Coria del Río: samurajska ostavština koja je preživjela u Sevilli
Ako vam kažemo da 15 kilometara od Seville, U gradiću Coria del Río ima više od 700 susjeda koji se prezivaju Japan, Možda vam se čini najčudnija anegdota. Smiješna činjenica, bez više.
Ako vam i to kažemo na fasadi gradske vijećnice izvješena je zastava ove zemlje , vjerojatno će vas iznenaditi.
Ali ako također priznamo da se u Coriji slavi svake godine japanska ceremonija bika Nagashija , da postoji tvrtka koja proizvodi sake piće koje pravi revoluciju na tržištu i da je 2013. tadašnji prijestolonasljednik prijestolonasljednika Japana, Naruhito, posjetio je grad , možda već počinjete sumnjati da se ovdje događa nešto čudno.
Pa da, prijatelju: događa se nešto čudno. Posebno, bolje rečeno. I ispada da Velik dio stanovnika Coria del Río potomci su samuraja. Kako to čitate? Što kažeš na?
Da biste razumjeli razlog njegovog nastanka, predlažemo da učinite nešto što volimo: putovanje kroz vrijeme. U ovom slučaju, do 1614. godine, datuma kada je japansko veleposlanstvo Keicho, predvođeno Samuraj Hasekura Tsunenaga , poduzeo je avanturu iz Sendaija u Japanu, na putu za Španjolsku, što je dovelo do prva diplomatska misija koju je japanska zemlja uputila na Zapad.
Misija koja bi ih, pazite, natjerala da plove morima u elegantnoj galiji, plovite do Sanlúcar de Barrameda i idite uz rijeku Guadalquivir do luke Seville, prolazeći kroz Coria del Río.
Životne stvari, dio te osebujne posade posebno je privukao taj gradić dubokih korijena i andaluzijskog ponašanja. Toliko da neki od njegovih članova na kraju bi ostali... zauvijek.
Kip samuraja Hasekura Tsunenaga, u Coria del Río
IZNAD ROMANTIKE
Zalazeći malo dublje u pravu prirodu te avanture, povijest nam govori da je ono što je tu pratnju dovelo u našu zemlju nagovještaj trgovačkog sporazuma gospodara Sendaija — zemljoposjednik iz ovog japanskog grada s velikom željom za zaradom — s Novom Španjolskom Filipa III.
U tim je poslovima i on bio potaknut da intervenira franjevac fra Luis Sotelo pokušati dobiti krišku. Bilo je to vrijeme kada su ** isusovci i franjevci pokušavali pobijediti u utrci za kontrolu kršćanstva u svijetu.**
Sotelo je gubio bitku u Japanu i odlučio se prijaviti u novu misiju koja je bila organizirana kako bi, slučajno, pokušala naći zaštitu i španjolskog kralja i Vatikana, te da mu dodijele biskupiju na sjeveru Japana.
No, završetak tog putovanja uvelike će se razlikovati od očekivanog: u više od godinu i pol dana koliko je trajao put do Španjolske i nakon što je uspio imati audijenciju kod kralja, Felipe III bio je zaokupljen drugim poslovima i u Japanu je katoličanstvo bilo zabranjeno , pa su te težnje pale u vodu.
S druge strane, oni koji su stvoreni kad su stigli u Andaluziju nisu: Kasekura Tsunenaga će se vratiti u svoju zemlju porijekla, da, ali mnogi drugi samuraji, mornari i trgovci koji su ga pratili odlučili su ostati u Coriji s jasnom namjerom: započeti novi život.
Coria del Río ili samurajska tradicija Seville
JAPANCI, DOMESTLJIVOST KAO PREZIME
Kako činjenice sežu 400 godina unatrag, stvarnost je takva Corianovi 21. stoljeća nisu znali za te japanske korijene. Niti o razlogu tih azijskih crta koje su se vrlo malo pojavile kod nekih njegovih stanovnika, niti o tome podrijetlo tog prezimena koje se u gradu ponavljalo ad nauseam: Japan.
Sve se promijenilo kada je susjed, Virginio Carvajal Japan, počeo je istraživati te činjenice , a još više kada je 2013.g sadašnji car Nahurito posjetio je Coriju kako bi obilježio četiri stoljeća mitske ekspedicije. Veze između japanske zemlje i grada Seville ojačale su i na temelju starih dokumenata i bibliografije bilo je moguće obnoviti velik dio povijesti.
Tako se doznalo prezime Japan došlo je iz anegdote od najjednostavnijih: kad su Japanci koji su se naselili u Coria del Río počeli uspostavljati odnose sa ženama u gradu, osnivati obitelji i imati djecu, svećenik na dužnosti osjećao se nesposobnim izgovoriti svoja egzotična prezimena. Najjednostavnije rješenje? Stavite im Japan i to je to. Problem riješen.
Šetanje kroz Coriju danas u potrazi za tom japanskom prošlošću uključuje — osim što tražite nekog od susjeda da vam pokaže svoj DNI, samo iz znatiželje — pristupite Paseo de Carlos Mesa, prekrasna ruta duž Guadalquivira gdje stoji kip koji obilježava Kasekuru Tsunenagu , s uključenim kimonom i katanom.
Nije neuobičajeno da se često nalazi oko vas grupe Japanaca koji odluče posjetiti grad u potrazi za poviješću svojih predaka. Usput, također je vrlo blizu, spomenik 'Yashiro na obali' —Hram duša—, još jedno priznanje ovom podvigu, ovaj put od strane japanskog umjetnika Kiyoshi Yamaoka u 2017. godini.
Godinama je skulptura Kasekura Tsunenaga bila popraćena Stabla trešnje —prvu je posadio sam Nahurito, drugu japanski dizajner Kenzo— s čijim su cvjetanjem Corians slavili Hanami svakog proljeća. Ali postoji još nešto: još jedan od zanimljivih načina na koji grad tvrdi svoje korijene je Toro Nagashi ceremonija, koja se održava svakog kolovoza.
A od čega se sastoji takva tradicija? Pa, u najduhovnijem obredu koji se slavi u mnogim japanskim gradovima iu kojem tipični papirnati lampioni osvijetljeni svijećama bacaju se u rijeku — u ovom slučaju u Guadalquivir. Prema japanskom vjerovanju, tijekom blagdana posvećenih pokojnicima, njihovi duhovi posjećuju njihove stare domove i samo zahvaljujući pomoći tih lampiona znaju se vratiti u zagrobni život.
Coria del Río je, usput, jedino mjesto izvan Japana gdje se slavi ova tradicija.
Carlos Mesa Walk
PJESME, ORIGAMIS I JAPANSKO-ANDALUZIJSKI SNIMAK
No, osim tradicionalnih festivala, Coria koristi svaku priliku da se prisjeti onih veza koje ga vežu za zemlju izlazećeg sunca — a koje su 2019. godine, usput rečeno, na velikom platnu dočarale čak i Dani Rovira i María León u filmu Japan—.
Na primjer, u Tjedan japanske kulture : Osjetite dane u kojima ćete slaviti svoje korijene Tečajevi japanskog kuhanja, radionice origamija i japanske kaligrafije, koncerti tradicionalne glazbe, izložbe kimona, pa čak i natjecanja u cosplayu. Ma daj, nije ni čudno da onaj tko najviše i najmanje u Coriji promuca pokoju riječ na japanskom i u trenu pripremi izvrstan sushi.
Ovaj veliki žar za sve što ima veze s ovom azijskom zemljom učinio je da Japan ima tako posebnu naklonost prema ovom malom kutku Andaluzije da čak mu je i car posvetio tanku: skladbe u stihovima od pet i sedam slogova. koje inače piše carska obitelj i imaju tradiciju dužu od 1400 godina. Naravno, izloženo je u vijećnici.
Ali ako postoji nešto što pokazuje ovo zajedništvo između obiju zemalja — i što volimo — to jest inventivnost poduzetnika Francisca Bizcocha, koji se prije nekoliko godina bez imalo oklijevanja odlučio kladiti na nešto za što je znao da neće razočarati: Sake u Corian stilu. I hej, posao funkcionira kao najbolji.
A pod stilom Corian mislimo na to da mu je njegov tvorac nastojao dati više lokalnog okusa, jer je na neki način moralo biti jasno da ste, na kraju krajeva, u Andaluziji, pa odlučio pomiješati japanski sake s jednim od najtradicionalnijih slastica u gradu: pudingom od riže. Rezultat je bio Keicho sake , izvrsna krema čije se, prema podacima, godišnje izvozi više od 30 tisuća bočica u cijeli svijet.
Još jedan primjer te ostavštine koju su bez sumnje ostavili u Coriji del Río oni samuraji iz sedamnaestog stoljeća zaljubljeni u jug. I prekrasan način da se nazdravi toj japanskoj duši koja, iako se čini više fikcijom nego stvarnošću, nastavlja postojati u Coriji del Río. Bez obzira koliko vremena prođe.
Tako… Campay!