La Albufera krije prošlost (a ponekad i sadašnjost) puno znoja, epova i suza.
Kad večernje sunce oboji vode velikog slanog jezera Park prirode Albufera, čini se da život staje a čuješ samo pjev ptica i, kada utihnu, kratki šapat morskog povjetarca koji voli da miluje, s pažnjom, trsku koja prati neke kanale koji su vidjeli rad, od izlaska do zalaska sunca, o ljudima koji su pre nekoliko decenija ostavili po strani svoje alate.
10 kilometara od grada Valensije je jedna od najvažnijih obalnih močvara na Iberijskom poluostrvu. Ništa manje od 21.000 hektara zemlje na kojoj žive različiti ekosistemi, u rasponu od najslobodnije i najdivlje mediteranske prirode do nepregledne i beskrajne plantaže riže - koje za sebe prisvajaju čast da budu kolevka valencijske paelle -, prolazeći kroz netaknute plaže na kojima dine ponosno stoje nasuprot Sredozemnog mora koje je oduvijek radije opuštalo stvari.
10 kilometara od Valensije, jedne od najvažnijih obalnih močvara na Iberijskom poluotoku
ALBUFERA BLASCO IBÁÑEZ, PROTAGONISTA ŠPANSKOG NATURALIZMA
Proglašena je Albufera de Valencia Park prirode 1986. Međutim, njegova istorija seže mnogo dalje u prošlost.
Dio nje želio je da to odrazi, sa svom mogućom grubošću i realizmom, veliki valencijski pisac Vicente Blasco Ibáñez, jedan od onih klasičnih španskih slučajeva veličanstvenih trijumfa u inostranstvu – bio je poznati pisac u Sjedinjenim Državama, gde su njegova dela adaptirana za bioskop Četiri konjanika Apokalipse i Krvi i pijeska – koji nisu toliko priznati u svojoj domovini.
Blasco Ibáñez, koji je rođen 1867. poznavao je i živio La Albuferu u kojoj su se radnici kvarili i na kopnu i u vodi, obrađivanje rižinih polja i pecanje u najvećoj prirodnoj laguni u Španjolskoj, koja dostiže iste razmjere kao i cijeli grad Valensija.
Laguna u kojoj gotovo da i nema tragova romantičnih ribara prošlih godina
Mađioničar i promotor naturalizma – književnog stila koji se sastoji od reprodukcije stvarnosti sa dokumentarnom objektivnošću u svim njenim aspektima, od najljepših do najgroznijih i najsurovijih – On je savršeno odrazio surovost tog života u svom djelu Cañas y Barro (1902).
Radnja knjige se odvija u palma, grad koji je još uvijek najmnogoljudnije urbano jezgro u La Albuferi – sa nešto manje od 800 stanovnika – i u kojem još uvijek ima ostaci njegovog prošlog života.
Danas je stanovništvo El Palmara živi uglavnom od turizma, ali prije nešto više od jednog stoljeća poljoprivreda i ribarstvo su bili jedini načini zarađivanja za život za skromne ljude koji su naseljavali kasarne.
Još uvijek postoje neke tradicionalne barake, kao npr Barraca dels Arandes. Kasarna je bila zgrade sagrađene od ćerpiča, koje su imale svojevrsni dvovodni krov, napravljen od prepreke i slame.
LA LAGUNA, RIBOLOV I RIŽINA POLJA
Odmah pored granica El Palmara i njegovog ribnjaka – u kojem pokušavaju povratiti neke ugrožene vrste u laguni – počinju prostrana polja pirinča.
Genije da se ukrcate na obilazak ovog lista vode
Hektari i hektari useva koji su muslimanski osvajači pre nekoliko vekova doneli na Iberijsko poluostrvo i koji je danas simbol valencijanske gastronomije. ne uzalud, pirinčana polja u La Albuferi najveća su u pokrajini a ovdje, prema pričanju mještana, izumljen je koncept paelle.
Tradicionalna valencijanska paella – onaj sa pirinčem, ekstra djevičanskim maslinovim uljem, rendanim paradajzom, slatkom paprikom, šafranom, soli, vodom, piletinom, zecom, mahunarkom i rogačem (veliki bijeli pasulj) – i drugi pirinač mogu se kušati u dobrim restoranima El Palmara, ističući La Cambra Dels Sentits, Bon Aire i La Albufera.
Pored jela od riže, jedan od najtraženijih kulinarskih prijedloga u restoranima La Albufera je allipebre (na valencijskom, all i pebre) jegulja. Neka vrsta ribljeg paprikaša sa sosom koji oduzima smisao. Naime, ovdje se nalazi nekoliko ribnjaka gdje se uzgajaju jegulje, koje su nekada bile veoma brojne u laguni.
Laguna u kojoj Od prošlih romantičnih ribara jedva da su ostali tragovi. Neki od jednostavnih drvenih čamaca - poznatih po imenu albufferencs – pronašli novi smisao u svojim životima koristiti za prevoz turista kroz kanale i veliku lagunu.
Ovdje se čini da život staje
U obilasku, pored toga, lokalno lice objašnjava kakav je život bio tamo prije i koje su se tehnike ribolova koristile. Možda je to čuo iz priča koje su pričali njegovi djed i baka, koji bi, zauzvrat, čuli da ih sami prepričavaju. Ili je možda jedan od posljednjih romantičara koji nastavlja živjeti od ribolova i poljoprivrede u La Albuferi.
Kako god bilo, u ogromnoj slanoj laguni nastavljaju plovidbu te široke i drevne drvene čamce, u pratnji turističkih jedrilica sa jednim jarbolom, u kojoj je podignuto trouglasto latinsko jedro.
Ove se jedrilice množe pri zalasku sunca, kada se posjetitelji odluče uživati, na tako romantičan način, jedan od najlepših sumraka u Španiji.
PLAŽE I PTICE U ZAVIDNOM PRIRODNOM OKRUŽENJU
Zajedno sa jedrilicama, flamingosi sa ružičastim krznom kljucaju hranu na muljevitom dnu ogromne slane lagune koja jedva doseže prosječnu dubinu od jednog metra.
Pored flamingosa, postoje mnoge druge ptice koje se gnijezde u La Albuferi ili da jednostavno prođu kroz nju da bi se neko vrijeme odmorili u svojim beskrajnim migratornim zamahom. A to je da je ovo mjesto san ornitologa, jer je proglašeno Posebno zaštićeno područje za ptice (ZEPA) 1990. godine.
Ovo mjesto je san za ornitologe, jer je 1990. godine proglašeno Posebnim zaštićenim područjem za ptice (ZEPA).
Ovdje možete vidjeti crvene patke, obične žličarke, patke divljake, sive čaplje, čaplje čaplje, mramorne čaplje, obične čigre i, naravno, galebove, uvijek prisutan kada je more tako blizu.
Sredozemno more čiji valovi zapljuskuju prostrane i lijepe pješčane sprudove tri plaže La Albufere: plaža Saler, plaža La Devesa i plaža La Garrofera.
sužavajući ih, sistem dina koji su usidreni u zemlju zahvaljujući korijenju borova i grmlja tipičnog za ove mediteranske dijelove.
Možete pristupiti ovom prekrasnom otisku putem kompletna mreža staza koje ljudi koriste i pješice i biciklom. Lagani način otkrivanja prirodnih ljepota mjesta koje se, iza trenutne nevinosti i smirenosti, krije prošlost puno znoja, epa i suza.