Iznad pletene korpe: pet filmskih piknika

Anonim

Bioskop nas je mnogo puta naučio da piknik može implicirati vezu s našim najluđim dijelom.

Bioskop nas je mnogo puta naučio da piknik može implicirati vezu s našim najluđim dijelom

Bioskop nas je mnogo puta tome naučio piknik može implicirati vezu sa našim najluđim dijelom. Čak i sa skrivenim moćima prirode koja odbija da postane samo neuporedivo okruženje.

Piknik je prisutan u adaptacijama genijalnog Emma od Jane Austen (posebno se preporučuje izvrsna verzija Autumn de Wilde, s Anyom Taylor-Joy u glavnoj ulozi), u ukusnom impresionističkom djelu Jeana Renoira na obalama Sene, terenska igra (Partie de champagne, 1936), i, naravno, u očiglednijim naslovima kao npr. Osmijesi i suze (Robert Wise, 1956) ili Uspomene na Afriku (Sydney Pollack, 1985).

Ovdje nudimo izbor pet naslova (i bonus numera) sa piknikom između, gdje vrijedi provesti neko vrijeme na rubu civilizacije.

1. PIKNIK (JOSHUA LOGAN, 1955.)

Katarzični piknik, čiji vrhunac predviđa već goli torzo William Holden kada još nismo stigli do prvih deset minuta snimka. Nešto sasvim izvanredno ako uzmemo u obzir da smo u SAD iz 1955.

Piknik, također, oličenje društvenog života dobro uspostavljene srednje klase, posebno onih iz Srednji zapad Američko. Gdje se uloga svakog od njegovih članova mora dobro naučiti i preuzeti, i gdje su iznenađenja koja potresaju temelje, u stvarnosti, željena koliko i strahuju.

Hal Carter (Holden) je predugo lutao. Voz ga ispljune u maloj zajednici Kanzas , mjesto gdje namjerava da upozna prijatelja iz studentskih godina, bogatog mladića, kako bi mu pomogao da se konačno skrasi i zarađuje za pristojan život.

Ali Carterov dolazak aktivira potisnuta želja i uklanja želju za slobodom nekoliko žena u zajednici. Čovjek koji predstavlja haos, disonancu i moć divljine; i čiji su gestovi izazov klasizmu i konzervativizam društva koje ih čini letargičnima i konzumira ih.

Piknik takođe predstavlja društveni život dobro sređene srednje klase

Piknik, također, koji oličava društveni život dobro sređene srednje klase

Hemija između Hala i Madge (večna Kim Novak), mlade žene koju u tom gradu ne čeka ništa osim da bude prelepa, prazna i samozadovoljna manekenka, naelektriše od njihovog prvog susreta. I sva energija zavođenja će se na kraju materijalizirati u posljednjim satima tog susreta koji niko ne želi da završi: u plesu punom lepota, suptilnost i erotika . Okupan svetlima fenjera.

Dostupno u Filminu (do 30. juna)

2. ARIANE (LJUBAV U POPODNEVIMA, BILLY WILDER, 1957.)

Set muzičari (The Gypsies) je izričito unajmljen da postavi zvučnu podlogu za sva igranja zrelog playboya u Pariz . Među njegovim sažetim repertoarom ističe se Fascinación (F. D. Marchetti i Maurice de Feraudy), u petlji. Jedna od zabavnih ekscentričnosti na koje smo navikli Billy Wilder.

Ovo će biti soundtrack koji prati zavodljivog milijardera (Gary Cooper) i ono što se čini kao njegovo posljednje osvajanje (Audrey Hepburn) na njihovim sastancima. Naravno, i tokom idiličnog popodneva piknik van grada , gde ne manjka reke, šampanjca, batlera, kokošijeg buta, improvizovanog gležnja i maskenbala koji se sve više zapliće.

Mlada Ariane Chavasse (Hepburn), čije ime i ostatak njenog života nisu poznati biznismenu Franku Flannaganu (Cooper), odlučuje da skriptira svoje postojanje informacijama koje otkriva u dosijeima svog oca, privatnog detektiva. Izmišljati stotine i stotine ljubavnika, svaki egzotičniji, da u tajkunskim očima postanu hirovita i detinjasta fatalna žena, koja zna da igra svoju igru: makni se od sentimentalnost a ne upasti u mreže zaljubljenost . Ali dokle će moći da zavarava i sebe?

Bioskop nas je mnogo puta naučio da piknik može implicirati vezu s našim najluđim dijelom.

Bioskop nas je mnogo puta naučio da piknik može implicirati vezu s našim najluđim dijelom

Kuriozitet: ni jedno ni drugo kritika niti je publika bila baš oduševljena filmom po izlasku, nešto što se oduvijek pripisivalo tome što je Gary Cooper bio prestar da igra ulogu ljubavnika Audrey Hepburn. Cooper je imao 56 godina, a Hepburn 28 godina.

Dostupno u filmu

3. VELIKI GATSBI (Jack Clayton, 1974.)

Piknik u ovom filmu je a kratki uzdah unutar sanjarenja. Efemerno golicanje mjehurića šampanjac . Slatki mamurluk će postati prava noćna mora.

Jezero, labudovi, naslagani sendviči, pakovanje bijelog i pastelno žutog kao a beze probavne smetnje , i osuđenu ljubav (onu para koje glume Robert Redford i Mia Farrow) mnogo prije nego što je procvjetala. Uglavnom zbog užasa koji osjeća jer joj je skinuta maska neozbiljnost : njegova anestezija da izbjegne varenje ne samo bola svijeta, drugih, onih koji žive ugušeni planinama zapaljenog pepela. Ali njegova.

Iza pletene korpe pet bioskopskih piknika

Jer sjaj nestvarnosti koji prožima scenu tog samozadovoljnog piknika (i veći dio filma), koji čini da filmska fotografija blista i koji nam danas ostavlja nenamjerni kič, dio je povijesti ekscesa i banalnost raskoši koje pokušava da odrazi. Jazz, art-deco i trauma Prvog svjetskog rata (sa njegovim krvarenjem radničke klase) zatrpani u ritmu sjajne egzistencijalne praznine.

Dostupno na Prime Video

4. PIKNIK KOD HANGING ROCK (Peter Weir, 1975.)

„Ono što vidimo, i ono što izgledamo, samo je san. San u snu." Pukotine i kutovi u drevnim stijenama divljeg kontinenta po definiciji. Čija priroda krije toliko nedokučivih misterija koje njeguju folklor i razbijaju kolonizatorsku krutost.

Dan zaljubljenih je 1900. godine. Sa svom referentnom težinom prijelaza stoljeća. i tinejdžeri iz stroga institucija za mlade dame u Australiji otkriti, gotovo eterično, u Hanging Rocku za dan za piknik.

Ima nešto u njima da se izlegu. Sila, magnetizam sposoban da probudi moći Zemlje. Nešto što nikada nije očigledno, ali što nas privlači od prvog kontakta s njima. Oni su bića u tranziciji, koje strogi viktorijanski moral pokušava ukrotiti, voziti na civilizovanu stranu. Ali njegov divlji pogon opire se. Intimno povezan sa njenim seksualnim buđenjem.

Kako popodne odmiče, nekoliko njih nestaje bez traga. Nema racionalnog objašnjenja. Nema naučnih dokaza. Kao da ih je zemlja progutala. Ili bolje rečeno, kao da su pristupili drugoj stvarnosti kroz pukotinu između gotovo totemskih stijena tog područja.

Prostor i vrijeme počinju gubiti svoje značenje. I njen značaj. Priroda uvećava svoje detalje. Mladi planinari gube svijest i tonu u prijatnu letargiju.

Film nas uspijeva prevesti u taj avion poput snova, kao da svjedočimo ritualu inicijacije usred bijela dana. Uznemirujuća, opojna, drogirajuća atmosfera. Piknik koji je, čini se, oslobodio skrivene sile neukroćene prirode, one koja je izbjegla britansku imperijalnu vlast.

Dostupno u filmu

Iza pletene korpe pet bioskopskih piknika

5. SOBA S POGLEDOM (James Ivory, 1985)

veoma mlad Helena Bonham Carter (ova žena se mora citirati kad god možemo) igra Lucy Honeychurch, engleska turistkinja iz dobre porodice koja posjećuje Firencu čuvana od strane njenog časnog rođaka i dame u čekanju: interpretirala je ovu titanicu Maggie Smith.

Slaže se sa svojom penzijom mladić oslobođen viktorijanskog korzeta (Julian Sands), čija strast za životom i iskrena povezanost sa tokom postojanja uspeva da probudi u njenim senzacijama koje sebi odbija da dozvoli.

Jedan od klimatskih momenata to zavođenje na najluđoj strani odvija se na firentinskom selu, među poljima zlatnog ječma i makom koji pršti, kada se mladi ljudi nađu daleko od svojih izletnika...

Hoće li uspomena Lucy Honeychurch na njen kratkotrajni piknik sa Georgeom Emersonom (Sands) biti dovoljno jaka da prestane da se šali? (Posebno je spomenuta urnebesna i pogođena uloga koju je igrao Daniel Day-Lewis, kao Lucyin verenik).

Dostupno na Filmin i Prime Video

Iza pletene korpe pet bioskopskih piknika

BONUS PESMA: Okrutne namjere (Roger Kumble, 1999.)

Ovdje je bilo bitno spomenuti jednu od sekvenci koja je obilježila stotine adolescenata i pre-tinejdžeri (posebno queer) kasnih 1990-ih.

U osvit novog milenijuma, ova neklasifikovana verzija Opasne veze (Les Liaisons dangereuses) Choderlosa de Laclosa objavljena je u kontekstu mladog otmjenog New Yorkers beskrupulozni i s puno slobodnog vremena za igru sa svojim plijenom, a sve ih igraju zgodni tinejdžeri Hollywood trenutka. I sa dobrom dozom uvrnute (kvazi) incestuozne napetosti između polubraće i sestara.

Film koji vrišti O-p-u-l-e-n-ce! (Pariz je dozvoljena referenca za paljenje) u svakoj postavci i izboru kostima.

Film je predložio vrlo edukativan piknik u kojem glumi Sarah Michelle Gellar i Selma Blair , gdje prvi uči drugog kako da izađe iz onoga što oni zovu "dolazak do prve baze".

Sve to između čaša upitne sofisticiranosti za piće vode, papaje, grožđa, pletene korpe (naravno), i dok svira Blur's Coffee & TV.

Iza pletene korpe pet bioskopskih piknika

Čitaj više