Prekrasan zalazak sunca nad Londonom.
„Bila su to najbolja vremena, bila su to najgora vremena“, tako počinje čuveni roman Čarlsa Dikensa „Priča o dva grada“. Bez sumnje, jedan od najuniverzalnijih početaka književnosti, i jedna od najstarijih priča čovječanstva, ona o borbi za promjene, dok priča o užurbanim danima Francuske revolucije. Kako se približavao datum određen za dvestogodišnjicu autorovog rođenja, mnogi mediji su koristili ove reči da pokažu validnost Dikensovog dela danas.
U stvari, među mnogim stvarima koje mu se pripisuju, Njegova pretpostavljena uloga kao prediktora bolesti 21. veka u njegovim romanima iz 19. veka je upečatljiva: ekonomska kriza i kriza rada, kriza vrednosti, imigracija, zanemarivanje životne sredine. , pa čak i, petljajući u petlju, kaže se da je njegov način pisanja, bez ikakvog predviđanja ili književnog plana, sličan onom na društvenoj mreži Twitter.
Ovo poređenje i nije toliko čudno, jer na isti način na koji je digitalno doba ujedinilo svijet, činjenica da je Dickens bio u stanju da povuče mase gdje god je išao na svoje književne turneje i da ga na vratima čekaju autentične horde vatrenih obožavatelja. iz svog hotela, klasifikuje ga kao prvi globalizirani autor, prva superzvijezda koja je revolucionirala svijet i ujedinjene osjećaje kroz medij, njegova djela, poput interneta.
Ujedinjeno Kraljevstvo danas, 7. februara 2012, nadima svoje grudi za svog najistaknutijeg pisca nakon Shakespearea, prema insajderima. A upravo ispred grobnice velikog barda u Pesničkom uglu Vestminsterske opatije, budući da tamo počivaju posmrtni ostaci pisca 'Velikih očekivanja', veličali su romanopisca u 11 ujutro, dajući tako početak Dikensove godine, da, ne bez kontroverzi.
Upravo na dvijestogodišnjicu pisca, njegov muzej u Londonu zatvorit će svoja vrata u aprilu da preduzme svoj dugoočekivani facelifting, nešto što ne prestaje da iznenađuje više od jednog u engleskoj prestonici, koji se pita zašto to radi baš sada. Slučajnosti sudbine, radovi se moraju izvesti ove godine, jer ako to ne urade, ostat će bez subvencije koja je za to odobrena. Tako Dikensov muzej, jedan od najskromnijih u Londonu, neće biti prisutan na dva velika događaja u gradu 2012. godine, Dikensovskoj godini i Olimpijskim igrama.
Charles Dickens na fotografiji iz tog vremena.
Međutim, ostale glavne gradske institucije proslaviće ovako važnu godišnjicu i zakazale su veliki broj aktivnosti vezanih za autora. Sa posebnom namjerom predstavljena je izložba Nacionalne biblioteke koja povezuje Dikensovo djelo sa zagrobnim životom u 'Žežnji za duhovima'.
Književni svijet se pridružuje proslavi objavljivanjem novih izdanja njegovih knjiga, uključujući kompletnu biografiju od peter ackroyd , te uz kolektivno čitanje 'Oliver Twista' u velikom broju knjižara u gradu na Temzi. Isto tako, londonski muzej je uradio svoj domaći zadatak i do juna 2012. prikazuje rekonstrukciju lica viktorijanskog Londona, napravljenu najsavremenijim zvučnim i slikovnim sistemima.
Nacionalna galerija portreta prikupila je fotografije i slike tog vremena kako bi napravila izložbu o autoru, njegovim poznanicima i savremenicima, naravno, iz ugla portreta. Sa svoje strane, Britanski filmski institut Na njemu će do marta biti prikazana najveća filmska retrospektiva kinematografske i televizijske produkcije po autorskim djelima, s prognozama domaće i međunarodne turneje uzorka. Posebno interesovanje izaziva Dikensova ruta koju je pripremila gradska turistička služba, a koja prolazi kroz naj'dikensovske' tačke Londona.
Možda nije bilo teško biti inspirisan Londonom koji je Dikens poznavao, socijalne razlike su bile evidentne u mnogim delovima grada i samo je trebalo obratiti pažnju na njih. Kada je i sam stigao u veliku metropolu, svjetsku prijestolnicu svog vremena kakvim danas možemo smatrati New York, morao je da se nosi sa žalosnim poslom kako bi unaprijedio svoju porodicu, budući da je njegov otac bio u zatvoru zbog hitnih dugova koji su ih topali. u podzemlju grada.
Možda nije bilo teško inspirisati se Londonom, ali on je jedini obratio pažnju na to, on je bio taj koji nije želeo da gleda na drugu stranu i upravo je on taj London bez sladila odražavao u svojim spisima. Marx je za njega rekao da je iznio više političkih i društvenih istina nego zbir svih proklamacija političara, moralista i agitatora zajedno. Bio je čovjek svog vremena, on je čovjek našeg vremena.