María Dulce Martín, posljednja brodarka La Palme
Otok od The Palm To je savršena simbioza prirode, ruralnog okoliša i najdublje ukorijenjenih tradicija. Njihova zajednička povijest iskovana je u moru zahvaljujući velikim moreplovcima, ali i trudu anonimaca kao što su stari kalafati, obalni tesari, lađarice, redere...
S novim vremenima došle su i nove veze s tim oceanom koji nije uvijek prijatelj, Pojavili su se sportaši koji more koriste kao teren, nove generacije ribara ili solana koji su se vratili drevnim vještinama i poneki kuhar koji je naučio izvući maksimum iz vahnje, murine ili škarpine.
A tu je i budućnost. Budućnost koja je već na vidiku o kojoj nam govori druga vrsta odnosa s morem, ona koja je iskrenija, manje invazivna iu kojoj se osjećamo više uključeni.
Puerto de Tazacorte
POSLJEDNJI
Maria Dulce Martin. posljednja barka
Kako bih saznao više o povijesnoj vezi između žena palmi i mora, došao sam na luka Tazacorte, sažet grad koji živi zagrljen (doslovno) s dva zida klanca.
Njegove šarene kuće, njegove dvije luke — stara i nova — i neke ulice blagoslovljene hladovinom jacaranda, dom Marije Dulce Martín, posljednje brodarke na La Palmi. Ima 88 godina. María Dulce počela je biti lađarica sa 17 godina nakon što je to bila njezina majka cijeli život.
"Ujutro smo ustali, stavimo bartolu da se ugrije i otišli smo na mol čekati ribare“, smiješeći se kaže starica.
"Kada su brodovi stigli, uhvatili smo ribu i držali je kod kuće do zore. Onda je došao teži dio: napunili bismo košaru s 20 kila ribe i nosili je na glavi. Uzeli smo kantu s morskom vodom i četiri zalihe i krenuli! Kako tada nije bilo cesta, Hodali smo uz klanac do Las Angustiasa."
Nakon što su svladali ogromne neravnine ovih gudura, natovareni hvataljkama, kantom vode, pa čak i vrlo poodmaklim trudnoćama, žene su ušle u autobus i putovale kroz gradove da ga prodaju.
"Uvijek mislim: María, kako možeš preživjeti sa svim onim za što si radila"
"Kako je u to vrijeme rijetko tko imao novca, mnogo puta smo mijenjali ribu za stvari kojima nismo mogli pristupiti, poput gofija, smokava, krumpira... Za one koji su platili novcem, a pošto ne znam čitati ni pisati, Izumio sam kameni kalkulator. Veličina kamena označavala je broj kilograma koje je klijent imao, pa je kasnije Mogao bih znati koliko mi ta osoba duguje”.
slatka marija Radio je do svoje 63. godine. Od nekoliko desetaka žena koje su bile brodarke u Tazacorteu, ostala je samo ona, posljednji u zanatu čiji bi trud malo tko danas bio spreman preuzeti.
"Uvijek mislim: Maria, kako možeš preživjeti sa svime za što si radila?" Presuda s humorom.
SADAŠNJOST
Leticia Hernandez. ponos rudnika soli
Na jugu La Palme nalazi se krajolik koji je drugačiji od svega što smo vidjeli na otoku: slane ravnice Fuencalientea. To je mjesto u bijelom (od soli) i crnom (od vulkanskog kamena) koje je 1967. godine sagradio Fernando, djed Leticia Hernández, jedina žena rudnik soli na La Palmi.
„Ubrzo nakon što je moj djed sagradio solane, koje već Bio je to riskantan pothvat jer je trgovina očito bila u padu, došlo je do erupcije vulkana Teneguía i proveli su dvije godine teškoća a da nisu mogli raditi." Danas, zapravo, područje oko rudnika soli očito je apokaliptično, s velikim jezicima okamenjene lave nekoliko metara od slanih bazena.
Leticia Hernández, jedina žena rudnik soli na La Palmi
"Nakon toga, moj djed i moj otac, koji su bili jako tvrdoglavi, odlučili su nastaviti sa solanom a danas smo moj brat i ja ti koji ih iskorištavamo", kaže Leticia bez skidanja osmijeha.
"Proces je jednostavan: pumpamo morsku vodu u matično jezerce, koji je najviši, da bi kasnije taloženjem ispunio ostale bazene. Kad voda ispari ostaje sol. Donji skupljamo grabljama i sušimo na suncu. Onaj koji se kristalizira na površini vode, poznati fleur de sel, skuplja se sitom. To je najteži i najteži zadatak od svih, jer su alati teški i ovdje je jako vruće."
Leticia i njezin brat ne samo da skupljaju i prodaju sol: oni su živo naslijeđe obrtničke tradicije koja dolazi od njihovih baka i djedova, da, ali i od generacije i generacije ljudi koji nastavljaju održavati iste tehnike žetve više od 2000 godina.
BUDUĆNOST
Lisa Schroeter. Biolog i morski ekolog
Orasi, sa svojim crnim pijeskom i svojim položajem smještenim u zaklonu impozantnih crvenkastih kamenih litica, jedna od najslikovitijih plaža istočne obale palmi. U takvom prirodnom okruženju on obično radi Lisa Schroeter, susretljiva Njemica koja je, poput mnogih svojih sunarodnjaka, svoje mjesto u svijetu pronašla na La Palmi.
Morska biologinja i ekologinja Lisa Schroeter pomaže ljudima da se ponovno povežu s morem
Lisa je osnivačica Oceanologico, tvrtka koja pomaže ljudima da se povežu s morem. "Jako me zanima interakcija elemenata unutar oceana i želim ljudima reći tko mi ljudi nismo samo posjetitelji mora, mi smo dio njega."
Lisa, koja je tijekom svog boravka u Južnoj Africi upoznala redatelju Craigu Fosteru dok sam se valjao Što me naučila hobotnica (Netflix), priznaje da je Fosterov projekt za nju bio veliko otkriće. „Istina je da smo izgubili vezu s morem i prirodom općenito. I ja Pomažem ljudima da se ponovno povežu s morskim okolišem i njegovim stanovnicima kroz male vježbe osnovnog ronjenja na dah i snorkelinga" Lisa objašnjava nevjerojatno slatkim glasom.
“Postoji mnogo znanstvenih dokaza o tome kontakt s morem ima terapeutske koristi za nas. I zato sam ovdje. Kad jednom uspijemo prevladati to poštovanje, taj strah koji u nama proizvodi more i postali smo dio toga, promjena koja se događa u našem biću je izvanredna."
Los Nogales, sa svojim crnim pijeskom i svojim položajem smještenim u zaklonu impozantnih crvenkastih kamenih litica