sa svoje strane, La Casona de La Paca, u Kudiljeru, na nepoznatom zapadu Asturije, malo je starija, jer datira iz 19. veka, ali njeno poreklo je uobičajeno: Indijanca, u ovom slučaju Hosea Martineza. , koji je emigrirao da 'napravi Ameriku' i vratio se natovaren dovoljno novca da sebi izgradi razmetljivu 'vilu u kolonijalnom stilu' kojom ćete pokazati svoje bogatstvo.
„Palmu koju smo morali sami posaditi. Ovaj Indijac, trgovac duvanom koji nije imao naslednike, došao je samo zato što je morao da dokaže svoje bogatstvo i ponovo se vratio na Kubu,“ ljubazno komentariše Huana, menadžer hotela, koji nam takođe kaže da je kuća katalogizovana i registrovana u Koledžu geodeta i tehničkih arhitekata Kneževine Asturije.
Cudillero iz jedne od soba La Casona de la Paca.
Juana nam također objašnjava da je struktura ova kuća je pravokutnija od onih u istočnoj Asturiji, mnogo sličnija meksičkim hacijendama, jer se indijski vlasnik vratio sa Kube, a uobičajena stvar je bila pokušaj imitacije arhitekture s kojom su živjeli u Americi.
Sve je intenzivnih boja i odiše radošću ova impresivna vila pretvorena u hotel, od elegantnog ukrasa s kolonijalnim dodirima do njegove domaći doručak baziran na tipičnim proizvodima ove zemlje: Torrijas, casadielles, frixuelos, krofne od anisa, zanatska peciva... Takođe impresivna bašta, gde je u ovom slučaju 400 godina star hrast koji oduzima istaknutost od palme.
Čini se da Karibi (Asturija) predstavljaju La Casa de la Paca.