Abrakadabra: Madrid!
Ni redatelj Pablo Berger ni José Mota nisu iz Madrida, ali su obojica prije mnogo godina odabrali grad za svoj i još uvijek su ovdje. U Abra Cadabra, njegov treći film, nakon Torremolinosa 73 i Blancanievesa, Berger se konačno usuđuje smjestiti priču u taj Madrid koji mu se toliko sviđa. Jer Abrakadabra je vrlo Madrid, iako je samo jedan od mnogih Madrida koji postoje unutar grada.
“Madrid me fascinira kao grad, jer tornjevi Chamartína koegzistiraju s tavernom gdje prodaju torezne i sendviče s lignjama, cupcake i palice koegzistiraju”, kaže redatelj rođen u Bilbau i koji je desetljeće proveo u New Yorku prije nego što se skrasio u glavnom gradu. “Madrid je grad u kojem također postoje barijere, gdje M-30 označava granicu. Moji protagonisti žive izvan te M-30, stvorili smo kvart koji je malo Moratalaz , malo Carabanchel , malo razgovor i malo Mostoles …”.
Mota, Verdú i Berger.
Njegovi protagonisti su Maribel Verdu, a choni majka; Anthony DeLa Torre, muž i otac, ali o madridistu, i Joseph Motte, zaštitarski rođak supermarketa i ljubitelj hipnoze. Trojica se kreću tim gradom s druge strane M-30. Snimali su na obilaznici "na visini Barrio de la Concepción, na mostovima preko M-30, nekim eksterijerima u Legazpiju, eksterijeru svadbene dvorane zvane La Noria u Torrejón de la Calzada."
No, također su snimali u središtu Madrida, gdje je moderni grad, ali i onaj uobičajeni: grad Zlatna soba n (gdje zvuči _Abrakadabra) _ i kafić u Nebraski sa svojim zalogajima dame i gospoda palačinke s vrhnjem.
Palačinke u Nebraski.
Abrakadabra je posveta gradu, Madridu koji još uvijek nerado nestaje. “Madrid koji prikazuje Abra Cadabra, to je jedna od realnosti Madrida”, kaže nam José Mota.
“Pablo to prikazuje s prekrasnim smislom za humor i posebnom estetikom, dolazi do sažimanja kraja 70-ih, svih 80-ih i početka 90-ih u sjajnom rendgenskom snimku i crta potezom kista dio društvena stvarnost ove zemlje kroz kroz tu estetsku. Ali Madrid je mnogo Madrida, to je to, to je moderni Madrid, Madrid trećeg doba, Madrid je vječan”.
MOJ DOLAZAK U MADRID
“Došao sam 1987., u Madridu sam duže nego u Montielu (Ciudad Real), gdje sam rođen. Sjećam se da je prvi put kad sam došao u Madrid osjećaj koji je grad proizveo u meni bio vrlo, vrlo sličan onome što sam zamišljao u svojoj voljenoj Manchi prije dolaska, i to me osvojilo. Tada sam imao 14 ili 15 godina. Sjećam se da sam na ulicama puštao pjesmu Palome San Basilio: Zajedno, kava za dvoje, napola pušeći cigaretu._ I mekano bio je u punom žaru… Samo što je Madrid bio kruška”.
ŠTO MI SE NAJVIŠE SVIĐA KOD MADRIDA
“Madrid ima dušu super toplo, To je grad svih, u njemu su i oni koji dolaze izvana. Osjetio sam to prvi dan i još uvijek je tako, mislim da je to glavna veličina toga. Kaotično je, ponekad neuredno, ali prekrasno. Ovaj suživot između urbanog i ruralnog ima, daje Madridu tu posebnu toplinu i zato mi se čini jedinstvenim gradom”.
Trči, mali konju.
MOJ PRVI MADRID
“Čim sam stigao, živio sam na Avenida Vinateros, na Calle del Corregidor Señor de la Elipa, u malenom stanu od 45 m2. Bila je to patuljasta stvar koju sam dijelio neko vrijeme. Odatle sam otišao u ulicu Ercilla, kod Embajadores. A odatle do ulice Agustín Durán, do četvrti Guindalera, Francisca Silvele. A odatle u Grad novinara u kojem živim cijeli život.”
MOJA (SJAJNA) NOĆ U MADRIDU
“Da bih govorio o noćnom životu u Madridu, moram se vratiti na svoje početke, kada sam stigao. Sjećam se vremena Stella, noćni klub na koji Mecano aludira u svojoj pjesmi Bailando salsa, bile su to posljednje muke Movida madrileña, godine 89. i 90. Svi su tamo išli: Almodóvar, Aljaska... Bilo je to prekrasno mjesto. Kretali smo se i po Moncloi, u mjestu zv Sol, Carstvo u Paseo de Recoletos… Broj godina koje su prošle. Također smo namjeravali Kapital Ili do Paša. Madrid je bio zabava svake večeri.
Sjećam se nastupa sa svojim partnerom u noćnom klubu u Ventasu, te u noćnim klubovima u centru Madrida, poput Golden, Windsor, Xenon, Caribbean. Tako je postojala kultura noćnih klubova kao gnijezda ili utočišta za komediju, za komičare. Bilo je više komedije u noćnim klubovima nego u kazalištu. I sjećam se da smo nastupali u jedan ujutro, bilo je vrlo nadrealno, ali kad su televizijske mreže stigle, tok noći počeo je padati.
Abrakadabra u Zlatnoj sobi.
MOJI KVARTI BAROVI
Njegov lik u Abrakadabri svako jutro ide na doručak u šalici kave s palicama Biarritz bar u Moratalazu. “Nisam bio uzgajivač kave, nisam posjećivao mnoge barove u četvrtima u kojima sam živio, osim Haima, bar Alfredo Marquerie, pa sam tamo bio puno. I upravo sam se sjetio da smo u Agustín Duránu običavali ići u bar-restoran zvan Dobar okus, gdje smo jeli jelovnik dana, imali smo naše prijatelje, to je možda ono u čemu sam najviše sudjelovao s prijateljima i rockom iz susjedstva".
MOJI KUTCI MADRIDA
“U nedostatku plaže, Madrid ima prekrasne kutke. Odlazak u mirovinu Volim to. I išla sam u Vikendica“.
