'Novi' kraj svijeta izgleda ovako
Potpis može promijeniti kartu. To se dogodilo u Patagoniji u februaru 2019. godine, kada je **Nacionalni institut za statistiku (INE) Čilea** promijenio koncept grada unutar zemlje i, s tim, oteo od argentinskog grada Ushuaie status "najjužnijeg grada na planeti".
Stvar je bila jednostavna: INE je odlučio da izmijeni zahtjeve da se aglomeracija smatra gradom. Na taj način bi svi lokaliteti sa više od 5.000 stanovnika i administrativni centri regija postali gradovi.
Port Williams
Zahvaljujući ovoj promeni, čileanski grad Puerto Williams, 80 kilometara južno od Ushuaia i glavnog grada čileanske provincije Antarktika, Otišlo je na naslovne strane svjetskih novina. A sa njom, nepoznato i divlje ostrvo Navarino, u kojoj se nalazi i njena drevna kultura.
JEDAN KANAL, DVA KOMŠIJA I SUKOB
Kada je Čarls Darvin, sa jedva 22 godine, prvi put ugledao Ognjenu zemlju, definisao ju je kao "planinska zemlja, delimično potopljena, tako da zamjenjuju duboke uske doline i široke uvale; ogromna šuma koja se proteže od vrhova planina do ruba voda. […] Cijela zemlja nije ništa drugo do ogromna masa strmih stijena, uzvišenih brda, beskorisnih šuma, obavijenih vječnim maglama i izmučenih neprestanim olujama."
Ove riječi, oličene u knjizi Dnevnik putovanja prirodnjaka oko svijeta , opisuju s relativnom preciznošću – i pomnim pogledom Evropljanina iz devetnaestog vijeka – pejzaž koji sija sa obe strane kanala Beagle, dugačak morski prolaz koji razdvaja Isla Grande de Tierra del Fuego od Isla Navarino. Ili, šta je isto, **Argentina iz Čilea.**
Kanal Beagle ( Onashaga na jeziku Yagán, izvorni ljudi tog područja) preimenovan je nakon što su HMS Beagle prešli kapetana Roberta FitzRoya i Charlesa Darwina, i To je linija podjele dijalektičkog sukoba koji se suočio s Argentincima i Čileancima kako bi pokazao koji je najjužniji grad na svijetu.
Profil 'novog' kraja svijeta
Do marta 2019. Ushuaia se smatrala na ovaj način, koji mu je doneo svetsku slavu 'grada smaka sveta', mesta koje žele stotine putnika željnih epskog podviga turneju po Americi od kraja do kraja.
Problem je što Amerika, naseljena Amerika nije tu završila. Malo južnije i vidljivo je iz luke Ushuaia Čileansko ostrvo Navarino, sa nekoliko populacija koje su ćutele u senci argentinskog grada. Sve dok INE nije obukao ogrtač superheroja i spasio ga Puerto Williams je izašao iz sjene prepisivanjem karte Patagonije.
OTOKO NAVARINO, GDJE SVIJET OSTAJE DIVLJI
Darwin je bio u pravu (barem djelimično). “Ogromna masa strmih stijena i maglom obavijenih šuma” – bolje da zanemarimo beskorisni dio – kojim on opisuje krajolik s obje strane Bigla je prilično istinito u stvarnosti.
Kao ogromne planine podignute iz vode, južna ostrva Tierra del Fuego impozantna su u očima svakog putnika. Iznad svega Ostrvo Navarino , gotovo djevičanski susjed Isla Grande de Tierra del Fuego.
Prešao na njegovu sjevernu padinu jedan makadamski put od 74 kilometra, Navarino je jedan od onih planetarnih primjera u kojima ljudskim bićem dominira priroda.
Trekking je jedan od razloga za hodočašće na ostrvo
The nekoliko naselja na ostrvu (gdje se ističe Puerto Williams, sa nešto više od 2.000 stanovnika) nalaze se na obalnim rubovima, ne samo iz praktičnih razloga (ribolovna aktivnost) već i zbog velike poteškoće u prodiranju u unutrašnjost ostrva prekrivenog gustom i zamršenom šumom, močvarnim tlom i nekoliko planinskih lanaca.
Među ovim lancima izdvaja se jedan, zubi Navarino, planinski lanac s imenom vrlo vjernim stvarnosti koji stvara čudno mješavina čuđenja i strahopoštovanja izdaleka. Los Dientes je upravo razlog zašto rijetki putnici koji prelaze Beagle dolaze na ostrvo: riječ je o najjužnija zvanična planinarska ruta na planeti.
Sa rasporedom koji je veoma udaljen od dobro uređene staze Torres del Paine - najpoznatije i najnapučenije pešačke rute u Čileu, sa kojom se počinje porediti, Ruta Dientes de Navarino je zahtjevna staza koja zahtijeva dobru fizičku kondiciju i poznavanje planina.
Iako u stvarnosti, sama činjenica života u Navarinu već zahtijeva određene fizičke uslove i poznavanje okoline.
Njegovi planinski lanci privlače bezbroj planinara
YAGANES, PRVI STANOVNICI NAVARINA I KOJI JE DARWIN ISMEGAO
Nekoliko kilometara od Los Dientesa – na nekoliko margina koje dozvoljavaju šuma i stijena – nalaze se naselja Isla Navarino. Ova mjesta, sastavljena od komforne kuće od drveta i lima, Žive u stalnoj borbi protiv Patagonski vjetar, niske temperature i oluje.
Tačno u istim uslovima u kojima se razvijao narod Yagán, izvorna ljudska zajednica tog područja koju je opisao mladi Darwin na sljedeći način: „Jednog dana kada smo izašli na obalu otoka Volaston pronašli smo kanu sa šest fueguena. Zaista, nikad nisam vidio odvratnija i jadnija stvorenja. […] Ovi divlja kopilad tijela su im zgrčena, lica izobličena, prekrivena bijelom bojom, koža im je prljava i masna, kosa im je pokvarena, glasovi su im neskladni, a gestovi nasilni. Kada ih vidite, teško je povjerovati da su ljudska bića, stanovnici istog sveta kao i mi. Često se pitamo kakve radosti život može donijeti određenim nižim životinjama; koliko još razloga da se čudimo ovim divljacima!"
Neznanje, arogancija ili ideje koje su rezultat kolonizatorske evropske kulture. Bilo koji od ova tri razloga (ili sva tri u isto vrijeme) mogao bi biti razlog za ove riječi. Suditi ih van konteksta skoro 200 godina nakon što su napisani nema mnogo smisla, ali jedno je sigurno: Darwin je pogriješio od kraja do kraja.
Narod Yagán, u doba engleskih prirodnjaka, Bila je to zajednica kanuista, koja je živjela na nomadski način na malim prostorima koje je ostavljala obala. Sa golim tijelom – ponekad impregniranim tuljanom masnoćom (prljava i masna koža, zgužvane dlake) za zaštitu od hladnoće i vodootpornost; drugi, djelomično prekriveni kožama ovih životinja-, Njihova aktivnost se zasnivala na plovidbi kanalima, pecanju i ishrani morske hrane i sporadičnoj razmjeni sa drugim domorodačkim plemenima , kao Selk'nam na Isla Grande de Tierra del Fuego.
Ribari na obali ostrva Navarino 1960-ih
Posjednici vlastitog jezika i kosmogonije, Jahgani su došli u direktan kontakt sa Evropljanima početkom 19. koja je stigla u to područje sa misijom širenja kolonijalnih teritorija i civiliziranja nesretnih divljaka koje je Darwin opisao.
To je bio trenutak u kojem su Yahgani bili primorani da se iznenadno vrate u prošlost, dolaze u kontakt sa predmetima, tradicijama i vjerovanjima koji su vrlo različiti od njihovih. Njegovo nomadsko stanje i stanje u vožnji kanuom, kao i njegove misli i vjerovanja, bili su miješani i zamijenjeni kolonizatorima i njihovim potomcima, stanovnici novih argentinskih i čileanskih država (čija misao nije odudarala, sve do pre mnogo decenija, od onoga što je Darvin formulisao u svojoj knjizi).
polako, broj jagana se smanjivao (za bolesti koje prenose doseljenici ili su uzrokovane konzumiranjem alkohola, koje su takođe doneli Evropljani), bili raseljeni sa svojih teritorija (zbog stvaranja rančeva koji pripadaju nekolicini zemljoposjednika) i Gubili su dio svog kulturnog identiteta.
Danas Yahgani i dalje postoje u mnogo manjem broju nego u prošlim vekovima, sa glavnom zajednicom koja se nalazi u Villa Ukika, izvan Puerto Williamsa, a drugi u Ushuaia, gde je jedan od njenih članova, pisac i zanatlija Viktor Filgueira, pokušava da odjekne glasove svog naroda kao vodič u muzeju kraja svijeta u argentinskom gradu. Filgueira, u intervjuu za Traveller, to jasno izražava: "Čast je posjedovati yagán krv".
Šta je južno od juga?
Nakon mnogo decenija kulturne invazije, Jahgani „Izgubili smo karakteristike koje su definisale naše pretke, kao što su otpornost na niske temperature, nomadski način života i plovidba kanuom. –ograničeno samim čileanskim pomorskim zakonima–; ali drugi i dalje ostaju, kao što su poštovanje i povezanost s morem, zanatima i jezikom".
Jaganski jezik. Isti onaj koji je, jednom, prije nekoliko stotina godina, imenovao mnoga imena mjesta na tom području , kao što je već spomenuti kanal Beagle (onashaga, kanal onasa) ili sam grad Ushuaia (duboki zaljev). Nekoliko ljudi u ovoj oblasti danas govori jaganski jezik, iako se smatra da samo jedan potpuno tečno govori: stara Cristina Calderón, pogrešno proglašena „posljednjom Yagánom na planeti“.
Ova misao o izumiranju obuhvata i druge domorodačke narode južnog Čilea i Argentine (Selk'nam, Kawéskar...) i temelji se na upitnom argumentu o čistoći krvi (kao sin domorodačkog oca i majke) . Navedeni argument je nešto što su potomci ovih ljudskih grupa, stanovnici gradova kao što su Puerto Williams, Ushuaia, Río Grande ili Tolhuin, Oni godinama pokušavaju da modifikuju kolektivno razmišljanje Argentine i Čilea.
“Ljudi osjećaju hitnu potrebu da isprave ono u čemu smo pogriješili, narod Yagána je još uvijek živi i održava svoje običaje. Realnost govori sama za sebe. Danas, u 21. veku, Yagán je taj koji priča svoju priču”, piše Filgueira u svojoj knjizi Moja krv Jagana.
More, kopno, patagonski vjetar, oluje, guste šume prekrivene maglom, ljudi koji ga nastanjuju, domaći i nedomaći. Sve to je regija Ostrvo Navarino, najbliža naseljena tačka mitskom rtu Horn i mesto gde se od marta 2019. godine nalazi najjužniji grad na planeti. Iako to, u stvarnosti, nije ništa drugo do nevažna činjenica.
razmišljati o kraju sveta