Šetnja među grobnicama sa spisateljicom Marianom Enriquez

Anonim

Šetnja među grobnicama cijelog svijeta sa spisateljicom Marianom Enríquez

Istorijsko groblje Hajgejt u severnom Londonu dom je grobova značajnih ličnosti, od Karla Marksa do pevača Džordža Majkla.

Književnicu Marianu Enriquez oduvijek su privlačila groblja. Od mladosti su joj se dopadali zbog njihovog estetskog smisla i zbog prestupa koji nose, jer su za nju značili mladalačko i smjelo mjesto. Ali kasnije, ta intimna veza sa grobljima bila je povezana i sa istorijom njegove zemlje, Argentine.

“Cijelo moje djetinjstvo proteklo je za vrijeme argentinske diktature, zbog koje su, između ostalog, tijela nestajala. Ideja o groblju i grobu mi se čini tužna, ali u političkom smislu mi se čini kraj. Ovako bi se morao završiti, ili na način na koji voliš, ali nikad oteo politički autoritarizam”, objašnjava autor hvaljenog horor naslova Naš dio noći (Anagram).

Zaključak do kojeg je došao na sahrani majke njegovog prijatelja koji je nestao za vrijeme diktature i iz kojih su kasnije izvukli svoje kosti. „Ta sahrana“, sjeća se Enríquez, „proizvela je osjećaj olakšanja u cijelom svijetu i groblje je postalo svojevrsna zabava. Tamo sam shvatio da su mimo estetske strasti, groblja povezana sa mojom ličnom istorijom.

Šetnja među grobnicama sa spisateljicom Marianom Enriquez

Mariana Enriquez je autorka 'Stvari koje smo izgubili u vatri' i 'Neko hoda po tvom grobu'.

I iz tog dvostrukog značenja rađa se njegova najnovija knjiga Neko hoda po tvom grobu (Anagram), djelo u kojem u prvom licu pripovijeda svoje iskustvo na 24 groblja širom svijeta. Tako ne samo da objašnjava kakva su groblja koja posjećuje, već i on kompletnu sociopolitičku analizu zemalja i gradova u kojima se nalaze.

“Postoji sociološka koincidencija sa mjestom koja je vrlo jasna. Na ulazu su svi bogati sa svojim mauzolejima, zatim srednja klasa sa svojim lepim, ali skromnim grobnicama, i na kraju siromašni sa svojim nišama." ističe pisac. “Zanimljivo je kada se neko s novcem ušunja u mauzoleje sa drugom estetikom. Često ga vidite u Španiji, na primjer sa grobnicama Cigana. Ovi kontrasti govore o sastavu grada i kako se oni mijenjaju. I o idejama koje ljudi imaju”.

Groblje Recoleta Junin Buenos Aires Argentina

Groblje Recoleta, Junin, Buenos Aires, Argentina

Razlike i sličnosti koje groblja čuvaju

Kako čovek napreduje kroz knjigu, to shvata groblja širom svijeta imaju mnogo sličnosti među njima. Čak i ako se radi o veoma različitim kulturama. Na primjer, Na australskom ostrvu Rottnest i na ostrvu Martín García, u Rio de la Plati, na oba mjesta nalazi se autohtono groblje koje je dugo bilo skriveno. Činjenica koja ima veze sa genocidom koji su ove zemlje doživjele i pokazuje da se on dešava mnoge paralele na grobljima u različitim dijelovima svijeta.

Neke korelacije koje se javljaju posebno u zemlja urbanih legendi koje kruže kroz njih. Dva su koja se mnogo ponavljaju i za koja pisac sumnja da ne postoji groblje "koje nema jednu od ove dvije legende". Prvi se odnosi na dječaka koji na groblju sretne djevojku i zajedno provedu noć. U zoru, kada se probudi, otkriva da je mrtva. „Ova priča se posebno javlja kod onih koji imaju statuu mrtve žene“, kaže pisac.

Šetnja među grobnicama cijelog svijeta sa spisateljicom Marianom Enriquez

Grob Sergea Gainsbourga na groblju Montparnasse u Parizu.

Druga legenda koja se mnogo ponavlja je ona o mrtvacu koji čini čuda. Priča koja iznenađuje pisca jer se ponekad pojavi neočekivano i predstavljena je u vrlo različitim tijelima. „Na čileanskom groblju on je Indijanac, ali na onom u Barseloni je dete“, kaže on. Niz priča koje mnogo voli jer kroz njih može „vidite fantazije koje ljudi imaju sa smrću i kolektivne narative. Groblja su jedno od mjesta gdje se još uvijek održavaju određene priče koje imaju veze sa usmenošću u urbanom kontekstu”, ističe on.

ali, Kao što imaju sličnosti, sadrže i mnoge razlike. Tako, na primjer, postoje prazna groblja i druga koja su vrlo posjećena od strane porodica preminulih ili zato što su turistička odredišta. „Naći ćete potpuno prazna mjesta i krajnje gužve, kao da su muzej pun poznatih predmeta. Kao groblje Recoleta u Buenos Airesu. Pronalaženje razlika i kontinuiteta me je oduševilo. Takođe priče o anonimnim likovima koji su stekli slavu nakon smrti”, tvrdi pisac.

Šetnja među grobnicama cijelog svijeta sa spisateljicom Marianom Enriquez

Statua na groblju u New Orleansu.

Umjetnost koju groblja čuvaju

Groblja koja se pojavljuju u knjizi su monumentalna mjesta, poput Đenove ili Lime, ali i mala mjesta sa velikom istorijom oko sebe, kao kod pionira Australije. Svi su oni posebni na svoj način i gdje se popularna umjetnost susreće s onom samog groblja. Činjenica koja stvara veliki kontrast.

“Na grobljima koje sam posjetio imate od neoklasičnih kapela do oblika popularne umjetnosti. Odnosno, ljudi ostavljaju svoje ukrase izvan velikih mauzoleja”, kaže pisac. Zaista upečatljiva narodna umjetnost, poput one na groblju u New Orleansu, gdje je čovjek ukrašavao grobnice. Mariana Enríquez opisuje svoju umjetnost kao „lude skulpture, gdje je stavljala otpatke, stvari iz smeća, mnoštvo boja. Ponuđeno mu je čak i da izlaže u muzejima, ali on je bio neuravnotežen čovjek i mislim da se nije mogao posvetiti izlaganju svoje umjetnosti. Za njega to nije bila ni umjetnost. On kaže.

Šetnja među grobnicama cijelog svijeta sa spisateljicom Marianom Enriquez

Mariana Enriquez na groblju Highgate u Londonu.

Vrsta umjetnosti koja prije svega cvjeta u grobnicama popularnih idola, kojima njihovi obožavatelji donose poklone. Poput grobnice na Monparnasu Serža Genzbura, jednog od najznačajnijih muzičara Francuske, koja je prava planina cveća gde ljudi ostavljaju fotografije “Najbliže što sam vidio je Oscar Wilde na pariškom groblju Pere-Lachaise, koji nisam stavio jer se o tome već dosta piše. To je spektakularna grobnica sa egipatskom sfingom. Kad sam otišao, ljudi su ga ljubili. I većina njih su bili muškarci. Farbali su usne i to je bio ritual, ne toliko obožavatelj, već gej ikona koja je bila progonjena i prognana. Ovi slučajevi su veoma ometajući i pomažu u odnosu prema okolini i mrtvima iz naklonosti bez tabua smrti, već kao posjeta puna poštovanja i radosne”. On kaže.

I, od svih posjećenih, kod koga Marijana ostaje? Ona ih ima čiste. “Iz različitih razloga, onaj u Đenovi. Bio je to jedan od prvih koje sam posjetio sa takvim nivoom spektakularnosti i zato što sam tamo imao priču sa jednim dječakom. I onaj iz Lime, jer je jako rijedak, veoma velik, veoma spektakularno i bila sam veoma sama i čudne stvari su se dešavale sa čovekom koji mi je pokazao lobanju. I možda Hajgejt u Londonu, jer je to veoma lepo mesto, zamišlja se kao neka vrsta dvorca na otvorenom”, završava.

Neka groblja imaju mnogo veze sa onim što je ona doživjela u svakoj od njih i da sada imamo priliku da ih proživimo kroz ovu knjigu.

Šetnja među grobnicama cijelog svijeta sa spisateljicom Marianom Enriquez

Anagram

Šetnja među grobnicama cijelog svijeta sa spisateljicom Marianom Enriquez

Šetnja među grobnicama cijelog svijeta sa spisateljicom Marianom Enriquez

Čitaj više