Dragi muzeju, inicijativa za nestanak straha od umjetnosti

Anonim

Žena razmišlja o slikama u muzeju

Što ako izgubimo strah od umjetnosti?

Za nekoga tko nije navikao posjećivati muzeje, sama ideja da započne može biti ogromna. Ogromni, prepuni znanja i odjeveni aurom ozbiljnosti, postoje oni koji odustaju bez pokušaja. Kao kad nakon sati skakanja između Netflixa, HBO-a i Amazon Primea na kraju isključite TV iz čiste neodlučnosti.

Iz tog ne znajući odakle krenuti, uz natruhe poštovanja koje poziva na distancu, shvatili su Gonzalo Pascual Mayandía i Marta Redondo Carmena , kreatori dragi muzej , projekt rođen kao “mjesto gdje istražite čitanja o umjetnosti koja su ljudima bliža i inspirativnija”.

S godinama iza sebe na polju muzeografije i kulturnih institucija, tvrde Pascual i Redondo novi način pristupa umjetnosti, bez unaprijed stvorenih ideja i sa znatiželjom i emocijama kao svojom zastavom.

Da bi to učinili, stvorili su ovu internetsku platformu, koju je moguće konzultirati putem Instagrama ili putem njihove web stranice, gdje nam svojim redovitim publikacijama pokazuju kako umjetnost, također onaj koji svoju starost broji stoljećima, Može poslužiti za nešto bolje razumijevanje aktualne situacije (vrijedi i obrnuto) i uspostavljanje veza s drugim disciplinama i tvorevinama, a priori, u antipodima.

U Querido Museo "s našim posjetiteljima dijelimo različita, svježa, zanimljiva, zabavna, kritička i osobna čitanja o umjetničkim djelima koja nam se najviše sviđaju", kažu Pascual i Redondo za Traveler.es. Ili ste očekivali da ćete pronaći Anthropométrie sans titre, Yvesa Kleina, i El Descendimiento, Rogiera Van der Weydena, začinjene s malo Rubéna Daría?

Zapravo je u ovome kapacitet priključka gdje Pascual i Redondo smatraju da leži bogatstvo umjetničkog djela. "Druga opcija je ostati s uobičajenom karticom..."

Dar za duhove koji su uvijek spremni biti znatiželjni i zadivljeni, bez straha da će pokvariti svoje planove. „Muzeju Querido Museo morate pristupiti s opuštenim stavom. Širom otvorenih očiju i osjetila. I spreman na iznenađenje, na sudjelovanje u raspravi”.

A to je da Pascual i Redondo traže, između ostalog, iznenađenje u djelima i temama kojima se bave. “Neke od radova koje komentiramo svi znaju, velike prekretnice u povijesti umjetnosti, a drugi, s druge strane, radi se o djelima i/ili umjetnicima koji su mnogo manje poznati, ali koje smo vrlo zainteresirani za širenje i vrednovanje”, objašnjavaju.

Faktor iznenađenja bi došao s tim one priče koje grade, obogaćujući striktno akademsko, stvarajući veze s drugim disciplinama i pružajući poglede iz različitih perspektiva. "Naravno, uvijek iz strogosti i znanja, ostavljajući po strani ono očito i banalno."

Imaju za ovo raspoređivanje sa dio ovdje i sada, s informativnim pilulama prema potrebi danas; i sa još tri gdje tjedno istražuju neki aspekt.

A) Da, Wunderkammer postat će njegov kabinet zanimljivosti u kojem se miješaju umjetnička djela, književnost, poezija, glazba i kinematografija; u Ljubav maštaju o zaljubljivanju između umjetnika i djela koja se nikada nisu srela; i u uljezi Pozivaju relevantne ljude u svojoj profesiji, ali izvan svijeta umjetnosti, da komentiraju, s vrlo osobnim gledištem, djelo.

Bivši gradonačelnik Madrida Manuela Carmena bio zadužen za otvaranje govori o Vojvode od Osune i njihova djeca (Francisco Goya). Iza nje, filmaš Andrea Jaurrieta s Kristinin svijet (Andrew Wyeth); Arhitekt Fernando Porras-otok s Bitka kod San Romana (Paolo Uccello); i autor knjige El Jardín del Prado, Edward Beard , sa Sveti Ivan Krstitelj i franjevački meštar Werl/ Sveta Barbara (Robert Campin).

Atraktivna raznovrsnost da se, nakon što prođete kroz Querido Museo, uključite ta iskra koja nas gura na nove načine odnosa prema umjetnosti, koji nas tjera da ga uključimo u svoje živote.

“I u načinu proučavanja Povijesti umjetnosti i u pristupu, historiografija je imala važnu težinu, koja je temeljna, ali Natjerala nas je da umjetnost doživljavamo kao slijed škola ili stilova koji su često odvojeni jedni od drugih i, iznad svega, od naše vlastite stvarnosti”. reci Pascualu i Redondu.

Zapravo, i jedni i drugi smatraju da smo uronjeni u trenutak promjene za koju su muzeji svjesni da im je potrebna uključiti nove narative u svoje zbirke i izložbe koji su privlačniji i koji im omogućuju povezati se s novom publikom.

“Dobar primjer je izložba gosti Muzeja Prado koji predlaže razmišljanje o načinu na koji su etablirane vlasti branile i propagirale ulogu žena u društvu kroz umjetnost, te tako uvodi vrlo živu i vrlo aktualnu raspravu u kinima”, točka.

I da, po vašem mišljenju, akademski i novi diskursi mogu koegzistirati, ulična rasprava može ući u umjetničke galerije. “I jedno i drugo je neophodno kako bi muzeji bili životni prostori. Ali ovi potonji danas su potrebniji nego ikad” za privlačenje te mlade publike koja će u budućnosti morati puniti svoja kina.

Te sobe koje Pascual i Redondo definiraju kao mjesto užitka, citirajući profesora Ángela Gonzáleza. “Slikarstvo se bavi našim fizičkim, tjelesnim senzacijama. Umjetnost rekreira osjećaje fizičkog bivanja u svijetu. To je nešto poput fiziološkog reda”.

S obzirom na to da je u posljednje vrijeme biti u svijetu postalo pomalo teško, ne čudi da smo primijetili utjehu koju nam može pružiti umjetnost i koju odgonetavamo misterij kako u nju uroniti.

“Potaknuo bih sve da malo zaborave na predrasude: treba ići u muzej i nema mnogo sigurnosti. Upravo je to zabavno. Skoro istražiti muzej, nemoj uzeti čak ni kartu, nemoj uzeti brošuru za ulaz. Mirno lansirajte i ustanite: odvojite vrijeme da vidite što stoji iza toga”, preporučuje Pascual.

“A ako ti se ne sviđa, ništa se neće dogoditi. Možda postoji slika koja je službeno divna i koja vam se ne sviđa, baš kao što vam se ne sviđa knjiga ili pjesma. Morate to živjeti od svoje osobe”, Redondo uvjerava, a zatim ističe da je upravo sada vrlo dobro vrijeme za ulazak u muzeje.

“Prvo što sam im pomogao, ali prije svega jer uživaš puno u tome što ima malo ljudi, i vidiš stvari koje prije možda nisi mogao ni zaustaviti da ih vidiš zbog broja ljudi tamo. Da, on govori o muzejima u našem gradu. One na koje nam je tako teško stati.

Tko zna, možda je Querido Museo za umjetnost ono što je serija Merlí bila za filozofiju, vozilo koje će nam pomoći da shvatimo da ove discipline mogu učiniti više za naš svakodnevni život nego što mislimo.

Čitaj više