'Venicephrenia' ili zla i užasi velikog turizma

Anonim

Slika od veliki brodovi za krstarenje kanalima Venecije, takmičeći se u visini sa palazzom, to nas zadivljuje, plaši i sramoti. To je možda jedna od onih slika koje prikazuju najgrublje od masovnog turizma.

I iz te slike i pokreta protiv toga nastao je među Mlečanima koji traže prestanak prolaska ovih velikih brodova tamo ("Fuori Grandi Navi") Venecija, poslednji film od Álex de la Iglesia (u bioskopu 22. aprila).

„Uvek je bila Venecija, bila je tu od trenutka kada je Aleks razmišljao o priči“, potvrđuje on. Carolina Bang, producentica filma Venecija. “Ako postoji turističko mjesto koje svi imamo na umu, onda je to Venecija, zbog broja turista, zbog tih apsolutno prevelikih prekookeanskih brodova; a onda postoji taj izgled terora grada, sa tako starim zgradama.

Álex de la Iglesia sa trojicom njegovih glumaca Enrikom Lo Versom Silvijom Alonsom i Ingrid Garsijom Jonsson.

Álex de la Iglesia sa trojicom njegovih glumaca: Enrikom Lo Versom, Silvijom Alonso i Ingrid García-Jonsson.

Reditelj Dana zvijeri prvi je uključen ova kritika masovnog turizma. Jer i on je jedan od onih koji je posjetio Veneciju koliko god puta može. Od tinejdžerskih godina bio je posjetitelj i išao je da predstavi mnoge svoje filmove na filmskom festivalu. Ljudska bića su sve više sebična i mislimo da smo posebni i ne razmišljamo o svom okruženju, zapravo, što više želimo svoju okolinu, mjesto, što nas više fascinira, više ga iskorišćavamo. Kako to biva u Veneciji.

Protagonisti filma Venecijafrenija oni su pet španskih prijatelja koji stignu u grad kanala jednim od onih brodova za krstarenje, u punom karnevalu, kada male ulice prepune više ljudi. Dolaze praveći veliku buku, kao i toliki drugi, na nekakvoj vrlo skupoj djevojačkoj večeri, sa iznajmljenim kostimima, s hotelom s pogledom na Grand Canal, večerom i snom da se ušunjaju na privatnu žurku u palači.

Zastrašujuća Venecija.

Zastrašujuća Venecija.

Odmah privlače pažnju onih venecijanskih komšija kojima je turizam dosta, koji Smatraju ih "kugom", "najgorom bolešću 21. veka". I u tom trenutku, ubica turista juri ulicama i mostovima, neopažen među tolikim maskama i fanfarama.

Film prikazuje tešku i kontroverznu debatu između samih Venecijanaca: onih koji potpuno odbijaju turizam, onih koji znaju da je to još uvijek grad koji živi upravo od tih turista.

JEDINSTVENO PUCANJE

Pucanje u Veneciji bilo je obavezno za tim. Bilo je bitno. I uspjeli su, uz veliku pomoć grada, u jesen 2020. Suprotno onome što se moglo zamisliti, pandemija mu je išla u prilog. "Ne bi bilo moguće snimati u neko drugo vrijeme", kaže Bang. mogli bi iskoristite potpuno praznu Veneciju, još nevjerovatnija slika: Trg Svetog Marka bez duše. „S jedne strane, bilo je lakše, sa kontrolisanim ulicama; s druge strane, morali smo ih ispuniti figuracijom, ljudima na karnevalu”, objašnjava on.

Na snimanju.

Na snimanju.

Još jedan izazov onom koji grad već postavlja po svojoj prirodi. “Nema automobila, sve se radi na čamcima. Svaki put kada smo morali premjestiti umjetničku opremu, kostime, električnu opremu, to se radilo u čamcima koji nisu bili preveliki”, prisjeća se Carolina Bang. “Tome još i to Nemate normalne radnje kakve ima u bilo kom naselju u drugom gradu... Logistički je bilo veoma komplikovano. To je bila najteža produkcija koju sam ikada radio."

Kotrljali su se svuda osigurava. „Od najturističkijeg dijela do najsjevernijeg područja gdje uvijek ima manje posjetitelja, a živi više Mlečana“, kaže on. Također na nekim otocima. Poveglia, Na primjer, igra osnovnu ulogu u taj odgovorni i pomalo zastrašujući proturistički pokret iz očiju De la Iglesia.

LIČNA VENECIJA

Između predprodukcije i snimanja, Carolina Bang, Álex de la Iglesia i dio tima u Veneciji su živjeli skoro četiri mjeseca. „Bila je to Venecija koju nikada nisam video, jer sam uvek bio tamo kao turista“, kaže on. Živite to mirno i bez ljudi.

Krstarenje donosi jezivu sliku.

Brodovi za krstarenje, jeziva slika.

“Završili smo snimanje i išli smo na koktel u mitskom Harry's Bar i bili smo sami zapamti. "Bio je to čudan i dragocjen osjećaj."

Među njegovim ličnim preporukama za ovaj par koji poznaje i grad, pored Harijeve, Do Forni trattoria, “Tipična venecijanska hrana”. „Takođe Da Raffaele, koja ima puno morskih plodova”, dodaje. I kao točke koje su malo udaljene od najčešćih turističkih ruta: Campo Santo Stefano. Ili posjetite ostrva, idite na Murano, Burano, Giudecca… sva ta manje naseljena ostrva”.

Fuori Grandi Navi

Fuori Grandi Navi!

Čitaj više