Jezero Eyre, Australija
Bilo je to 2000. godine. Vrijeme u kojem su mnogi putnici patili od groznice za osamtisućnjacima i vrhovima. No, kao da je prijelaz stoljeća donio promjenu mentaliteta, Putnik Josu Iztueta postavio si je pitanje protiv struje: Kakve će biti najniže točke na svijetu?
Iz te sumnje proizašla je ekspedicija sastavljena od skupine vrlo različitih stručnjaka koji su devet mjeseci putovali do najnižih depresija na svakom kontinentu: Dolina smrti u Sjevernoj Americi, jezero Eyre u Australiji, laguna ugljena u Južnoj Americi, Kaspijsko more u Europi, Mrtvo more u Aziji i jezero Assal u Africi.
Među tom skupinom pustolova bio je i mladi novinar Ander Izaguirre, da tada nije imao više od 24 godine, te da je sve što je vidio i čuo s velikom osjetljivošću prikupljao i prenosio na papir u Podrumi svijeta, knjiga koju sada ponovno izdaje Libros del K.O.
Mrtvo more
Neka udaljena mjesta koja imaju određene sličnosti, budući da su to obično zatvoreni bazeni ili depresije na vrlo vrućim mjestima i s malo kiše. "U gotovo svim njima postoji suho jezero ili solana i obično su to vrlo ekstremna mjesta: vrlo vruće i teške pustinje za život", rekao je Izaguirre za Traveler.es
No, unatoč svemu i za razliku od vrhova svijeta, tamo žive ljudi. “Ljudi su vrlo posebna vrsta koja odlazi na mjesta gdje se ne može živjeti jer se pojavi nešto privlačno. Na ovim stranicama koje sam pronašao jako dobre priče o rudarima, doseljenicima, nomadima…”. Naposljetku, najniža točka bila je izgovor za traženje priča ljudi.
OBJASNITE MJESTO KROZ LJUDE
“Nije se radilo o tome da ispričamo našu avanturu kao da je podvig. Činilo bi mi se egocentričnim." , drži Izaguirre. A to je da je kao novinar nastojao ispričati priče drugih koje su njemu fascinantne.
Slušajte živote ilegalnih ribara jesetri u Kaspijskom jezeru, pogledajte kako žive strižači ovaca u Patagoniji ili osjetite kakvi su starosjedioci Australije.
'Podrumi svijeta': putovanje do najnižih točaka na Zemlji
“Uvijek me iznenadi ljudska raznolikost. Kulture, načini prilagodbe životu, mentaliteti... to mi se čini kao blago. Nitko ne živi u osam tisuća, ali ovdje živi. To je bila prednost za novinare koji traže priče.”
I, nakon posjeta tim područjima protiv prirode za ljudski život, što mislite zašto imamo potrebu zauzeti te nemoguće prostore? “Uvijek postoji resurs koji netko pokušava iskoristiti. Postoje mjesta poput jezera Eyre u Australiji gdje praktički nitko ne živi: to je slana kora od 10 000 km2, veličine Navarre, gdje je iznimno vruće”.
Postoji, međutim, Coober Pedy, nevjerojatan grad isklesan iz pustinje, jer su temperature na površini nepodnošljive. Oko 4000 ljudi okupilo se na ovom mjestu početkom 20. stoljeća jer su tamo otkrili velika polja opala, poludragog kamena. Oblik bogatstva za kojim mnogi ljudi i danas tragaju.
"Postoje mjesta poput jezera Eyre u Australiji gdje praktički nitko ne živi"
“Ova mjesta su karakteristična i po tome što u njima žive žilavi ljudi”, nastavlja. I, iako ne smatra baš razboritim generalizirati, pisac drži da je ta karakteristika bila prisutna u svim točkama koje je posjetio.
“Oni su vrlo stoički ljudi koji su vam dali vrlo zanimljivu viziju života. Prije svega zato što mi, koji za sebe ponekad mislimo da smo veliki pustolovi s velikim zaslugama, ne shvaćamo da smo hirovit i donekle udoban putnik. Da si sigurno ne biste mogli oduzeti život tamo gdje oni žive”, ističe.
Kontrast u načinu života koji je zanimljiv svakom putniku jer ga tjera da se postavi na svoje mjesto. "Zato, Protiv sam stvaranja epske priče o putovanju, osim ako niste Amundsen. Mi, koji idemo na ograničeno vrijeme, ne mislimo da si možemo dati velike zasluge. Štoviše, Mislim da se moramo fokusirati na ljude koji tamo žive. To je stvarno komplicirano”, zaključuje.
Coober Pedy, Australija
BEZ KONTEKSTA NEMA STVARNOSTI
Ander Izaguirre u svojoj knjizi uključuje opće značajke zemalja i područja koje posjećuje. Nešto što mislite da je potrebno “Ne možete razumjeti krajolik i društvo ako ne poznajete njegovu prošlost u širokim crtama.”
A on to objašnjava svojim iskustvom u Australiji: “Ako dođete u Australiju, putnik vidi da postoji razlika, da se nešto događa s Aboridžinima, da ih ne nalazite u poslovnicama banaka... Ako malo pročitate što se događalo u njihovoj povijesti, shvatite da su skoro istrijebljeni. Traume današnjeg društva objašnjavaju se kroz njegovu povijest. Ne primjećivanje toga može dati iskrivljen pogled na stvarnost.
Baš kao što se to događa u Džibuti, Afrika, zemlja koja je najviše iznenadila Izaguirre. “Jako je komplicirano. Prvo zato što je to najtoplija zemlja na svijetu i jedino što ste htjeli je ostati u hladu. Također, bilo je zemlja koja je upravo prošla kroz građanski rat, koja je imala puno siromaštva, koja je imala vrlo zanimljivu kolonijalnu povijest...”.
Ali ono što je najviše privuklo njegovu pozornost u vezi s tim mjestom bilo je pukotina koja se tamo jasno vidi i „koja će Afriku prepoloviti. To je za nas možda najudaljenije i najiznenađujuće”, pojašnjava.
Jezero Abbe, u Džibutiju (Afrika)
GEOGRAFIJA, ELASTIČNA ZNANOST
Čitajući Podrume svijeta, čovjek shvaća koliko su geografska mjerenja klimava. Toliko da Izaguirre zemljopis krsti kao elastična znanost, budući da je mnogo puta teško izračunati koja je najniža točka.
“To se događa i s najvišim vrhovima. Ovo su brojke koje mogu varirati tijekom vremena. Volim se igrati s ovim zapitati se je li važno doseći najvišu točku, najnižu…. Sve ovo relativizirati”.
“I meni je to smiješno nešto što smatramo nepomičnim poput zemljine kore, što je najjača stvar koju imamo u životu, također varira. Mrtvo more isparava, a obala je sve niža. Volim te igre zbog relativizirati figure i način na koji ih koristimo da ispričamo tuđe ili svoje priče”.
Pričajte o životima drugih, neka čuđenje bude puls za kretanje, za spoznaju. Čuđenje i ideja da je naš život još jedan. Putujte kako biste provjerili druge mogućnosti života.