Više od 20 miliona turista posjeti Veneciju svake godine
(Nekolicina) stanovnika centra Venecije se zasitila nečega što zovu "odvozi" turista. Oni su oni koji saznaju gdje su bili tek kada odštampaju ili razviju fotografije da su ih imali cijelo putovanje sa nosom zalijepljenim za kameru, bez uživanja u okolini vlastitim očima . Mještanima nedostaje humaniji vid turizma u svom gradu, za koji kažu da su ga poznavali odranije. I vjeruju da mi koji je posjećujemo imamo mali dio krivice.
Barem tako priča dokumentarni film Das Venedig Prinzip (Venecijanski sindrom), koji je upravo prikazan na Filmskom festivalu u Karlovim Varima. Reditelj ovog dokumentarca, Andreas Pichler, koristi Veneciju kao simbol u kojem se u velikoj mjeri odražava promjena koja se već događa u mnogim drugim gradovima**.** Tamo je sve manje stanovnika. Trenutno ih je ostalo oko 58.000 i procjenjuje se da do 2030. godine u centru neće ostati nijedan. Film odaje počast ovoj rasi koja je u opasnosti od izumiranja: Mlečanu koji ne odustaje od svog porijekla, enklave u kojoj je život u susjedstvu urušen pod utjecajem turističke industrije.
Međutim, svako ko je proveo više od 24 sata u italijanskom gradu to će moći da potvrdi veoma blizu turističkog vreva San Markosa. gotovo fantazmagorična područja mogu se naći bez problema, na primjer u Giardini . Također u La Giudecci i njenim ostrvima koji su i dalje napušteni (osim nekih hotela u blizini stajališta vaporeta). Malo dalje, u blizini Burana, direktno je napušteno ostrvo Torcello.
SEKVENCIJA 1
Dvije starice se pozdravljaju i kratko razgovaraju na putu do radnje u tipičnoj venecijanskoj ulici kada se u pozadini pojavljuje silueta broda monstruoznih dimenzija. Stotine turista silaze s tog kruzera kao mravi. Prosjak ih čeka sa komadom kartona na kojem piše: "Ja sam Venecijanac, ali nemam hotel, ni gondolu, ni suvenirnicu."
SEKVENCIJA 2
S jednakom ironijom, starija Tuddy Samartini žali se da mlađe generacije poput njenog sina ne mogu živjeti tamo gdje su rođene. "Oni bježe od sudbine koja ih prisiljava da prodaju staklene figure koje sjede na trotoaru na trgu", kaže on. . Čak je i ona, potomak venecijanskog plemstva, bila primorana da iznajmi dio svog doma na Via Nuova nekim posjetiteljima grada, više od 20 miliona godišnje. Čini to kako ne bi morao da napusti ono što smatra jednim od rijetkih područja koja ga i dalje podsjećaju na prošlost.
SEKVENCIJA 3
Đorđo je uživao u gradskoj popularnosti kada je prije pola vijeka radio kao gondolijer. Bilo je to vrijeme kada su Amerikanci otkrili Veneciju kako bi bili fascinirani tim mjestom i kada je Joan Crawford mogla hodati po kanalima. U baru u koji svakog popodneva ide da popije svoj vermut žali što je turizam danas tako užurban, sa sporadičnim posjetama od samo jednog dana i tako daleko od onih koje je poznavao.
Ali šta imamo mi, jadni turisti, što ne možemo da uživamo u dužim boravcima? Malo , osim da ne tretiramo buskere kao ljudske džubokse, kao što se od nas traži u filmu. A oni koji si mogu priuštiti da provode više vremena u gradu, međutim, radije ga ulažu u ekstravagantne kostimirane zabave u palačama koje na kraju izgledaju kao mjesta za striptiz.
Ljudi iz Venecije su svjesni da je povećanje cijena u Veneciji posljedica rastuća prodaja javnog prostora privatnim institucijama (jedna od najnovijih velikih poštanskih ureda koja je bila u rukama Benetton grupe). Javne uprave nestaju iz grada, kao da više nije dio Italije, a stanovnici ga slijede, zbog nedostatka infrastrukture koju privatni sektor ne garantuje.
SEKVENCIJA 4
Flavio je transporter koji praktično živi na brodu. U svojih pedeset godina života napravio je stotine poteza i vidio je kako su palate pretvorene u luksuzne hotele, a apartmani njegovih susjeda u Bed & Breakfast . Sljedeći potez je, opet, njegov: ne može se suočiti s povećanjem stanarine za ono što je bio njegov dom. U kući prekoputa njegove komšije se jedva pokazuju. Oni su Francuzi i koriste kuću samo za Božić i kada se održava relevantan kulturni događaj. Dobra stvar je, kaže Flavio uvijek optimističan, to što će u svojoj kući u novom dijelu grada pronaći komšije koje nestaju posljednjih godina.