Saronska ostrva: leto naših života je grčko
O hiljadu osamsto ostrva i obala koja se sa 13.676 kilometara može pohvaliti da je najduža na Mediteranu, čine Grčka budite sinonim za more, ljeto i beskrajne tradicije ukorijenjene u intenzivnoj plavoj boji.
Dugo smo želeli da saznamo neke od njih poznata grčka ostrva i, kao naše prvo odredište, odabrali smo prelazak preko vode saronska ostrva , također poznat kao argosaronski, duž obale Peloponeza, u Saronskom zalivu.
Čim smo sletjeli u Atinu uzeli smo taksi do luke Marina Alimos , koji se nalazi u centru grada. Tamo su prijatelji sa kojima ćemo uroniti u atmosferu Saronika i upijajte legende antičke Grčke. Mi smo rezervisali a jedrilica za osam osoba to bi bio naš dom za cijelo putovanje. Istina je da se mnogi odlučuju koristiti trajekt za skok s otoka na ostrvo, ali one ne dolaze do izoliranih uvala i htjeli smo avanturi dati poseban karakter.
saronic gulf
Kako ne bismo previše zakomplikovali život, kupili smo dovoljnu količinu hrane koja se mogla držati u frižideru nekoliko dana, kako bismo se pripremali na brodu. doručak i ručak . The večere Radije ih prepuštamo kuharima restorana koje zateknemo na putu, a voće bismo kupovali u lokalnim trgovinama.
Zastava Budi Soul podignuta i ispred nas čekala nas je prva noć na jedrilici i jutarnji prelazak na Poluostrvo Metana.
Metana je gradić u podnožju planina, smješten na istoimenom poluotoku i povezan s kopnom pojasom zemlje. Isti se zove njegov vulkan, 760 metara , čija aktivnost stvara niz geotermalnih izvora koji su dio lokalnog ljetovališta. U stvari, mnogi putnici dolaze ovamo samo za prirodne kupke.
Doručak koji će biti mnogo bolji na moru nego na kopnu
Nakon što smo prešli put od 26 milja (oko tri sata prelaska), vezali smo se na pristaništu, gdje su nas primili neki lokalne mačke i dva vesela mješanca . Početkom juna ovdje sve podsjeća na pustinju ili scenu a film o usamljenosti , jer sezona još nije počela.
Većina hotela i taverni se još nije probudila nakon zime i drži zatvorena vrata.
Ali jedva smo čekali da lansiramo dron u nebo i napravite nekoliko slika gradijenta mora i njegove prekrasne svjetlosne efekte sa vulkanskim izvorima metana. Možete li zamisliti kako se kafa miješa sa mlijekom u šoljici? Na isti način se fontane stapaju s morem, u početku se bijela i plava nežurno spajaju u jednu boju, a malo dalje od kontaktne ivice more poprima jednoličnu tirkiznu nijansu.
Jedina mana kupanja u ovoj prirodnoj ljepoti je jaka miris vodonik sulfida , pa smo kupaći kostimi morali prati više puta da bi ostali čisti.
Vjerovatno za nekoliko decenija ili čak i prije, Metana će postati ostrvo , ali danas, osim morem, možete doći automobilom.
Velika gozba na jedrilici
Sljedećeg jutra rano smo napustili poluostrvo i krenuli na jug. U zoru je sunčeva svjetlost podsjetila na ona vremena kada su se stvarale legende o pobjedama, porazima i ljubavi, koje su kasnije postale starogrčkih mitova . Sunčeve zrake reflektovale su se na površini Jadrana i na šoljici kafe, a mi, nepomični, Gledali smo početak dana.
Čekalo nas je petosatno putovanje jedan od najživopisnijih pejzaža u Grčkoj . Za nespremnu ekipu, prvi kontakt sa ljuljanjem jedrilice mogao bi biti mučenje, ali mi smo bili tako privučeni pejzažima , stalno se mijenja, da zaboravljamo na moguću vrtoglavicu.
pitaju se mnogi ljudi šta učiniti da vam se ne zavrti u glavi , ali onda sami pronalaze odgovor. Najvažnije je ne razmišljati o tome, raditi domaći zadatak, sesti za volan ili jednostavno uživajte u pejzažu.
Zaokružili smo kamenitom polovinom Peloponeza , promatrajući kroz dvogled usamljene crkve na stijenama koje vire iz mora. Nekoliko milja prije nego što smo stigli do ostrva, naišli smo na a grupa delfina koji je pratio našu jedrilicu koja je "plesala" i pozdravljala nas svojim perajama. I odjednom, u nekom trenutku, pred nama otvorena je nepristupačna obala Hidre , čija površina dostiže 49.586 km2.
Prvo što smo vidjeli bio je dramatičan i nasilan pejzaž izgrađen od stijena i krečnjaka, bliži nordijskoj slici nego sunčanoj Grčkoj. Nekoliko milja kasnije ušli smo u a uvala u obliku amfiteatra, na čijoj obali su bile kuće ofarbane u različite boje i sa krovovima od terakote. Naše konačno odredište bila je luka Hidra.
čitanje potreseno morem
Ovdje je prije nekoliko stoljeća osnovana prva akademija trgovačke flote koja radi i danas. Nije ni čudo što se Hidra smatrala velikom pomorskom prijestolnicom. Također poznat po svojim umjetničkim galerijama, mnoge fondacije i investitori u sektoru ovdje održavaju događaje, instalacije i izložbe, stvarajući vrlo posebnu atmosferu.
Umjetnici koje pozovu dileri često ostaju na ostrvu da uživaju tar ostrvskog života.
Visoka sezona utječe na broj vezova u luci , sa kojim su čamci postavljeni u nekoliko redova i što bliže jedan drugom, dok se na čvrstom tlu vodi rat da se tu, na tom jedinstvenom mjestu, može parkirati. Imali smo sreće što smo našli slobodno mjesto . Privezli smo čamac i za par minuta je dotrčao starac sa sijedom bradom da nam pomogne da ulijemo vodu u rezervoare.
Nakon dugog putovanja nalazimo se u a oaza mira i tišine . Grad impresionira svojom arhitekturom i osebujnom lokacijom. Popločana luka puna je taverni i dućana sa domaćim proizvodima, a tih dana se u zraku osjećao slatki miris cvijeća.
U gradu nema vozila a ljudi se kreću gradom na biciklima, mazgama ili magarcima. Odlučili smo da se razdvojimo, jedan dio grupe je krenuo u potragu za restoranom za večeru, a drugi se popeo na brda da vidi grad odozgo.
Vidimo se ovdje
Prolazili smo uskim ulicama pored bijelih, žutih i ružičastih zgrada, izbjegavajući jaku vrućinu skrivajući se u hladovini vinograda. Gledali smo udobne terase, čuli smo pjevanje ptica a grad nas je sve više fascinirao.
Gotovo svi portali svake građevine označeni su datumom izgradnje (1890., 1900., 1910....), a mještani ostaju čvrsti u ideji ne mijenjajte arhitektonski stil . Teško bi bilo zamisliti takvo poštovanje arhitekture u velikim gradovima.
Penjući se na brda bili smo iznenađeni lakoćom kojom se grčke starice uz i niz padine, ponekad prilično duge i strme. Mačke su nas opkolile i nisu puštale da prođemo, kao da ne žele da otkrijemo misterije njihovog lokaliteta. Sve dok nismo stigli do mjesta gdje nam se otvorio predivan krajolik luke. Zrake zalaska sunca klizile su preko brda, odbijajući se od obale relativno obližnjeg Peloponeskog poluostrva.
Nadam se da je tako uvek
Tišinu su prekinula zvona male crkve izgubljene u lavirintu ulica. Ova muzika je dodala malo šarma tom trenutku i u tišini gledamo u horizont , osjećajući se sretnim svjedocima takve magije.
Ujutro smo dopunili zalihe svježeg voća i kruha, posebno ukusnim trešnjama i drugim sezonskim crvenim voćem. Doručkovali smo na jedrilici s pogledom na zaljev i uživajte u glavnom jelu dana, kolač od krompira koji se zove filo , cijela lokalna delikatesa.
Uvijek je tužno napustiti ovakvo mjesto, ali sljedeća destinacija koja nas je čekala bila je nenaseljeno ostrvo Dokós Pa smo krenuli na zapad.
Pretpostavljalo se da je put bio kratak i nije bilo nimalo vjetrovito otčepili smo bocu bijelog vina iz lokalne vinarije i zahvalili smo ostrvu Hidra, koje se povlačilo na horizontu, što nas je dočekalo.
Ostrvski grad Poros
Dokós je jedinstveno mjesto po tome što trajekti nisu pretrpani turistima. Ovdje nije izgrađen nijedan lučki grad , ako ne, sama mala crkva o kojoj se brine šarmantni grčki par, kojeg smo vidjeli iz daljine dok su obrađivali svoj povrtnjak. Kasnije smo saznali da je ova žetva bila namijenjena manastirima obližnjih ostrva Saronskog zaljeva.
Bacili smo sidro na 33 stope i, uprkos dubini, dno je bilo jasno vidljivo. Voda je bila kristalno čista i jedva da je bilo valova zbog povoljnog položaja uvale. Počinjemo pripremati ručak. Jedni su sekli lubenicu, drugi prali trešnje... Zbog vrućine smo hteli samo voće i vino.
Nakon štedljivog obroka, s pogledom na taj slikoviti kutak otoka i njegovu crkvu, Skočili smo u vodu i doplivali do obale dok su dvojica iz grupe ostala na brodu i posmatrala nas sa pramca broda. Plivali smo nekoliko minuta sve dok nismo stigli do uske pješčane tačke nalik na plažu.
Crkva je bila otvorena, ali nismo ušli jer nismo imali ništa osim kupaćih kostima. Odlučili smo da bi bilo bolje da se vratimo tamo da gledamo zalazak sunca.
Ako jednog dana dođeš na ovo mjesto, ne dozvolite da vas lenjost napadne : Popnite se uz brdo njegovom vijugavom stazom i nakon sat vremena hoda doći ćete do vidikovca koji je stvorila sama priroda sa kojeg se pruža impresivan pogled koji će vam dati predstavu o razmjerima cijelog Saronskog arhipelaga.
Takođe, možda vam se posreći i sretnete se Leonis , francuski planinar koji već dugi niz godina živi u Grčkoj i zarađuje za život kao vodič, vodeći planinare planinskim rutama ostrva. Sreli smo ga... i noću nam je došao u posjetu na svom brodu.
Rekao nam je da je nekoliko godina studirao na Konzervatoriju u Sankt Peterburgu, tako da smo mogli da se razumemo na ruskom – da, mi smo Rusi i napisali smo ovaj izveštaj na španskom za Condé Nast Traveler –.
Te noći, 6. juna, bio je rođendan velikog ruskog pesnika Aleksandar Puškin , pa naš razgovor oživljavamo fragmentom iz opere Ruslan i Ljudmila, Mihaila Glinke, koji je u to vreme puštao na radiju.
Za Puškina
Leonis je bila toliko zadovoljna da nije htela da ode, iako je delovala pomalo tužno jer ju je naš susret naterao da se seti prošlosti. Grčka nam je još jednom dala jedan od njih nezaboravne i fantastične trenutke koji ostaju za ceo život. Nismo ni shvatili kako se mjesec pojavio na nebu a kad je prošla ponoć, Leonis je otišao i vratio se na svoj brod.
Ljepota te noći nas je držala budnima i odlučili smo da zajedno odradimo noćnu stražu.
Isto se dogodilo i u susjednim čamcima. . Čuli smo neku buku u žbunju na obali koja je, kako nam je rečeno, dolazila od planinskih koza sa farme tog grčkog para. Zabavljalo nas je što su i oni, kao i mi, bili očarani čarima noći i nisu mogli ni spavati.
Konačno nas je tu zatekla zora, prekrivši cijeli krajolik svojim dramatičnim zlatnim tonovima. Osjećamo autentični sklad između čovjeka i prirode. Imali smo još tri dana za plovidbu, pa posle doručka i ni trunke sna, Dižemo sidro, dižemo jedra i krećemo prema našoj sljedećoj destinaciji... ništa manje čarobnoj.
***** _Ovaj izvještaj je objavljen u **broju 130 u Condé Nast Traveller Magazinu (jul-avgust)**. Pretplatite se na štampano izdanje (11 štampanih brojeva i digitalna verzija za 24,75 €, pozivom na 902 53 55 57 ili sa našeg sajta). Izdanje Condé Nast Traveler u julu i avgustu dostupno je u svojoj digitalnoj verziji za uživanje na željenom uređaju. _
Luka Paros