More, visoravni i planine nižu se u Calzada de los Blendios
Rimskim putem Blendios može se putovati pješice, vozom ili automobilom, kroz željezničku prugu koja povezuje Herrera de Pisuerga (Palensija) sa Santanderom, put N-611 i daljinska staza GR-73.
Svako prevozno sredstvo će nam omogućiti da se divimo svakoj prekretnici na putu, iako je to istina pješice će biti kako će se iznenađenja koja svaki put krije pojaviti pred nama, one koje se ne pojavljuju u vodičima ili između redova ovog članka.
Put Blendiosa može se preći za sedam dana uz umjerene napore: od visoravni do mora, prolazeći kroz planine, nema boljeg načina da dođete do obale iz ravnica Kastilje.
Calzada de los Blendios dok prolazi kroz dolinu Besaya
HERRERA DE PISUERGA – AGUILAR DE CAMPOO
Vode Canal de Castilla sanjaju da dodiruju Biskajski zaljev, ali nikada neće moći doći do njega plivanjem. Svesni nemogućnosti takve želje, inženjeri devetnaestog veka krajem 18. veka, potaknuti željom Burbona da ujedine Kastilju sa morem i Amerikom, stvorili su Camino Real koji povezuje Santander i Reinosu (1748.) i Camino de las Harinas (1794.) sa Palencijom, prolazeći kroz Alar del Rey.
Rekao je Camino Real, isti onaj kojim ćemo putovati, preklapa se u brojnim dionicama s rimskim putem Blendiosa, demonstrirajući postojanost latinske stručnosti čak i u naše doba: N-611 zauzvrat, u manjoj mjeri nego put, prati tragove puta.
Ruta koja spaja Herrera de Pisuerga i Aguilar de Campoo vodi duž obale Pisuerga koja kao da nas svojim spokojnim govorom podsjeća da naš put, suprotno onome što je Antonio Machado govorio, neće biti napravljen hodanjem.
Beskonačni bezimeni otisci stopala oblikovali su put ispred naših koraka usudi se suočiti s tim, i tako nas podsjeća svaka crkva, most ili brava koju pronađemo.
Topolova šuma u Aguilar de Campoou
Canal de Castilla se rađa i umire u Alar del Rey, čije nas vode opraštaju zavidni na našim nogama. Neće moći da se dive zelenim livadama Mave, pećinskoj crkvi Olleros de Pisuerga (10. vek), niti da se dive liticama Desfiladero de las Tuerces dok tihe ruševine planine Cildá bdiju nad našom šetnjom.
Mave je alternativna destinacija za odmor u neposrednoj blizini Aguilara, jer sam grad ima gostoljubiv poziv i milenijumsku prošlost. U Manastir Santa Maria (12. vek) odmarali su se brojni hodočasnici, posebno Flamanci i Britanci, koji su se iskrcali u Santanderu kako bi stigli do Camino de Santiago.
Manastir Mave je prelep hotel koji zauzima deo starog manastira zahvaljujući pažljivoj rehabilitaciji koja je uspjela održati srednjovjekovnu suštinu mjesta. Gostu je na usluzi klavir, a takođe i odličan restoran u kojem putnik može probati čuveni crni puding iz obližnje doline Santullán.
Samostan samostana Santa María la Real (Aguilar de Campoo)
AGUILAR DE CAMPO – REINOSA
“Ja sam iz doline Campoo, gdje vlada plemstvo”, pjeva planinska pjesma. U narodnom predanju razuma ne nedostaje jer on pamti prošlost jedne zemlje bolje od bilo koga drugog. Mnogi plemići i hidalgosi koji su imali položaje, majstorstva i admiralitet u Kastilji tokom srednjeg vijeka došli su iz ovih zemalja, kolijevke kraljevstvo koje je nekada bilo okrug, u kojem je svaka osoba, muškarac, žena, sveštenik ili seljak, bio vojnik.
Crkve koje je gradilo društvo koje je uvijek čuvalo bile su male, debelih zidova i nalik na tvrđavu. Kampurska romanika, neosporne ljepote zahvaljujući remek-djelima kao što su crkva Santa Cecilia in Aguilar ili San Pedro de Cervatos, Pratiće nas stazom koja ga je obasjala.
Bez Puta Blendiosa, malo stranih uticaja bi stiglo do ovih zemalja, a još manje odjeka Cluniac reforma, veliki impuls koji je doveo do romanike i Camino de Santiago.
Od mosta do mosta u Aguilar de Campoou, Palensija
Rimski most Nestar, nekoliko kilometara sjeverno od Aguilara, omogućava nam da cijenimo raspored puta, kao u selu La Quintana (Valdeolea), gdje je očuvan dio starog trotoara. Pojavljuju se i pored puta praistorijski menhiri poput onog u La Llanedi, u Las Quintanillasu ili u La Matorri, vrlo blizu Mataporquere.
Put prelazi rijeku Camesu preko drugog rimskog mosta i penje se prema najvišoj tački na koju ćemo se morati uspinjati cijelom rutom, na čijem se vrhu nalazi grad San Martin de Hoyos.
Ovo malo selo zaglavljeno je u srednjovjekovnim vremenima, a i njegova mala romanička crkva i srednjovjekovni toranj koji bdi nad cestom su vrijedni posjete. Iz San Martín de Hoyosa stižete jedan od najboljih pogleda na dolinu Campoo, koju sa zapada na istok preseca Ebro, i čiji glavni grad, Reinosa, čeka naš dolazak.
Nestar rimski most
REINOSA – KOVAČICE
Rimski pjesnik Horacio je pjevao da "Kantabrijanac nije stvoren da nosi naš jaram". Dve hiljade godina kasnije, Kampurijanci se i dalje hvale svojim nesalomivim karakterom, iskovanim hladnoćom zime i sušom leta, opkoljenu planinom i visoravni.
Rimska Kantabrija je imala svoj glavni centar u Julióbrigi, čije se ruševine mogu vidjeti u gradu Retortillo, veoma blizu Reinose. Beznačajno mjesto za Rim, nešto više od skromnog vojnog centra namijenjenog da pazi na sigurnost Puta Blendija.
Nakon što ostavimo Reinosu iza sebe, napustit ćemo Campoo slijedeći tek rođenu rijeku Besaya, čije vode izviru iz utrobe planine u gradu Fresno del Río. Kampurski pejzaž, sa svojim ravnicama smještenim između planina, ustupa mjesto zelenilu kantabrijskih livada, nadvijenih nad uskim dolinama i klisurama.
Rimski put izbjegava dno dolina, njegovi inženjeri se boje zasjeda i poplava, penju se na planine iz grada Somaconcha. Od sada, Najljepša dionica rute počinje, jer ploče rimskog puta, njegovog odvodnog kanala i starog pločnika niču iz zemlje kao da prolazak vjekova nije uticao.
Julióbriga Rimske ruševine
Calzada de los Blendios prelazi kroz lisnatu šumu bukve, hrasta i kestena koja razdvaja Somaconchu i Pie de Concha, čija je toponimija direktno povezana s cestom: concha je calzada na starom kastiljanskom koji je opstao samo u imenima gradova.
Zadivljuje usamljenost koja prati šetača, a tokom obilaska lako ćete se zamisliti kao rimski legionar koji hoda stazom koja će ga odvesti do Portus Blendium (Suances), a pritom pazi na šumu.
Kada se spustimo s planina i šume stižemo u prekrasnu dolinu Iguña, čiji je istorijski značaj striktno vezan za put koji ga prelazi.
Pored staze, između gradova Pie de Concha i Cobejo, možemo se diviti ostacima ranosrednjovjekovne kule, Vjerovatno su ga izgradili kršćani iz Al-Andalusa koji su se sklonili iza planina Kantabrije kako bi pazili na stazu koja ih je vodila do njihovog novog doma.
školjka stopala
Iz istog perioda je i predromanička crkva Helguera (10. vek), posvećena Svetoj Leokadiji, čiji tragovi podsjećaju na vizigotsku umjetnost koju su Mozarabi ponijeli sa sobom u sjeverne zemlje.
Dok se približavamo gradu Las Fraguasu, svjedočit ćemo anahronom spektaklu koji nudi vizija neoklasični hram koji se ističe među vrhovima kestena. Otprilike crkva San Jorge, sagrađena 1890 romantičnog vojvode od Santo Maura, istog onog koji bi dao izgraditi prekrasnu palatu u engleskom stilu, Palata Hornilosa , na periferiji grada.
Zgrada izgleda kao da je nastala pravo iz romana o Sherlocku Holmesu, zbog čega je i bila odabrao je režiser Alejandro Amenabar za snimanje eksterijera filma Drugi (2001.).
Crkva San Jorge: neoklasični hram među stablima kestena