Bunker na plaži La Alcaidesa 'El Faro', u San Roqueu.
Dok naš auto gasi N-340 u San Roqueu i kreće kamenitim zemljanim putem koji nas vodi u srce Sierra Carbonere, našu pažnju apsolutno zaokupljaju nevjerovatni pogledi koji se pružaju na zaljev Algeciras. Međutim, u određenom trenutku iznenađuje nas još nešto: neke radoznale konstrukcije koji se, zagrljeni prirodom, stidljivo pojavljuju između grmlja i biljaka. Da: čini se da smo stigli.
Jer ovaj put smo stavili kreće na jug, konkretno, do Gibraltarskog tjesnaca, s namjerom da nas otkrije i iznenadi osnovnim dijelom povijesti region of. Priča koju, međutim, malo ko zna. Štaviše, ni mnogi lokalni stanovnici nisu svjesni šta kriju krajolici koji ih okružuju.
Bunker na plaži La Alcaidesa 'El Faro', u San Roqueu.
Parkirali smo auto pored puta i krenuli da istražujemo, što se i dotiče. Sada da, već smo uronjeni u Sierra Carbonera, prirodni prostor koji označava granicu između opština San Roque, čijoj opštinskoj oblasti pripada, i La Línea de la Concepción. Ovdje, između brda punih vegetacije, strmih klisura i padina, ispada da je veliki dio od 500 bunkera rata koji su izgrađeni između San Enrique de Guadiaro i Conil de la Frontera nakon završetka građanskog rata. Šta? Kako ostaješ?
Ova jedinstvena odbrambena linija je kršten kao Zid tjesnaca, a podignut je nakon nacionalnog sukoba iz straha da će, nakon Španije Da je pokazao podršku Njemačkoj i Italiji u Drugom svjetskom ratu, mogla bi ga napasti britanska vojska. Ako je tako, ono što je bilo jasno iz visoke komande je da će ova ofanziva doći iz Gibraltara ili Maroka. Kako se nositi s tom mogućnošću? Štiti obalu, nije bilo sumnje.
Bunker na plaži La Alcaidesa 'El Faro', u San Roqueu.
A) Da, na taj način je Gibraltarski moreuz postao domaćin najveće koncentracije utvrda cijelog Iberijskog poluostrva.
HODAJUĆI KROZ ISTORIJU
Počinjemo hodati stazama, neke djelimično označene, druge trasirane dok idemo, da bismo imali datum sa istorijom. Sa nama je Carlos Jordan, član Kulturnog udruženja Ruta de los Búnkers, koje se godinama bori za širenje ovog naslijeđa potpuno napušteno i nepoznato istorijsko mjesto. Kada uslovi dozvoljavaju, njegove komponente organizuju obilaske sa vodičem, ponekad čak okarakterisan odećom tog vremena. On nas vodi kroz prirodu a da pritom ne objasni svaki detalj.
Ukazujući nas u daljinu, uz njihovu pomoć uspjeli smo prepoznati u istoj klisuri oko 12 bunkera različitih tipova, neki su kamuflirani u samoj prirodnoj stijeni. Carlos nastoji objasniti razlike između mitraljeskih gnijezda, gola jama ili pušaka. Uslovi rata koji nam se čine gotovo izmišljenim, iako ništa nije dalje od stvarnosti: da, Ta hipotetička saveznička invazija nikada nije primljena, pa ih nikada nije bilo potrebno koristiti.
Bunker u brdima Carteia.
Uspjeli smo se pažljivo popeti do kupole jednog od tih bunkera diviti se pogledima koje je tokom tih godina svakodnevno uživalo toliko vojnika u ulozi čuvara. Ogroman Mediteran okrunjen je stijenom, Gibraltarskom stijenom, koja pokazuje svoju blistavu siluetu samo nekoliko kilometara od nas sa svojim sveprisutnim pokrivačem oblaka koji kruniše njen vrh. Iza njega, zaliv Algeciras likuje pod intenzivno plavim nebom. Ogromni teretni brodovi, koji nam se od ove tačke čine sićušnim, neprestano se približavaju i udaljavaju od svoje luke.
Do tamo je teško stići, ali uspjeli smo: između kamenih ruža, hrastova i vrijeska dolazimo do ostataka jednog od najposebnijih bunkera na ovom području, komandno mjesto u Sierra Carboneri. Prevazilaženje kamenja i urušenih zidova ulazimo u ono što je nekada bila kuća, u čijem se jednom uglu još uvijek nalaze ostaci dimnjaka.
Bunker na plaži Guadarranque.
Zahvaljujući iskustvu Carlosa, koji je došao obučen sa baterijskim lampama, otkrivamo cijeli svijet unutra: među ruševinama, i s tračkom klaustrofobije pokazuje nam svoju malu nogu, pustimo da nas radoznalost povede za ruku da prođemo kroz tunel koji se spaja sa vrhom brda i koji seže do nakon 50 metara otvara se kupola za posmatranje. U prošlosti su se sa njega slale svakakve narudžbe različitim jedinicama vojske.
Nismo napustili naše čuđenje kada Carlos nas upozorava da još jedno iznenađenje tek dolazi. Moramo još 10 minuta hodati kroz grmlje doći do malog, napola skrivenog otvora na padini brda. Čučimo da pristupimo i otkrijemo, opet u svjetlu fenjera, nevjerovatnih 500 metara dugačak sistem tunela koji prolazi kroz brdo s jedne na drugu stranu. Na njenim zidovima možemo dešifrirati pisane oznake iz 1940-ih, dok nam na kraju galerije intenzivno svjetlo pokazuje kraj putovanja. Po izlasku napolje dobijamo našu zasluženu nagradu: povlašteni pogledi na obalu Sredozemnog mora i moreuza koji nam pružaju najbolji završetak ekskurzije.
Kamuflirani bunker u Sierra Carboneri.
IZA PLANINE
Udaljavamo se od Sierra Carbonere da nastavimo istražujući u ovom neobičnom Sanroqueño profilu, iako ovom prilikom, u sasvim drugačijem kontekstu: jer je do 200 bunkera koncentrisanih u oblasti San Roquea —od 500 koji naseljavaju obalu Kadiza— nisu samo skriveni u planinama, ali je lako naići na njih u najneočekivanijim ćoškovima grada.
Na primjer, na plaži: nema ih nekoliko koji su prošarani obalom na ovoj tački obale. Jedan od njih nalazi se u Guadarranqueu, dijeljenje prostora i pogleda sa kupačima koji se odluče za ovu enklavu da se namaču. Pored njih, leđima okrenuti rafineriji čija su svjetla i visoki dimnjaci još jedan dio pejzaža, Arheološka enklava Carteia, ostacima grad star više od 2.500 godina koji su osnovali Feničani i pretvoren u koloniju od velikog značaja tokom rimskog perioda. Sa fundamentalnom ulogom u romanizaciji Campo de Gibraltara, ovo je, naravno, naša sljedeća posjeta.
Unutrašnjost komandnog mjesta bunkera.
Jedinstvena emocija nas opija kada to počnemo obiđite arheološki kompleks: Carteia se smatra, ne uzalud, najvažnijim gradom antike izgrađen između Cadiza i Malage. Ipak, njegovi ostaci nam omogućavaju da pogodimo najrazličitije uglove arheološki radovi ne prestaju: ima još mnogo toga da se otkrije.
Uživamo u razmatranju onoga što je bio veliki rimski forum, javna površina grada, čije stepenice iz 1. veka potiču iz augustovskog perioda, prije nego što nastavite rimskom cestom i dođete do ostataka kazališta ili tvornice soli. Koristimo svoju maštu kada je u pitanju rekreacija raznih domova čiji ostaci nam daju naslutiti šta je to trebalo biti u drevnom gradu i stižemo, jedva slučajno, do opsežnog kompleksa kupatila, divno otkriće.
U uglu enklave -oh, iznenađenje-, nailazimo na još jedan stari komandni bunker: restauriran i korišten kao mali izložbeni prostor, unutra se nalazi kompletna izložba vojni objekti i oprema iz 1940-ih godina, vrijeme njegove izgradnje.
Pogled iz unutrašnjosti bunkera.
ISKLJUČIVANJE PREDNOSTI, ŠTA JE GERUND
Tačno: iskoristimo prednost. Iskoristimo našu posjetu ovom kutku Cadiza da naučimo nešto više o jednom od najjedinstvenijih gradova iz provincije. Fraza koja nas pozdravlja kada uđemo u San Roque već nam daje naslutiti: “grad u kojem Gibraltar živi”. Pa to.
I to je to Njegovo osnivanje 1704. dala je ruka španskih prognanika, pet hiljada stanovnika Gibraltara koji su bili primorani da pobegnu kada je anglo-holandska flota zauzela Rock. Kako bismo saznali više o njegovoj istoriji i naslijeđu, krenuli smo u šetnju zbog svog istorijskog centra, tipičnog za bele gradove Cádiza i proglašenog istorijsko-umetničkim spomenikom. Ovako dolazimo do strme ulice San Felipe, poznate po svom sjaju vlastelinske kuće pune upečatljivog gvožđa i balkona.
Bunker na plaži Guadalquitón, Sotogrande.
Ne ustručavamo se pogledati jednu od njih, gdje padamo predani ipso facto njegovom prekrasnom andaluzijskom dvorištu. Tip kuće koji je nekada pripadao najbogatijim porodicama Gibraltara i vojnika koji su se naselili na tom području nakon izgnanstva. Nekoliko koraka gore, i vrlo blizu monumentalnog Plaza de Armas, crkve Santa María La Coronada, iz 1735. izgleda kao amblem sanroqueña sa svojom blistavom neoklasičnom fasadom.
U susjedstvu, još jedno blago: Palata guvernera, nekadašnje sjedište vojne komande Campo de Gibraltar, koji ne samo da ima muzej posvećen imidž mejkeru Luisu Ortegi Bruu sastavljen od više od 170 komada, već i Takođe daje, sa vrha svoje kule, najspektakularniju sliku grada, Gibraltara i zaliva: zalasci sunca sa njega su oni za kadriranje.
Bunker u klubu San Roque.
I tako, ispod ista slika koja nas je dočekala po dolasku i koja nas proganja još od prvih pasusa ovog članka, opraštamo se od sudbine. Gledajte kako svjetla u rafineriji počinju da se pale dok je horizont obojen u crvenkaste tonove, neprocjenjiv je. Možda se moramo vratiti.