Kartografija je hirovita. Prije nego što smo imali pristup satelitskim slikama, ucrtavanje obala i smještaj otoka osnovana je iz viđenja koja su učinili mornari sa svojih brodova.
Stoljećima, u udaljenom trokutu koji je formirao Britanija, Island Y Norveška, moreplovci su davali vijesti o različitim masama zemlje koje su se sve do duboko u 17. stoljeće pojavljivale na kartama s imenima – danas zaboravljenim – Frieslandia, Icaria ili Eastlandia. Kasnije, nakon što se utvrdilo da ne postoje - ponekad je to bila obala Škotske, drugi profil Shetlanda i, često, oblak koji je zamijenio svoju siluetu s siluetom litice -, kršteni su kao "Imaginarni otoci sjevernog Atlantika".
Scenarij koji prelazi "put poštara" prema gradu Gásadalur.
Danas znamo da su mnoga od tih viđenja odgovarala jednom od osamnaest otoka koji čine arhipelag Farskih otoka a gledajući ih s prozora zrakoplova kao crno-zelene pandže usred beskrajnog plavetnila, nije ih teško zamisliti kao plod mašte nekog istraživača iz prošlosti.
Umotan u prastaru maglu, s tisućama vodenih tokova koji sjaje tminu stijena, s pjena Atlantika koja silovito zapljuskuje zmajeva koža njegovih smaragdnih livada, tako nas primaju imaginarni otoci.
Do prije par godina, već u vrijeme Google Mapsa, Farska ostrva ostala su cyber odsječena od svijeta. U 2016. godini, kako bi privukli pozornost internetskog diva, mladi Durita Dahl Andreassen složio se s lokalnim farmerom i prilagodio kamere koje Google postavlja u svoje automobile na leđa ovaca.
Odabrani medij nije bio nerazuman ako se uzme u obzir da na Farskim otocima ovaca gotovo dvostruko više od ljudi. Osamdeset tisuća ovaca protiv pedeset tisuća ljudskih bića. Tragovi jedinstvene kampanje još uvijek se mogu vidjeti na YouTubeu.
Otočić Tindhólmur u fjordu Sorvágsfjordur, na otoku Vágar.
Na pola puta između modernosti i tradicije, Farska ostrva stvaraju ova eklektična kombinacija svoje je obilježje. Ovako je kuhar to shvatio Poul Andrias Ziska , šef kuhinje restoran koks , koji je sa svojih dvadeset i devet godina već dvaput bio počašćen slavnim michelinova zvijezda.
Susrećemo ga na obali sivog jezera usred planina. Ziska će nas tamo pokupiti sa svojim Land Roverom da nas odveze neravnom kozjom stazom – ne bismo uspjeli u našem autu – sve dok osamljena drvena koliba koju smo sporo prepoznavali kao prostorije restorana. The nekoliko stolova distribuiraju se u tri male sobe s niskim stropovima kroz čije se prozore pruža pogled na oštar krajolik otoka.
Svi gosti dolaze ovamo na isti način. Koks ima kapacitet za 26 osoba i odlučio se specijalizirati za lokalne proizvode. Tako je na jelovniku alge i trave tog područja miješaju se sa bakalar, janjeća glava, kitovo srce i oko 300 godina stare školjke koje se nitko prije nije sjetio koristiti kao hranu.
Do osamnaest kreacija koje moderniziraju otočku tradiciju prolaze uz stol u pratnji najbolja vina. večera traje neko vrijeme više od četiri sata koji lete između neistraženi okusi i pažljiva objašnjenja kojim kuhinjski tim prati svako jelo.
Zahvaljujući inicijativama poput Ziskine, Farski su se otoci počeli postavljati na kartu kao odredište koje nudi više od samo izvanrednih krajolika. Polako Mladost s Farskih ostrva sposobna je projektirati budućnost u ovim zemljama.
Jedno od 18 jela koja čine Koks jelovnik.
“Gotovo svi mladi ljudi, kad-tad, odlaze studirati u inozemstvo”, objašnjava kuhar. “Svi moji prijatelji trenutno su u Kopenhagenu ili drugim europskim gradovima, ali za razliku od prije nekoliko godina, svi bez iznimke razmišljaju o povratku”.
Ovaj fenomen se ne događa samo u kuhinji. Prije nekoliko godina je počelo svojevrsna obnova lokalne kulture prikazujući Farska ostrva kao odlično mjesto za smjestiti se. I uvijek na temelju iste formule spasiti duh tradicije pomiješati ga s novim izgledom. Ovako nam to objašnjava vodič Elin Hentz , s kojim šetamo Tórshavn, glavni grad otoka, nazvan po Thoru, nordijskom bogu groma.
U stilu, tradicionalna odjeća nalazi novi put ruku pod ruku s firmama kao što su Guðrun & Guðrun , koji je predložen reinterpretirati uobičajene džempere, izrađena od jedne od najboljih vune na svijetu, s novim bojama i dizajnom.
Isto se događa s glazbom, gdje se niza kantautori koji različitim ritmovima i stilovima – od indie folka Marius Ziska vikinškom metalu Tyr –, spašavaju i obnavljaju stihove starih balada i djela pripovijedanih u Sagi o Farskima.
“U svijetu u kojem se lokalni identiteti sve brže tope u magmi globalizacije, mjesto s tako duboko ukorijenjenom tradicijom i običajima ima mnogo toga za ponuditi”, primjećuje Elin.
Trgovina Gudrun & Gudrun u Tórshavnu, poznata po svojim trendi vunenim puloverima.
S negativna stopa nezaposlenosti dodana gospodarskom i turističkom bumu, Farski se otoci pojavljuju kao idealno područje za pokretanje projekata ili osnivanje obitelji izvan napetosti koje se, čini se, umnožavaju u ostatku svijeta.
Jedini problem je u tome stambenog prostora je malo. Većina kuća u vlasništvu su i u njima žive njihovi vlasnici. Vlada je već reagirala promicanjem izgradnja stanova za iznajmljivanje ali za sada nisu dovoljni, a cijena je još uvijek vrlo visoka.
Vjeruje se da prvi stanovnici otoka bili su irski redovnici koji su stigli u 7. stoljeću te da su svoju riđu kosu ostavile u amanet stanovništvu. Kasnije, u deveto stoljeće, pojavio se Vikinzi koji su svoju plavu kosu ostavili kao posjetnicu. Konačno, u srednjem vijeku tamnoputi gusari koji je upotpunio miješanje s kojim se posjetitelj danas nalazi.
Odmaraju se u luci čamci s kojima su ribari u prošlosti išli u ribolov. Lijepi su, ali mali, i sa stvarno niskim nadvodnim bokom. “Biti ribar bio je vrlo opasan posao. Naši ljudi su umirali kao muhe”, kaže Elin. Danas se koriste za veslačka natjecanja koji su postali nacionalni sport.
Tradicionalne kuće u Tinganesu, starom gradu glavnog grada Tórshavna.
Pokraj enklave sadašnjeg parlamenta – tradicionalna zgrada od crvenog drveta, bijelih prozora i travnatih krovova – stoji stijena Tinganes, koji je služio kao sastajalište za stare poglavare vikinških obitelji koji su se ondje sastajali kako bi riješili sukobe i raspravljali o prvim kodeksima suživota u onome što, prema nekima, Bio je to prvi parlament u Europi.
Šetajući malim trgovačkim ulicama grada zaustavljamo se Prodavaonica diskova tutl čuti iz usta jednog od svojih uzdržavanih osoba povijest farske glazbe, isprobali smo poznata slastičarna Panama Cafe i pregledavamo u tvrtki koja nudi pletene veste i noževi za kitolov; da, još uvijek ih se lovi nožem u praksi koju ekološki pokreti vrlo propituju.
Je sunčano, ljeto je i imamo dvadeset sati svjetla naspram četiri sata tame. Zimi je omjer obrnut. "To je vrijeme da se saberete, razmislite i budete sa svojim voljenima. Većini nas Farera to nedostaje kada moramo provesti zimu daleko od kuće”, priznaje Elin.
U nedjelju ujutro Joannes Patursson dočekat će nas u Crkva Kirkjubøur. Bilo je prva izgrađena na otocima, još u 11. stoljeću, no uzastopnim restauracijama dobio je mnogo suvremeniji pečat. U njegovim zidovima, širokim više od jednog metra, još uvijek je sačuvana rupa kroz koju su se nekoć pričešćivali gubavci. Na njegovom boku odmor ruševine katedrale Svetog Magnusa, Iako djeluje puno starije, sagrađena je dva stoljeća kasnije.
Joannes Patursson, vlasnik povijesne farme Kirkjubour, u tradicionalnoj nošnji.
Prvo što nalazimo kada stignemo je kameni nadgrobni spomenici kraj vrata. Polovica tamo pokopanih dijeli prezime s našim domaćinom. Joannes Patursson je 17. generacija poljoprivrednika na ovim prostorima I on ima svoju verziju priče. “Nakon irskih redovnika, galskih asketa, došli su vikinški doseljenici, a zatim, u jedanaestom stoljeću, katolički svećenici. Zapravo, sukobi koji se pripovijedaju u Saga o Faereyingi , Saga o Faroese, između poganskih vikinga i obraćenika na katoličanstvo -s Sigmundur Brestison u glavu– možda su i bili između keltskih redovnika i rimokatolika. kaže nam Patursson.
Napisao ga je anonimni autor u 13. stoljeću i smatra se jednim od stupova farskog identiteta, Saga pripovijeda o pripajanju arhipelaga Kraljevini Norveškoj i njegovom obraćenju na kršćanstvo. U svakom slučaju, od reforme iz petnaestog stoljeća, većina stanovništva izjašnjava se luteranima.
The crkva kirkjubour, posvećen svetom Olafu, nastavlja služiti mise. je oko jedina crkva koja još uvijek čuva tradiciju pjevanja bez instrumenata – svi ostali su orgulje ugradili u svoje liturgije prije stotinjak godina – i nema veze ako ne razumijete ijednu riječ župnik kaže: himne i starinska kadenca pjesama prenose nas u daleka vremena. Tijekom slavlja, kada je vrijeme za ustajanje, kroz prozore možete vidjeti valove Atlantika kako zapljuskuju crnu i stjenovitu obalu.
Kolibe u selu Kirkjubour, jednom od najranijih naselja u arhipelagu, na južnom kraju otoka Streymoy.
Na kraju službe Patursson nas poziva na čaj u obiteljsku kuću. Blagovaonica izgleda kao nešto s danske slike iz 18. stoljeća. Miriše na drvo i svježe pečene kolačiće.
Stoljećima na otocima praktički nije bilo trgovine i svatko je sam pribavljao sredstva za život. Do tada nitko nije živio u Tórshavnu, a zemlja koju grad sada zauzima bila je dio farme Patursson. Kada je danski monopol nad arhipelagom ukinut 1856., Joannesov prapradjed otputovao je u Norvešku kako bi studirao i postao trgovac.
Oko moderniziranih farmi osnovani su prvi gradovi. Patursson je i dalje među svojim zgradama čuva izvornu strukturu vikinške kuće. denominiran 'dimna soba', bila je jedina prostorija koja se održavala toplom tijekom zime, i služio kao utočište za cijelu obitelj. Tamo Sve zadaće su izvršene od grebenanja vune do čišćenja ribe, a životinje su suživjele s ljudima. Kreveti su bili poput drvenih klupa dugačkih tri metra na koje njihovi korisnici nisu mogli potpuno leći.
Što ljama radi na otoku Nólsoy?
U zemljopisu Farskih otoka nema drveća, tako da je drvo od kojeg su građene kuće ono što su uspjeli izvaditi iz mora. U 'dimnoj sobi' jedna je greda četvrtasta, druga je pripadala brodskom jarbolu, a treća kao da je bila dio nekakvog namještaja. Tragovi dvaju konopa upućuju na to da su tu nekada bili obješeni konopi ljuljačke.
„Ovdje su živjele različite generacije i morali ste zabaviti mališane najbolje što ste mogli", smješka se Patturson. A što je farska tradicija osim kuhanja, glazbe, ribara i farmera? Priče. Mnoge priče.
Rani Nolsøe nam govori o tome žena tuljana koja je poludjela od bijesa kad joj je zabačeni ribar ubio muža i djecu; i od trolovi koji su sišli u njihovo selo trinaest dana nakon Božića dok ih žena po imenu Gydja nije zauvijek protjerala. govori nam diva i vještice da su pretvoreni u bazaltne litice kada su Farske otoke pokušali odvesti na Island; i od skriveni ljudi koji žive unutar kamenja, zbog čega se nitko ne usuđuje pomaknuti pojedine stijene sa svog nalazišta, ma koliko to podrazumijevalo skretanje staza ili pomicanje naselja predviđenog za kuću. Dvadesetak metara od Ranijeve kuće nalazi se stijena u kojoj žive skriveni ljudi, a roditelji su ga kao dijete učili da se u njenoj blizini ne smije igrati. "Skriveni ljudi mogu pomoći ljudima, ali su vrlo razdražljivi i moraju se pridržavati određenih pravila, poput nespominjanja riječi nož u njihovoj prisutnosti", osigurava. – I danas, kad se noću vraćam, izbjegavam prići tom kamenu.
Jedna od najljepših staza u arhipelagu vodi do svjetionika Kallur, na otoku Kalsoy.
Na putu do svjetionika na otoku Kalsoy, Smješteni na vrhu brda, oblaci se stapaju s maglom koja obavija litice, a s vremena na vrijeme nekoliko kapi kiše okrzne nam lice. Bjesno zelenilo trave njiše se na slanom vjetru koji puše s oceana. Zaustavljamo se kod ostaci kamene konstrukcije koja je služila za sušenje treseta koji su, u nedostatku drva, hranili peći u kućama.
Rani nas moli za tišinu kako bismo slušali ono što on naziva "dijamantni zvuk" Riječ je o otkucaji srca svijeta – vjetar, ptice, kiša i valovi – kada ga nikakva ljudska interakcija ne zagađuje. „Ono što čuješ je istu stvar koju su slušali vikinški farmer i keltski pastir kad su sjedili ovdje da se odmore”, Rani tvrdi tako transcendentnim tonom da bolje od bilo kakvog objašnjenja razumijemo poštovanje koje ovaj čovjek osjeća prema svemu oko sebe.
Planinar na povijesnom mjestu Kirkjubour.
Tamo je stari farski ples, koja se prakticira do danas, u kojoj sudionici vežu ruke u lanac i kreću se u krugu uz zvuk pjevanja bez instrumenata koji reproducira tekstove drevnih balada koje su se stoljećima prenosile usmeno s koljena na koljeno. Kad su ih konačno stavili na papir, još u 19. stoljeću, spojili su se oko osamdeset hiljada stihova. Rani se još uvijek sjeća kako ih je njezin djed pjevao dok su zajedno otpetljavali pribor za pecanje. Tako je upoznao tradiciju svog naroda. Ples se sastoji od ponavljanja stihova i zanošenja tim hipnotičkim ritmom sve dok dostići stanje apsolutne prisutnosti, bez prostora i vremena, što čini bit onoga što se mora razumjeti ako se želi razumjeti farski karakter.
Sjedeći na rubu oštre litice, uz dramatično surfanje kao pozadinu, šutjeli smo neko vrijeme, slušajući "zvuk dijamanta", možda najbolje čuvanog blaga ovih imaginarnih otoka.
KAKO DOĆI
Atlantic Airways
Farski zrakoplovni prijevoznik letjeti izravno iz Barcelona Y Palma de Mallorca između svibnja i kolovoza. Let traje nešto više od tri i pol sata, a cijena je oko 500 eura, povratno. Ostatak godine ruta se zaustavlja u Kopenhagenu.
Poul Andrias Ziska, mladi kuhar u Koksu.
KRETANJE
62oN / bilimport
Unatoč redovnoj trajektnoj i helikopterskoj liniji između otoka i kratkoći udaljenosti – ako se ne izgubite, rijetko se vozite duže od dva sata –, Neophodno je imati vlastito vozilo. S izuzetkom najudaljenijih otoka (Mykines, Sandoy ili Suðuroy), većina je povezana mostovima i tunelima, od kojih su dva pod vodom, jedine za koje morate platiti (14 eura u jednom smjeru ili fiksna cijena od 40 eura).
GDJE SPAVATI
Budući da je turistička infrastruktura tek u povojima, što smo dalje od Tórshavna, to će biti teže pronaći hotel ili restoran. Razmotrite mogućnost boravka u privatnim kućama kroz turistički ured.
Føroyar (Torshavn)
Okruženje kongresnog hotela, panoramski pogled na zaljev i 129 tihih soba u kojima možete sanjati s malim anđelima.
Havgrim Seaside Hotel (Torshavn)
romantičan vila iz sredine 20. stoljeća koja gleda na more.
Pansion Hugo (Sørvagur)
četiri stilski sobe s vintage estetikom i pogledom na more, vrlo blizu zračne luke i trajekata za Mykines. Restoran, koji funkcionira kao društveni centar, nudi samo par jela, ali su ukusna.
Hjalgrímsstova (Gasadalur)
obiteljska mirovina na korak od slapova Múlafossur. Jedinstveno mjesto za zaboraviti sve ostalo.
Na otoku Eysturoy organiziraju privatne večere s posjetiteljima.
Pansion Gjaargardur (Gjógv)
Sa svojim tresetnim krovom i drvenim interijerom, poznat je po svojim program kulturnih aktivnosti, kvalitetu hrane i karizmu vlasnika. Odavde počinje nekoliko pješačkih staza.
Farma Stora Dimun
Eva úr Dímun i Jógvan Jón predlažu da pođu s njima nekoliko dana na ovom otoku od 2 kvadratna kilometra do kojeg se može doći samo helikopterom.
GDJE JESTI
Na Farskim otocima jelo vani oduvijek se smatralo ekscentričnošću, pa tako ne očekujte previše ponude kada napustite glavni grad.
koks (meni, 228 eura)
Tartar od bakalara sa zelenim jagodama i krem sirom, fermentirana janjeća mast na krekerima sa suhom ribom, janjeća kobasica na podlozi od lišaja... I četiri sata neopisivog iskustva.
Aarstova (Torshavn, 100 eura)
Imaju jedan recept za janjetinu Za pripremu im je potrebno sedam sati.
Barbara Fishhouse (Torshavn)
Riblja jela tipa tapas i izvrsna juha na bazi bakalara.
Raest (Torshavn)
Specijaliziran za tradicionalno fermentirano
Heimablidni (večere u privatnim kućama)
Kao na farmi Anne i Ólija Rubeksena u Velbastaðuru ili kod Paturssonovih, u povijesnom mjestu Kirkjubøur. Između 35 i 100 eura po osobi.
PRETPLATITE SE OVDJE na naš newsletter i primajte sve novosti od Condé Nast Traveller #YoSoyTraveler
Jedrilica usidrena u fjordu Sorvagsfjordur, zapadno od otoka Vágar.