Možemo li objasniti svoj identitet filmom (ili epizodom Simpsonovih)? Ovo bi mogla biti jedna od premisa filmova koje nisam gledao sa svojim ocem (krug kredom), književni prvenac Alberta Morena (Madrid, 1981), čija se radnja vrti oko odsustva, njegovog oca, koji je prerano umro.
Novinar specijalizovan za kinematografiju, Moreno počinje od niza naslova – očevih favorita, njegovih favorita, onih koje bi voleo da vidi sa svojim sinom… – da stvori „kiaroscuro portret“, nešto daleko od hagiografije. „Želeo sam da uhvatim taj neodgonetljivi deo mog oca. Čak sam pokušao da pronađem i ružne tačke. Knjiga je poput elektrokardiograma – priča nam ovaj novinar da je studirao medicinu prije nego što je prešao u svijet izdavaštva. Neka vrsta ličnog dnevnika i palo mi je na pamet da ga povežem sa filmovima.”
Da li je identitet naše generacije zbir kulturnih proizvoda? „Bez sumnje,“ Alberto odgovara Condé Nast Traveleru. “I danas to vidimo više nego ikada, s proliferacijom sveprisutnog superherojskog merchandisinga, na primjer. Lajkovi su zajednički bar kod. Za to što imate određene sklonosti, pripisuje vam se određena osjetljivost, čak se koriste za flert. I, naravno, postoji i određeni kulturni snobizam.
“Iako se javljaju Potpuno nasumični faktori u našim ukusima – trenutak kada pogledamo film, koliko imamo godina…–, oni nas određuju”, tvrdi novinarka, koji je godinama pažljivo snimao filmove koje je odgledao. Zašto ste upravo odabrali filmove da budu nit u ovoj ličnoj priči o gubitku? “Zainteresovan sam za dijeljenje stvari. Bioskop je lak, sve dok ste zainteresovani, dobar je probni kamen generacije“, odgovara on.
Kum, ključni film u knjizi Alberta Morena.
Kada priprema svoje liste, Alberto opisuje vrlo specifičnu generaciju, svoju, ali i. kako se odnosi prema svojim roditeljima i potomstvu. “Mi smo djeca 80-ih. Sada postoji hiperpristup kulturi, pokušavamo da programiramo glave naše djece, želimo im dati prečice... naše djetinjstvo je bilo naše sigurno mjesto i želimo ga prenijeti dalje”, razmišlja on.
Knjiga je iznenađujuća po svojoj skromnosti: autor ne pokušava da idealizuje odnos sa ocem, niti se suočavamo sa skupom nesvakidašnjih porodičnih anegdota. “Imala sam najbolji mogući odnos s njim, ali on me nije naučio mojim strastima. I ne volim da kažem da je knjiga hrabra ili neophodna. Kada sam je napisao, to je bilo zato što sam morao da je izbacim iz svog sistema. Sve je proizašlo iz činjenice da nisam mogao govoriti na sahrani, nisam mogao. Ove riječi sam zadužio majci i sestri, htio sam da ih zapišem da ih ne zaboravim, jer ne vjerujem svom sjećanju."
Redatelj José Luis Garci.
"Dok sam je pisao, nisam razmišljao da li će biti objavljen ili ne", naglašava on. Sada mu čitaoci govore kako je njihovo iskustvo bilo melem za njihove rane. „Na primjer, jedna osoba iz Kordobe mi je rekla da mu je to uspjelo, to me čini sretnim, naravno. Zar niste osjećali određenu skromnost ili stid kada pričate o takvim intimnim iskustvima? “Ne, stid je kontraproduktivan za lični razvoj” komentira Alberto, koji s druge strane sebe definira kao “lažnog ekstroverta”.
FILMSKI SUSRETI
Jedan od najzanimljivijih pasusa Filmovi koje nisam gledao sa svojim ocem govori o sastanku koji je Moreno imao sa Joséom Luisom Garsijem, u pokušaju da sazna više o svom ocu. Veoma ga je dirnuo film El deda madridskog reditelja.
“Također cijenim priliku koju sam imao da razgovaram o ovome sa Fernandom i Davidom Truebom, u ovom slučaju za The Girl with Your Eyes, još jednu od omiljenih stvari mog oca. To je bila sreća i to nije nešto čemu svi imaju pristup”, prisjeća se novinar koji je ozvučio i Coppolu – kum je bio na porodičnom podijumu, naravno – bezuspješno, iako se ne kaje. "Samo pokušaj je već bio važan."
'Selfi' Alberta Morena u Veneciji.
Da može ponovo da provede neko vreme sa ocem, ne bi ga, međutim, uložio u odlazak u bioskop. “Sada manje cijenim taj plan, jer si zaglavljena dva sata bez mogućnosti da razgovaraš sa osobom pored sebe... ali svakako bih ponovo gledao Kuma s njim. Od filmova koji su me obilježili i koji su objavljeni nakon njegove smrti, želio bih podijeliti s njim Pitanje vremena, (Richard Curtis, 2013), postoji sentimentalna veza”.
Njegov rad na čelu jednog od najznačajnijih naslova u našoj zemlji nesumnjivo mu daje materijal za njegove filmske strasti. i književno – ono što mu se najviše sviđa u svakodnevnom životu su ljudi, zapravo, a ono što najmanje voli… „Zum sastanke koji su mogli biti riješeni putem e-pošte“–. Da li već postoji zaplet za sledeću knjigu? „Nemam mnogo vremena za to, još će potrajati... ali mogu predvidjeti šta će biti detektivska priča.
Emblematična fasada hotela New Yorker.
FILMSKA PUTOVANJA
Kad bi Alberto mogao da ode na posljednje putovanje sa svojim ocem, to bi nesumnjivo bilo u New York. U stvari, svoju prvu platu – koju je zaradio u magazinu GQ – potrošio je na putovanje u grad koji nikad ne spava. „Jako sam filmski... i Njujork je najpoznatiji grad na svetu”.
“Išao sam u kafanu iz serije Kako sam upoznao tvoju majku, iako mi fasada Prijatelja, na primer, ništa nije govorila, nisam tamo išao. Ali da do ugla trafike Smoke (1995, Wayne Wang), to je bila važna posjeta za mene." Paul Auster, jedan od njegovih fetiš pisaca, potpisao je scenario za ovaj film, što je za Alberta značilo njegovo buđenje kao filmofila. „Proveo sam dosta vremena tamo fotografišući bez prestanka, jer sam želeo da zaustavim vreme.“
Među njegovim omiljenim hotelima je i New Yorker: „Možda pomalo klonuo, ali šarmantan, ima i dio koji je studentski dom, a njegov logo je neverovatan. Ima i restoran, koji Tamo sam imao svoja prva jaja Benedict. Volim ovaj hotel Kao da je zamrznut u vremenu. Ovaj tip volim više od onih najluksuznijih dizajnerskih, koji su fenomenalni i veoma udobni za radna putovanja, ali manje prenose na mene”.
Madrid je omiljeni grad Alberta Morena.
Kakav si ti putnik? “Volim ljetovati u Madridu. Živim u svom omiljenom gradu, tako da nemam FOMO ('bojim se da propustim'). Takođe, ne volim da putujem sam i veoma sam prilagodljiv. Imajte na umu, volim lake saputnike. Uvek pripremam plejlistu i za mene su uvek najuzbudljivija putovanja“, komentariše novinarka.
Uvjerava nas njegov koncept kako uživati na destinaciji: „Ne volim doći i zadavati sebi domaći o tome šta moram vidjeti ili uraditi. Kad ti se nešto sviđa, mislim da bi to trebalo ponavljati dok ti ne dosadi. Tokom mog prvog putovanja u New York, svaki dan sam išao na Times Square, Samo za katarzu. Nisam znao kada ću moći da se vratim”, objašnjava (spojler: vraćao se mnogo puta).
Island, vaša destinacija iz snova.
Alberto, koji sanja da uživa u čaroliji Islanda, takođe je zaveden ulaskom u crkve kada putuje: "Propadne me određena agnostička duhovnost zbog strašne, veličanstvene prirode onoga što je izgradio čovjek."
Što se tiče fascinacije putovanja, on preporučuje 'deflowering' u pravcu istoka. “Na putu u Tokio zbog posla, prekinula sam vezu jer mi roming nije radio. Osećao sam se kao mrav i siroče svega...u Sjedinjenim Državama je teže postići taj osećaj, pošto nam je sve poznato iz filmova koje smo gledali (ah, filmovi...).