Jedna od muraških kuća ukrašena 'cijama'.
Postoje takve božićne tradicije el tió – deblo koje djeca udaraju da bi od njega napravili usrane darove – da je nama koji nismo Katalonci najslikovitiji. I da smo u Leónu odrasli uz priču o starici iz šume, koja je živjela u špilji i dijelila hranu pastirima kako bi je mogli odnijeti u najmanji dio kuće.
U ruralnim sredinama, tió je izvorno predstavljao ono drvo koje su seljaci palili u kaminu kako bi im dalo svjetlost i toplinu i, kako objašnjava antropolog Roger Costa, deblo se spaljivalo od Božića do Kraljeva i potom čuvalo kao zaštitni amulet (povezano s obiljem i plodnošću), a njegov pepeo je raznošen po kući i po selu.
Tió de Mura je festival koji na stil slavi ovu tradiciju.
Danas se tió više ne spaljuje niti smatra amuletom, već je mutirao u mnogo djetinjastiji ritual koji se sastoji od personaliziranja dodavanjem dviju nogu, oslikavanjem lica i odjenuvši ga malim pokrivačem i katalonskom kapom.
Općina koja je vrlo ozbiljno shvatila ovu tradiciju je Mura, jedno od najljepših srednjovjekovnih sela u Bagesu (Barcelona), gdje možete otići vidjeti sve Tions koji ostaju izloženi na svojim ulicama, kućama, trgovima i tajnim kutovima do jutra 6. siječnja na zabavi pod nazivom El Tió a Mura.
Kako nam kažu iz njihove vijećnice: “U Kataloniji kad dođu ovi božićni datumi, dječaci i djevojčice idu u šumu tražiti ujaka i kad ga nađu odvedu ga kući i ostave mu hranu da se ugoji. gore i tako dalje. može dati mnogo darova i slatkiša za najmlađe. Iako stric nikad ne daje darove nego ih mora obaviti nuždu i za to obitelj se okuplja oko njega na Badnjak i pjeva tradicionalnu pjesmu Caga Tió, pritom ga tukući štapom”.
Ima ljudi koji voze kamione, drugi motocikle...
S nešto više od 200 stanovnika, grad živi uglavnom od turizma, pa je ovaj festival luksuzni izlog za reklamiranje svojim uskim uličicama i svojim šarmantnim kamenim zidovima (u posljednje vrijeme na radaru najiskusnijih instagramera) . Na taj se način svi susjedi okreću El Tió a Mura ukrašavajući ulaze svojih kuća ovim smiješnim deblima, koji se tako pridodaju velikim cijama koje je postavio konzistorij.
Iz tog razloga i jer, kako nam kažu u Gradskom vijeću, postoji i natječaj u kojem se, na kraju izložbe, glasa se i nagrađuje najodlikovaniji striček: Budući da je prethodno dostavljena mala karta grada, gdje je zabilježeno mjesto svih cija koje se natječu.
Prtljažnik je obučen u malu deku i katalonsku beretku.