Gradovi poput našeg. U drugom vremenu i na drugom mjestu, ali ipak u gradovima. Sve dok nisu prestali postojati
Bili su prosperitetni i vitalni. Bili su to gradovi poput nas, više ili manje udaljeni i sa svojim posebnim okolnostima. U njima se rađalo i umiralo, sklapala prijateljstva i pečatile ljubavi. U drugom vremenu i na drugom mjestu, ali ipak u gradovima. Sve dok nisu prestali postojati.
KOLMANSKOP, U NAMIBIJI
trošni reklamni pano, Kolmannskuppe, napisano vrlo germanskim gotičkim slovima pozdravlja nas. Gledajući te kuće zatrpane pustinjskim pijeskom i te sobe pune prašine i okrhnute, nitko to ne bi rekao ovo je bilo jedno od najprosperitetnijih kolonijalnih sela u Južnoj Africi.
Nitko ne bi rekao da je ovo jedan od najprosperitetnijih kolonijalnih gradova u Južnoj Africi
teško povjerovati u to usred pustinje Namib netko je, u nekom trenutku, odlučio izgraditi grad. A razlog je, kao i uvijek, bio ekonomski. U 1908 , i to su gotovo slučajno otkrili u ovoj pustoši nije bilo samo pijeska, već i dijamanata. Za nekoliko godina Nijemci, koji je u to vrijeme dominirao tim područjem, izgradio sve grad u srednjoeuropskom stilu u kojoj nije nedostajalo ni škole, ni crkve, ni bolnice, koja je usput prva u Africi imala rendgensku tehnologiju.
Kolmannskuppe (Kolmanskop na afrikaans jeziku) čak je imao i vlastitu tramvajsku liniju koja ga je povezivala s gradom Lüderitzom, koji je i danas važna lučka enklava i zadržava nešto od svoje stare arhitekture u bavarskom stilu.
Dijamanti su davali novac i to se primijetilo u ekonomska radost stanovništva koje je čak uživalo u kasinu gdje su karte za igranje i njemačke marke s lakoćom mijenjali vlasnika.
Kada su rezerve dijamanata ponestale 1956. Kolmanskop je napušten u potrazi za drugim plodonosnijim enklavama i pustinja je povratila svoja područja. No Kolmannskuppe nije bio jedini koji je doživio takvu sudbinu. U južnom dijelu Namibije grli pustinja drugi gradovi duhova koji su nastali s rudarskom groznicom poput Elizabeth Baya (bivši Elisabethbucht) ili Pomona (Pomonapforte).
Madrid, u Novom Meksiku, od prosperitetne rudarske enklave postao je hipijevsko utočište
GRADOVI DUHOVA NOVOG MEKSIKA, U SJEDINJENIM DRŽAVAMA
U potezu od stara cesta 66 koja povezuje Albuquerque sa Santa Feom, putokaz usred kamene i neumoljive pustinje označava skretanje prema gradu neobičnog imena: Madrid.
ispada Novi meksički Madrid (izgovarati medri) bio prosperitetna rudarska enklava u prošlosti u čijem su podzemlju otkriveni veliki slojevi ugljena koji bi završio sagorijevanjem u kotlovima željeznice Santa Fe. Ali, kao i mnogi drugi gradovi u tom području, kraj parnih lokomotiva na kraju bi ih bacio u napuštenost.
Na karti Novog Meksika broje se i danas oko 400 gradova duhova, prašnjavi gradovi koji su vjerojatno imali viski salon, reklamne panoe s portretom nekog odmetnika na zidovima i šerifa veličine Johna Waynea.
Madridu, koji je kao i drugi završio kao pašnjak za raslinje i gamad, Skupina hipija stigla je 70-ih i odlučila ondje osnovati umjetničku zajednicu daleko od lude gomile. S godinama su stara skladišta, drvene kuće i kockarnice dostojne vesterna slikovitim prostorima kojima upravljaju obrtnici, umjetnici i antikvarijati. Poslužuje se Bohemia.
FATEHPUR SIKRI, U INDIJI
Veličanstvene palače, zidine i svečana vrata, beskrajna stubišta, ukrasni bazeni, izuzetni paviljoni sa svojim terasama na suncu, dvorane za publiku... Sve to isklesano kao filigran u sjajnom crvenom pješčenjaku. Bio je prijestolnica čitavog carstva, a njegova izgradnja trebala je odražavati profinjenost prosvijećenog monarha osnivača, mogulskog vladara Akbara Velikog.
U Fatehpur Sikriju, sve je učinjeno da impresionira
sve u Fatehpur Sikri (doslovno grad pobjede) napravljen da impresionira: od zamršenih dekorativnih elemenata do inovativnih sustava za hlađenje gradskih zgrada. Akbar je čak dao sagraditi i terasu dvobojne pločice na kojima se igrao šah s ljudskim figurama.
Bila je to efemerna prijestolnica - bilo je naseljeno samo 12 godina — i prepušten je svojoj sudbini godine 1585 iz političkih i strateških razloga, ali prije svega zbog teški nedostatak vode.
Fatehpur Sikri bio je u ruševinama desetljećima dok nije ponovno otkrivena i obnovljena krajem 19. stoljeća. Ali njegove razmetljive zgrade ostaju prazne, bez šahovskih igara ili egzotičnih plesova ili karavana trgovaca koji borave u njegovom karavansaraju... Danas su njegovi jedini stalni stanovnici majmuni i ptice. A po danu ga također česte turista i uličnih prodavača , tim više što je proglašena 1986. godine Nasljeđe čovječanstva UNESCO-a.
PYRAMIDEN, U NORVEŠKOJ
Smješten između geografskih širina 74º N i 81º N, samo 1300 kilometara od Sjevernog pola, Spitsbergen — najveći od otoka koji čine arhipelag Svalbard — danas je najsjevernije stalno naseljeno mjesto na planetu.
Piramida je živjela do 1998. godine, kada je rudnik zatvoren
Od 1920. i Svalbardskim ugovorom, arhipelag je postao dio Kraljevine Norveške uz određene iznimke, uključujući sočna rudarska operacija da u nekim lokalitetima kao što su Barentsburg i Piramida je završila u rukama ruske vlade.
Tako je krajem 20-ih rođen Sovjetska piramida, vrlo uspješan i samodostatan lokalitet koji je došao imati vlastite voćnjake (u staklenicima) i stoku za opskrbu stanovništva povrćem, mesom i mlijekom. Također su izgrađeni moćni sustavi centralnog grijanja i nekoliko kutaka za slobodno vrijeme, naime sportski centar, knjižnica ili barovi gdje su radnici i njihove obitelji povremeno mogli zaboraviti nemilosrdnu klimu i izolaciju na koju su bili osuđeni.
Piramida je živjela do 1998., kada se rudnik zatvorio, a njegovi stanovnici vratili u Rusiju, Ukrajinu ili susjedni Barentsburg, stanovništva koje je i danas naseljeno.
Danas, Piramida nad kojim još uvijek stoji Lenjinova bista a njegovi jedini stanovnici – lokalni turistički vodiči – bdiju nad očuvanjem nekih objekata koji do njega se može doći samo čamcem ili motornim sanjkama.
PALMIRA, U SIRIJI
Mogli bismo nabrojati mnoge drevne gradove koji su nekoć bili veliki i koji su nakon napuštanja ili uništenja postali vječni. Spomenuli bismo Angkor, u Kambodži; u Babilon, u Iraku; do Pompeja, u Italiji; u Tikal, u Gvatemali...i popunite cijelo izvješće s njima. Ali Povijest legendarne Palmire je posebna, jer je to dvostruko izgubljeni grad.
Vojnici Islamske države bombardirali su Palmiru do temelja
Bilo je glavni grad Palmirskog carstva još u 2. stoljeću i, kao i mnoge druge metropole tog vremena, imala je svoje hramove bogovima (veličanstveni Belov hram), svoju agoru, svoje velike kolonade i kazalište koje je služilo kao smetnja za gotovo 200 000 stanovnika koliko je imala u svom najboljem izdanju.
Palmira je kroz povijest pretrpjela nekoliko peripetija i konačno će biti napušten u 11. stoljeću nakon razornog potresa. Kao što se dogodilo s Tunižankama Douggom i Sbeitlom i Jordankom Gerasom, kostur Palmire, kao da je kostur dinosaura, bio je izložen usred pustinje fascinaciji turista koja je tijekom prošlog stoljeća stigla na svoju stranu.
Štoviše, Palmira je ponovno izgubljena zbog rata u Siriji. Okupirao ga je Daesh i ponovno osvojila sirijska vojska u dva navrata, bio je predmet nekoliko ofenziva i jezive scene pogubljenja. U svom posljednjem povlačenju, Vojnici Islamske države su je bombardirali do temelja.