Da biste upoznali Etnu, morate upoznati gradove oko nje
Ako vidimo Zemlja kao živo biće, možemo zamisliti naći se u njihovoj koži i shvatiti vulkane kao rijetka mjesta gdje se ovaj sloj obnavlja.
Tako ulazimo Etna, najviši aktivni vulkan na Evro-azijskoj ploči. prilazimo mu iz Katanije, nalazi se istočno od ostrva Sicilije. Osnovali su ga na vrhu brda Grci 729. godine prije Krista, i Danas još miriše na mora antike , prisjećajući se civilizacija koje su ga nekada naseljavale. Feničani, Arapi, Rimljani... Ko im svima određuje tempo je Etna – ili Mongibello na sicilijanskom –, koja se stalno dimi i curi poput razglednice na mnogim ulicama.
Katanija je uništena sedam puta na volju vulkana , prema računu Carmelo Giuffrida. "Imamo ogroman katalog erupcija." The geolog uvjeren je da Etna ne voli rutinu. “ Jedna od njegovih karakteristika je da radite ono što želite. On je anarhista, ili umetnik.”
Ekstremna aridnost Etne
Vidimo prve panorame sa Nicolosija, pristupna vrata sa južne strane. Zaustavljamo se ispred borove šume koja prekriva krater kroz koji je izbila katastrofalna erupcija iz 1669. godine. . Nastavljamo navodi pet kratera na vrhu i preko 300 ventilacionih otvora koji postoje na bokovima.
“Ako uporedimo istoriju Zemlje sa filmom, živimo u okviru i vulkani su mjesta gdje se energija transformacije vidi mnogo više ”.
Obilazimo kuće koje je Etna sravnila, zakopane u zemlju a od kojih se izdvaja samo krov, podrumi, kamenolomi i sušni grebeni dok ne stignete do utočišta Sapienza, najviša tačka do koje se može doći automobilom.
Muzičar Giuseppe Severini u Randazzu, gradu najbližem krateru Etne
Počinjemo shvaćati katastrofe i sreću biti pored Etne: ko god je na planini, živi vezan za kamen. Naša ruta nastavlja prema Belpassu – prekrasan korak na italijanskom –, naziv koji je stekao nakon zemljotresa 1693. godine.
Dramski pisci poput Nina Martoglia rođeni su u ovom gradu i pretvorili ga u eksponent sicilijanskog teatra, u kojoj je grčka mitologija pomiješana s gestom tipičnim za vulkanske kulture: glumci Etne nameću svoj glas i tijelo kao što lava pušta korijenje u zemlji.
Cettina Muratore i Mario Morabito režirali su prvu gradsku pozorišnu trupu, Gruppo Teatro Città di Belpasso . Srećemo na groblju u potrazi za posmrtnim ostacima Antonina Russo Giustija , još jedan od najreprezentativnijih autora.
Sve niše su crne, kao boja koja napada Etnu. Cettina se brzo kreće dok pokazuje na različito kamenje. “Ovo su stvarno stare lava, ovaj je moderniji, to se vidi zbog jasnoće i zbog stila”. Oni su savršeno poznati.
Srednjovjekovni instrumenti koje je izradio Giuseppe Severini
Kasnije nas Mario – koji je i vajar – poziva u svoju radionicu . U njemu priznaje s kojim kamenom bira da radi. "Onaj na površini zemlje se brže hladi i već je modeliran." Govori strastveno, mičući rukama kao da recituje stih na sicilijanskom, dok nam pušta da igramo Porodilište.
“Neću tražiti savršenu figuru, inače ne bih koristio ovaj kamen i radio bih u bazaltu ili mermeru”. Opraštamo se od ulica Belpasso, gdje legende obiluju, s maskama od lave i drugim skulpturama koje su dio skulpture Città delle 100, Grad 100 skulptura, projekat u organizaciji simpozijumima vajara – pod nazivom Belpasso, Oro Nero dell’Etna (Belpasso, crno zlato Etne) – da pokrije grad umjetničkim djelima.
Mario Morabito i jedno njegovo djelo
Stižemo u Bronte, poznat po berbi pistacija i Gullotti . Za šest decenija, ova porodica čuva i dijeli privatnu kolekciju sa više od tri stotine sicilijanskih carretti komada_._ Ova drvena kolica su počela kao ili poljoprivredno transportno sredstvo između 19. i 20. stoljeća i postalo simbol narodne ikonografije otoka za umjetničke i povijesne manifestacije zabilježene na njemu.
in bronte Očekuje nas Nino Russo, nježni 79-godišnji pjesnik da iako sada živi na drugoj strani vulkana odrastao pored reke Simeto, čiji se tok rađa vrlo blizu u planinama Nebrodi. Nekoliko njegovih stihova posvećeno je njenim vodama, što otkrivamo dok nam priča o jednom od svojih tekstova.
Il Rovittese smješten je u zoni lave i napisan uglavnom na dijalektu. "Postoje zvukovi koji postoje na cijeloj Siciliji, ali ne i u Bronteu", kaže on. "Naš dijalekt je poseban, jer je bio izolovan grad."
Međutim, jedini jezik koji se čuje je Simetov . U Bronteu se ni duša ne mrda, samo mali zvuk usred popodneva kada pređete Circumetnea, prugu koja je počela kao parni voz u 19. vijeku i povezivao gradove sa Katanijom. Sada nastavite da kružite oko Etne, prolazeći kroz plantaže pistacija, formacije lave i polja citrusa.
Pjesnik Nino Russo, jedan od rijetkih stanovnika gradića Bronte
Naša sljedeća meta je Randazzo, srednjovekovni grad u kome je sve prošlo. Ulice, crkve, portali i krovovi su dominira tamni ton lave. Radi se o najbliži grad vrhu vulkana.
Giuseppe Severini, umjetnički muzičar koji ima svoju radionicu u okolini, dodaje malo boje panorami. U njegovoj kući sve je drva za ogrev, sjećajući se da je na ovom mjestu rad stolara tradicija. U njegovoj radionici smo pronašli instrumenti iz drugog doba : bubnjevi, zvona, lutnje iz srednjeg veka... Ima ih organizovano po vrstama ogrevnog drveta : jele, borovi, masline, čempresi, crveni sali.
„Svako od njih daje svoje rukovanje instrumentu, takođe i rezonancu“. On sam gradi komade i, da bi to postigao, odlazi u Etnu u potrazi za materijalima.
Kesten je najdragocjeniji, jer je njegova tvrda kora savršena za bordure. "Raste uz vrline vulkana, zemlje koja unosi više kiseline i metala u tlo, stvarajući otporno drvo za ogrjev", On kaže. Kada ga dodirnete, ima nešto divlje. Uglačan je, prekriven lakom ili spojem meda i ulja, ali nema slatkog raspoloženja. Pomalo kao sama Etna.
Skulptor Vito Guardo krije se iza jedne od svojih vulkanskih kamenih nimfi
Nakon prolaska kroz nekoliko vinograda, prelazeći Linguaglossa i gradove koji se protežu između uskih ruta, stižemo do Aci Trezza , staro ribarsko selo. Ime mu je dala rijeka Aci, koja je nestala uslijed erupcije.
Prošetali smo rivom sa Vito Guardo , čovjek koji je umorniji od riječi nego od skulpture. „Vajar ne stvara poeziju, on daje priliku da to radi“, kaže on dok opisuje jedno od svojih najvećih dela malim ustima. Nascita di Venere je nimfa visoka 2,30 metara koja je počela kao ogroman blok od kamena lave, a završila dočekujući automobile koji prolaze kroz ulazni kružni tok u Gravina di Catania.
Međutim, mnoga popodneva kao danas, Vito pribjegava moru. Voli da vidi Faraglioni – džinovske bazaltne stene koje je, prema legendi, jednog dana Polifem bacio na Uliksa – i da kaže: „Svaka civilizacija živi od kamena koji pronađe“.
Sa zalaskom sunca iza nas i mirisom marinirane lave, vraćamo se u Kataniju. U nešto više od obima od 140 kilometara bili smo na mnogim mjestima. I to mnogo puta.
Alfio Rapisardo
***** _Ovaj izvještaj je objavljen u **broju 119 u Condé Nast Traveler Magazinu (jul-avgust)**. Pretplatite se na štampano izdanje (11 štampanih brojeva i digitalna verzija za 24,75 €, pozivom na 902 53 55 57 ili sa našeg sajta). Izdanje Condé Nast Traveler u julu i avgustu dostupno je u svojoj digitalnoj verziji za uživanje na željenom uređaju. _