Grupa prijatelja šeta Danskom
Čitati **Indeks percepcije korupcije 2019 (CPI)** koji je upravo objavljen znači prepustiti se neobuzdanom pesimizmu. takvi podaci u posljednjih osam godina samo 22 zemlje od 180 analiziranih značajno su unaprijedile svoje napore u borbi protiv korupcije ; da ovi napori počinju da stagniraju u zemljama G7 (Njemačka, Kanada, Sjedinjene Američke Države, Francuska, Italija, Japan i Velika Britanija) ili da dvije trećine analiziranih zemalja ne dostiže odobreni nivo tome doprinosi.
Ovaj izveštaj o tome od 1995 elaborira godišnje Transparency International , globalna organizacija koja se bori protiv korupcije, jasno je da je za borbu protiv ove pošasti neophodno smanjiti odnos koji postoji između velikih bogatstava i finansiranja koje u mnogim prilikama čine izborne kampanje i političke stranke da; kao i podsticati učešće svi društveni akteri u političkom odlučivanju, ne samo bogatih ljudi i onih koji su dobro povezani. Značajno je da mnoge zemlje koje zauzimaju TOP 10 u ovom indeksu transparentnosti to čine i u istraživanju najdemokratskijih i najmanje demokratskih zemalja svijeta.
Novi Zeland, uz Dansku, ima najmanje korumpirani javni sektor na svijetu
Zapravo, ova analiza osigurava da one zemlje u kojima su zakoni o finansiranju kampanja jasni i, osim toga, primjenjuju u prosjeku 70 bodova od mogućih 100. Isto se dešava i sa onima koji u procese konsultacija uključuju cijelo društvo, njihov prosjek obično dostiže 61 naspram rijetkih 32 onih u kojima nisu integrisani.
Dakle, uzimajući u obzir ove aspekte, između ostalog, IPC je govorio da stavi na sto percepciju nivoa korupcije u javnom sektoru u 180 zemalja i teritorija, otkrivajući da ** Novi Zeland i Danska mogu da se pohvale da imaju najmanje korumpirani javni sektor u svijetu**. izjednačen za najviše sa 87 bodova, jedan manje od Danske prošle godine, koja je podijelila prvo mjesto.
Obje zemlje su mnogo veće dvije trećine analiziranih koji ne prelaze 50 bodova, zadržavajući prosek od 43 koji su već dobili u 2018. i 2017. godini.
U ovoj srednjoj zoni tabele, ali odobravajuće, jeste Španija koja je sa 58 bodova u 2018. godini prešla na 62 od 2019, stoji u pozicija 30 zajedno sa Portugalom, Katarom i Barbadosom u poređenju sa 41 koje je okupirao prošle godine.
Na drugom kraju ljestvice, na konačnim pozicijama, ponovo se nalazi IPC Somalija, sa 9 bodova , jedan manje nego 2018. godine; a blizu nje, uz rep, ostali bi Južni Sudan (12 bodova) , Sirija (13) , Jemen (15) i Venecuela (16) .
CPI analizira percepciju nivoa korupcije u javnom sektoru u 180 zemalja i teritorija, koristeći procjene stručnjaka i ljudi iz poslovnog svijeta kao i 13 studija . Sa svim ovim informacijama se pravi rezultat, biće 0 vrijednost koja identificira visoko korumpirane i 100 one oslobođene od toga.
Da bi zemlja ili teritorija bila uključena u ovaj izvještaj, to mora su se ranije pojavili u najmanje tri od 13 izvora podataka koristi se za sastavljanje CPI. Drugim riječima, to što nije uvršten u rang ne znači da nema korupcije, već jednostavno nema dovoljno informacija o toj zemlji ili teritoriji.
Otac vozi svoju djecu na biciklu u Danskoj
Pored intervjua obavljenih sa stručnjacima, podaci iz navedenih 13 izvora nezavisnih organizacija korišteni su za pripremu CPI za 2019.: Institucionalna procjena i nacionalne politike 2018. Afričke razvojne banke; Indikatori održivog upravljanja 2018, Bertelsmann Stiftung; Indeks transformacije 2020, Bertelsmann Stiftung; Služba za rizik zemlje 2019, od Economist Intelligence Unit; Nations in Transition 2018, Freedom House; Uslovi poslovanja i indikatori rizika 2018, Global Insight; Istraživanje javnog mnijenja za 2019. Godišnjak svjetske konkurentnosti, od strane IMD Svjetskog centra za konkurentnost; Savjetovanje o političkim i ekonomskim rizicima Asian Intelligence 2019; Međunarodni vodič za rizik zemlje 2019, od PRS Group International; Institucionalna evaluacija i nacionalne politike 2018, Svjetske banke; Istraživanje javnog mnijenja 2019. iz Svjetskog ekonomskog foruma; Stručno istraživanje za Indeks vladavine prava 2019, Svjetski projekat pravde i Varieti of Democracy (V-Dem) 2019. Sve su objavljene u posljednje dvije godine.
Među aspektima korupcije koji se uzimaju u obzir, na osnovu ovih izvora i pitanja koja se postavljaju stručnjacima, su mito, preusmjeravanje javnih sredstava, prevlast javnih službenika koji koriste javnu funkciju za ličnu korist bez ikakvih posljedica; sposobnost vlada da obuzdaju korupciju i provode efikasne mehanizme integriteta u javnom sektoru ; administrativne prepreke i pretjerani birokratski zahtjevi koji bi mogli povećati mogućnosti za korupciju; imenovanja u javne službe izvršena na osnovu nepotizma, a ne na osnovu zasluga ; efikasno krivično gonjenje korumpiranih službenika; postojanje adekvatnih zakona o finansijskom otkrivanju i sprečavanju sukoba interesa javnih službenika; pravnu zaštitu uzbunjivača, novinara i istražitelja prilikom izvještavanja o slučajevima mita i korupcije; zarobljavanje države partikularnim interesima i, konačno, pristup civilnog društva informacijama o javnim poslovima.
Ipak ostaju napolju percepcija ili iskustvo građana o korupciji; porezne prijevare; nedozvoljeni finansijski tokovi; fasilitatori korupcije (advokati, računovođe, finansijski savjetnici…) ; pranje novca; neformalne ekonomije i tržišta; i korupcija u privatnom sektoru.
Upravo iz ovog posljednjeg razloga, izostavljanja privatnog sektora CPI se ne može smatrati konačnim sudom o stepenu korupcije u cijeloj zemlji, uključujući ovdje svoje društvo, njegovu politiku i privatne aktivnosti.
Koje su to 10 zemalja sa najmanje korumpiranim javnim sektorom možete provjeriti u našoj galeriji.