Tablice Palau Dalmases
Oslonimo se na narodnu mudrost i prikladnu pohvalu: ** Barcelona je deveta pokrajina Andaluzije.** Čim lutamo četvrtima poput Raval, Gràcia, Hostafrancs ili urbana sredina Barcelonete, naći ćemo na putu, osvijetljen pod uličnom rasvjetom i između njegovih modernističkih fasada, jedinstvene flamanske ispustne naslage koji sa zadivljujućim dostojanstvom preživljavaju na tragu modernosti.
Hramovi da se stope s ciganska radost živi, biti upućen na put ženska pedagogija ili tapkanje po svetištima proživljenih i ne sasvim pokopanih vremena.
Barcelona, flamenko i feministkinja
Barcelona zna slušati, osjećati, upiti duende od cante jondo onom srdačnom melankolijom nekoga kome nedostaje zemlja svojih roditelja (ili djedova i baka).
Dogodilo se to 50-ih godina, kada je dva milijuna Andalužana odlučili su se distancirati od topline doma uz plodna očekivanja koja dolaze sa sjevera.
Gotovo polovica ih je to učinila u Kataloniji. Desetljećima kasnije, u sasvim drugačijem stoljeću, uzdah flamenka, čiji pečat nadilazi granice ovog i nekoliko kontinenata, obilježava ritam vlastite revolucije navod o feminizmu zastavom i inscenacija s manje ukrasa i više suglasnika.
PALMAS, TACONEO I KOŽNA JAKNA
Pod kamenom kupolom na MACBA, tišina je gromoglasna. Odbrojavanje do početka posljednjeg velikog događaja Momentos Alhambra en Flamenco.
U strogoj crnoj boji, grimiznim usnama i plavoj kosi koja se vijori na vjetru, temperamentni glas Rocio Marquez trči kroz sobu u ritmu tanga. Na pozornici, samo gitara i perkusionist, zajedno s ovom mladom, obrazovanom i 'paya' pjevačicom. Izazov je poslužen.
uzvišen kao glas (i um) nove generacije cante jondoa, Umjetnik iz Huelve predan je obnovljenom izrazu flamenca, ne zanemarujući snažno vladanje tradicionalnim palosima tog žanra.
Rocio Marquez na pozornici
U ovom avangardnom obratu, Rocío preuzima svoj estetski kod: stavlja kožnu jaknu ispred faralaes haljine. "Tradicionalna estetika flamenca čini mi se vizualno vrlo snažnom. Ali u ovom trenutku u životu ne osjećam se predstavljenom njome. Volim da moj javni imidž umjetnika bude što je moguće više usklađen sa samim sobom, da me mogu prepoznati kad izađem na pozornicu kad se pogledam u ogledalo. Koherentnost je vrijednost na kojoj volim raditi", kaže on.
Osim ove nove jondo vožnje, u Barceloni postoje hramovi vrijedni pamćenja:
Flamenco Tarantos _(Plaça Reial 17) _
Godine 1963., godinu dana nakon premijere istoimene vrpce Francisco Robira Beleta, otvorila svoja vrata neosporna referenca barcelonskih tablaosa.
Više od 50 godina kasnije, amblematska pozornica flamenca i katalonske rumbe udvostručuje snage kako bi osvojila veliku – i sve obrazovaniju – publiku koja prisustvuje jedna od najtradicionalnijih predstava u romskoj Barceloni.
Tablao Cordoba _(La Rambla, 35) _
Posvećena velikim imenima flamenka, velika obitelj Adame ovog otmjenog stola ima dugu povijest povijesni izravni cante jondo.
Paloma Fantova u Tablao Flamenco
U ovom stoljeću, izvanredna postava bailaores i umjetnika čini staž nečim više od diplome. To je slučaj Karim Amaya, posredni potomak Carmen Amaye, čija kandža na pozornici dobiva ovacije u Japanu, Novom Meksiku, New Yorku, Quitu...
Palau-Dalmases _(Montcada, 20) _
Njegova stvar je živa glazbena izvrsnost u namjerno raskošnom, baroknom, senzacionalnom okruženju: stara palača iz 17.st više od sedamsto godina koja podjednako programira inkunabule jazza, opere i flamenca.
NOVA VREMENA ZA LIRICU
Novi vjetrovi koji izviru iz najnovijeg od Márqueza, Nebeski svod, flamenko album srceparajuće trezvenosti, prepoznat kao jedan od najboljih u 2017.
"Jako sam zadovoljan odazivom. Bio je to riskantan i ambiciozan projekt: flamenco album bez gitare i s glazbenim aranžmanima daleko od uobičajenog kanona. Na nastupima uživo, on je pun energije i pomaže da se dopre do nove publike klasike, jazza ili indiea", kaže Rocío.
U međuvremenu, ciklus koncerata Alhambra izaziva javnost smjelim prijedlogom da napustimo zonu udobnosti flamenka kako bismo se smjestili u nju. neočekivana mjesta...
Macarena Ramirez
“Imala sam priliku pjevati na MACBA-i i prvo što mi je privuklo pažnju je viđenje veća raznolikost u javnosti. Stoga je možda skretanje s utabanih staza ključno za dosezanje novih gledatelja. Jedna od stvari koja me kao umjetnika najviše ispunjava je osjetite koliko emotivan može biti doživotni obožavatelj, kao i osoba koja prvi put vidi flamenco. Ovo se dogodilo u Barceloni, bila je to stvarno emotivna noć."
Rocío se useljava ta igra kontrasta između eksplozije emocija i delikatnog glasa na daljinu: "Mislim da su svi ljudi, duboko u sebi, pomalo od svega. Žestoki smo, delikatni, ekspanzivni, sramežljivi... I osjećam se sretnim što to mogu iznijeti na pozornicu zahvaljujući canteu".
U Barceloni, ova dva svetišta evociraju ta 'nova vremena za (flamansku) poeziju':
Leo bar _(Sant Carles, 34) _
U jednoj od najflamenko ulica Barcelonete, bar 'the Leo' postalo je živopisno svetište posvećeno dijete , ključni pjevač 1960-ih i usvojeni sin iz susjedstva.
Možda više, ako je moguće, umjetnost Vulkan Utrera oživljava između zidova i poda ove župe Sant Carles svakog vikenda, kada njezini marljivi umjetnici počinju sevillanas, pljeskanje i lupkanje petama uz odobrenje Lava. Jer ona tako želi.
Iz Uniona, u Los Tarantosu Flamenco
23 razbojnika _(Pljačkaš, 23) _
Nesagorivi hram flamenka, neprežaljena špilja za razne jam sessione, jazz club. Sve to dodaje šarm i noćni život bitnom za osobe koje vole glazbu i same u Barceloni. Od 2004. njeni vjerni i raznoliki župljani daju joj život dnevni koncerti, također rock, funk ili elektronički.
ŠETNJA KROZ POVIJEST: PALMEO, RUMBA I AMEN
U vječnoj raspravi između prošlosti i sadašnjosti, Rocío Márquez, poput Barcelone, odlučuje se za suživot u harmoniji: "To nisu dvije izolirane ili međusobno isključive struje. Heterodoksija i ortodoksija su u stalnom dijalogu od postanka flamenca. Ono što je bilo heterodoksno prije sto godina danas se smatra temeljnim dijelom ortodoksnog kanona", objašnjava.
"Dakle, u ovoj dijalektici osjećam se lociranim: Volim tradiciju, koja je živa u mom repertoaru, a u isto vrijeme moram dati svoj pečat i pokušati otvoriti nove horizonte za flamenco", nastavlja Rocío.
„Možda je posebnost s kojom se mi flamenco umjetnici nosimo to ova glazba je izvorna iz naše kulture, To je dio naše baštine. To je nešto što privlači veliku pažnju izvan naših granica", zaključuje Márquez. I ovdje odolijeva flamenco naslijeđe Barcelone:
Plaža Somorrostro (i njezin susjed Barceloneta): od nekoliko baraka koje su okupirale ciganske obitelji koje su stigle u Barcelonu 1940-ih do šetnice koju čuvaju dizajnerski hoteli i otmjeni restorani.
Plesačica flamenka Carmen Amaya
U toj konkretnoj metamorfozi koju je plaža Somorrostro doživjela, Carmen Amaia, njegova rasipna kći, unosi onu dozu mističnosti potrebnu u budućnost ovog kvarta.
U ulici u blizini trga pjesnika Bosca, konoba Maians inspirirana morem, koji je i samu Carmen ostavio bez riječi, održava miris mora, cijene i tradiciju medova prošlog stoljeća.
Herenni trg (Hostafrancs): jedna od prvih četvrti u kojoj je romska zajednica Katalonije osnovana (i pomiješana) s onima iz Andaluzije zauzela je svoje mjesto u međunarodnim kronikama 1992., kada je Manolovi, njegovi najpoznatiji susjedi, rekli su svijetu da su Olimpijske igre u Barceloni rumberosi ili nisu.
Murali u ulici Cera (Raval): Od lanjskog siječnja jedna od glavnih žila kucavica Ravala dio je kulturne baštine domaćeg žanra tzv. katalonska rumba.
Ne toliko zbog svojih povijesnih zasluga, već i zbog Zahvati u pregradnim zidovima koji ilustriraju umjetnost ovog glazbenog žanra na brojevima 6 i 57 na Carrer de Cera. Općinski poklon skulpturama rekreira iskrene melodije koje je ovjekovječio Petar.
Umjetnica Karime Amaya, čiji je talent prošao kroz Japan, Novi Meksiko, New York ili Quito
Trg Poble Romaní i Raspall (Gràcia): Rumbero i Argentinac, magija skladateljeve lirike Perez Cat pronašao je u bazama rumbe, 1977., najbolji glazbeni kontinent za učvršćivanje svoje vječne ljubavi prema Barceloni.
I to je postalo jasno na ovom trgu u četvrti Gràcia, čiji su općinski festivali učvrstili jedinstveni način udaranja po žici argentinskog umjetnika. Nekoliko koraka dalje, na uvijek melodičnom trgu Raspall, rastao je Pescailla, kamen temeljac katalonske rumbe i suprug matrijarhalne flamenco legende: Lole Flores.
GLAS PJEVANJA U ŽEN
Od Oljuštite Peñaranda ili Carmen Amaya , prolazi Zvijezda Morente Y carmen linares do fenomena Rosalia ili Silvia Perez Cruz , pjevači i plesači svojom su umjetnošću proglasili feminizam…
„Nalazimo se u povijesnom trenutku feminističke svijesti. Promjena koju vode žene u politici, znanosti, sportu, umjetnosti i, naravno, flamenku", kaže Rocio.
I nastavlja: “Imamo priliku da se čujemo kao nikada prije i to je nešto što moramo iskoristiti za sebe i za sve one žene koje su kroz povijest bile ušutkane. Moja umjetnička karijera ima više smisla ako je mogu staviti u službu političkih ciljeva kao što su feminizam, izbjeglička kriza ili ekološki izazov."
Inés Rubio oduševljava posjetitelje Tablao Cordobésa
Osim umjetničke karijere, Márquez ima doktorat iz suvremenog flamenca. U svojoj prijelomnoj tezi ukazao je na utjecaj menstruacija u procesu glasovne intonacije:
"Nadahnuo me Diario de un cuerpo (Erika Irusta), gdje razmišlja o promjenama koje postoje u svakoj od menstrualnih faza. I pitao sam se kako je sve to utjecalo na cante, pa Vodila sam svoj dnevnik u koji sam iz dana u dan zapisivala stanje svog tijela, glasa, sluznice, mogućnosti ugađanja, projiciranja glasa... iz toga, i iz brojnih intervjua, izvukao sam zaključke koji mi pomažu da čitam i prilagođavam se svom tijelu kada pjevam."
S manje riječi, a s više sadržaja, ovi prostori obuhvaćaju (također) ženske doktrine:
Carmenin tablao _(Avda. Francesc Ferrer i Guàrdia, 13) _
Daleke 1988. godine započelo je užareno stopalo na daskama ovog svetišta Carmen Amaia. svaku večer dvije emisije hvaljeni u krugovima ortodoksije izmjenjuju se sa stilovima s najboljim tiskom u flamenku i upotpunjuju noć plesa i pjevanja s gastronomski prijedlog koji je postavljen na jugu.
Flora Albaicín Flamenco Institut – Nacionalna nagrada za flamenko _(Vallirana, 71-73) _
Jean Cocteau i Antonio Mairena najbolja su tvrdnja 'najstarija škola flamenka na svijetu' dodijeljena, prema kanonima sv Katedra za flamenkologiju (Jerez), po metodi koja nosi ime svoje kreatorice, rodonačelnice Flore Albaicín, koja danas posjeduje obiteljsku tvrtku. Ovdje nastanak flamenka počinje s dramska umjetnost a završava s najistaknutija odijela žanra.
** Akademija flamenco umjetnosti Gloria Belen ** _(Pere Serafí, 27) _
Bailaora i cantaora, duša ove škole plesa iz Gràcije daje svoju gracioznost i strast svakoj duši koja sleti, po prvi ili po tko zna koji put, u nju odjeljenja ne više od 12 učenika da se ovdje može obučavati u flamenku i drugim manje poznatim palosima kao što su mirabrás, tarantos, piyayos, seguiriyas...
"Rekao bih to najveći izazov feminizma je stvaranje vlastitih priča, objasniti svijet iz vlastitog iskustva. A to se postiže pisanjem, slikanjem ili pjevanjem", kaže Rocío.