Lebowitz kao Godzila u NY maketi u Queens Museumu.
"Fran, zašto još uvijek živiš u New Yorku?" stalno pitajte pisca, esejistu, komičara, profesionalni komentator Fran Lebowitz, jer je poznata njegova satirična kritika grada u kojem živi nekih pet decenija. Na šta ona odgovara: "Ako mi kažeš kuda idem." Da je znao gde da ide, možda bi otišao. Ali kako preći preko posljednje loše odluke o nekretninama koju ste donijeli: preskupi stan s dodatnim sobama za smještaj? njegovih više od deset hiljada knjiga. U jednom od smiješnih završetaka poglavlja (morate pogledati do kraja kredita), on također priznaje njegov prijatelj, režiser, Martin Skorseze, to verovatno je ne bi pustili da živi bilo gde drugde, da gde god da je otišla, na kraju bi je izbacili.
Deset godina nakon njihovog prvog zajedničkog filma, javni nastup, i malo prateći taj format, ali podijeljen u sedam poglavlja, Fran Lebowitz i Martin Scorsese ponovo su se okupili kako bi razgovarali o New Yorku, sportu, kulturi, životu, kako bi se dobro zabavili i učinili da se dobro provedemo. Naslov serije Pretvaraj se da je grad (Pretvaraj se da je ovo grad) takođe je poznata autorova fraza. Pretvaraj se da je ovo grad kada hodaš ulicom ne gledajući kuda ideš, kada staneš nasred trotoara da pogledaš u svoj mobilni. Prema Lebowitz-u, ona jedina gleda kuda ide. pomozi u tome nemate mobilni telefon ili tablet, pa čak ni knjige kada izlazite, idite podzemnom ili autobusom, jer jedina stvar koja je još uvijek zabavna u New Yorku, kaže, je posmatranje ljudi. Zbog toga, "Njujork nikada nije dosadan." Samo treba gledati, posmatrati.
Fran Lebowitz i njen osmijeh.
Lebowitz ne prestaje da gleda, gleda u lica ostalih prolaznika, onih koji dosadno više ne izmiču drugim prolaznicima, gleda u izloge, uvijek u borbi da nađe kemijsku čistionicu, gleda u tlo. „U Njujorku ima mnogo stvari na terenu“, On kaže. Reklame, grafiti i mnoge spomen ploče, poput onih pisaca koje okružuju njujoršku javnu biblioteku na Petoj aveniji.
“Ja sam ljubitelj zabave. Volim žurke”.
Pretvaraj se da je grad je detaljan sažetak problema grada. Svako kome se smeje. Nije to nimalo nostalgičan pogled na taj New York 70-ih u koji je Lebowitz sletio sa 18 godina, da, možda je bilo zabavnije, isto tako prljavije i opasnije. Ako joj nešto nedostaje, to je da vidi grad prekriven novinama koje ljudi stalno čitaju i bacaju. To i porijeklo tih papira, 24-satni kiosk na Columbus Circleu, danas iznajmljivanje bicikala.
Ako u seriji ima nostalgije to je zato pričati o gradu i pokazati grad prije pandemije, prepun ljudi, turista koje Fran vjerovatno ne propušta, ali grad sa još mnogo poslova i gdje bi mogla slobodno izlaziti. Ipak, već je doživjela toliko promjena u gradu koji mrzi koliko voli, da je više ništa ne iznenađuje.
Scorsese i Lebowitz, dva prijatelja.
“Njujork nikada nije bio posebno lijep. Nije to bio Pariz, niti Firenca. Barem je to bio originalan grad.”
Ali Lebowitz vidi dobro i loše New Yorka nekad i sad. Sada je to grad u kojem niko ne može sebi priuštiti da živi, kaže, a bilo je i tada. Neka kažu njoj i nizu usrani poslovi koje je okovao: taksista, spremačica... sve kako bi izbjegla da budem konobarica. Jer biti konobarica značilo je spavati s menadžerom da bi dobila novu smjenu, objašnjava ona, i tako se ponovo obrušila na svijet koji vode muškarci. Zbog čega se, između ostalog, pridaje veći značaj fudbalskim stadionima (i plaćaju se porezom) umjesto operama ili pozorištima. Njegova sportska diskusija sa još jedan filmski prijatelj, Spike Lee, To je još jedan sjajan trenutak u seriji.
Lebowitz se petlja s novom arhitekturom u gradu. Ona voli Grand Central Station, Chrysler („savršena je veličina za kuću“), ali on mrzi sav ovaj novi val nebodera u 57. ulici koji kopiraju stil zaljevskih država. "Dubai je kopirao New York, a sada mi kopiramo Dubai."
Razmisli pre nego što pričaš. Pročitajte prije nego što razmislite.
Iako mu je veliki fokus kritike prometna mreža. Autobus kojim možete ići samo ako ste mlađi od osam godina „kada imate dovoljno vremena“. A posebno njujorški metro. Metro bi bila prva stvar koju bih promijenio da sam gradonačelnik, ali gradonačelnik u noćnoj smjeni, precizira. "Dalaj Lama bi trebao samo da se provoza podzemnom da postane bijesna osoba," On kaže. I dok, sve vreme, Marty (Scorsese) pored njega umire od smijeha. "Mogao bih slušati šta Fran misli cijeli dan", direktor vau kakva noć – tačnije, onaj film koji Lebowitz krivi za talas ludih taksista koji je od tada nastanjivao Njujork –.
"Knjige su način da budete neizmjerno bogati."
Scorsese i Lebowitz razgovaraju o knjigama i filmovima, dijeleći neke od naslova koje su vidjeli ili preporučili. I, pored razgovora za razgovorom, l Serija prati Fran ulicama Njujorka, dureći se na grupu crossfittera, na one ljude koji se ne odsele, ili općenito na Times Square... i gube se na svojim omiljenim mjestima: knjižare Argosy ili Strand, biblioteka Pete… To mjesto gdje prodaju magnete sa jednom od svojih najpoznatijih fraza, napisanih 1978. godine: "Razmisli prije nego nešto kažeš. Pročitaj prije nego što razmisliš” (Razmišljajte prije nego što govorite. Pročitajte prije nego što razmišljate.) "Pola rečenice", pojašnjava on. Ostalo je niz preporuka za mlade ljude, one koji mu i dalje prilaze, gnjaviti ga na ulici sumnjama koje mu kasnije donose mnoge anegdote. Kao kad pitaju: "Šta biste savjetovali osobi od 20 godina koja dolazi u New York?" "Donesi novac".
Razmisli pre nego što pričaš. Pročitajte prije nego što razmislite.