Saronski otoci: ljeto naših života je grčko
Oko tisuću osam stotina otoka i obala koja se sa 13.676 kilometara može pohvaliti da je najduža na Mediteranu, čine Grčka biti sinonim za more, ljeto i beskrajne tradicije ukorijenjene u intenzivnoj plavoj boji.
Dugo smo željeli saznati neke od slavni grčki otoci i kao naše prvo odredište odabrali smo prijelaz preko voda saronski otoci , također poznat kao Argosaron, uz obalu Peloponeza, u Saronskom zaljevu.
Čim smo sletjeli u Atenu, uzeli smo taksi do luke Marina Alimos , koji se nalazi u centru grada. Tamo su prijatelji s kojima smo namjeravali uroniti u atmosferu Saroniksa i upijajte legende stare Grčke. Rezervirali smo a jedrilica za osam osoba to bi bio naš dom za cijelo putovanje. Istina je da se mnogi odluče koristiti trajektom za skok od otoka do otoka, ali oni ne dolaze do izoliranih uvala i željeli smo avanturi dati poseban karakter.
saronski zaljev
Kako si ne bismo previše komplicirali život, kupili smo dovoljnu količinu hrane koja može stajati u hladnjaku nekoliko dana, kako bismo se mogli pripremati na brodu. doručci i ručkovi . The večere Radije ih prepuštamo kuharima restorana koje nađemo na putu, a voće bismo kupovali u lokalnim trgovinama.
Zastava Budi duša podignuta i pred nama čeka nas prva noć na jedrilici i jutarnji odlazak na poluotok Metana.
Metana je gradić u podnožju planina, smješten na istoimenom poluotoku i kopnom povezan s kopnom. Isti se zove njegov vulkan, 760 metara , čija aktivnost generira niz geotermalnih izvora koji su dio lokalnog odmarališta. Zapravo, mnogi putnici dolaze ovdje samo da se prirodne kupke.
Doručak koji će biti mnogo bolji na moru nego na kopnu
Nakon što smo prevalili udaljenost od 26 milja (oko tri sata prelaska), vezali smo se na pristaništu, gdje su nas dočekali neki lokalne mačke i dva vesela mješanca . Početkom lipnja ovdje sve podsjeća na pustinju ili prizor film o usamljenosti , jer sezona još nije počela.
Većina hotela i konoba još se nije probudila nakon zime i drži zatvorena vrata.
Ali jedva smo čekali lansirati dron u nebo i snimi nekoliko slika nagiba mora i njegove prekrasne svjetlosne efekte s vulkanskim izvorima metana. Možete li zamisliti kako se kava miješa s mlijekom u šalici? Jednako se i fontane stapaju s morem, isprva se bijela i plava neužurbano stapaju u jednu boju, a malo dalje od dodirnog ruba more poprima jednoličnu tirkiznu nijansu.
Jedina mana kupanja u ovoj prirodnoj ljepoti je jaka miris sumporovodika , pa smo kupaće kostime morali prati više puta kako bi ostali čisti.
Vjerojatno za nekoliko desetljeća ili čak i prije, Metana će postati otok , no danas se osim morem ovdje može doći i automobilom.
Velika gozba na jedrilici
Sljedeće jutro rano smo napustili poluotok i krenuli prema jugu. U zoru je sunčeva svjetlost podsjetila na ona vremena kada su se stvarale legende o pobjedama, porazima i ljubavima koje su kasnije postale starogrčki mitovi . Zrake sunca ogledale su se na površini Jadrana i na šalici kave, dok smo mi nepomični Gledali smo početak dana.
Čekalo nas je petosatno putovanje jedan od najslikovitijih krajolika u Grčkoj . Za nespremnu ekipu prvi kontakt s njihanjem jedrilice mogao bi biti mučenje, ali mi smo toliko privučen krajolicima , stalno se mijenja, da zaboravimo na moguće vrtoglavice.
pitaju se mnogi ljudi što učiniti da se ne zavrti u glavi , ali onda sami pronalaze odgovor. Važno je ne razmišljati o tome, napraviti domaću zadaću, sjesti za volan ili jednostavno uživati u krajoliku.
Kružili smo stjenovitom polovicom Peloponeza , promatrajući dalekozorom osamljene crkvice na stijenama koje strše iz mora. Nekoliko milja prije dolaska na otok naišli smo na skupina dupina koja je "plešući" i pozdravljajući nas svojim perajama pratila našu jedrilicu. I odjednom, u nekom trenutku, ispred nas otvorena je nedostupna obala Hidre , čija površina doseže 49 586 km2.
Prvo što smo vidjeli bio je dramatičan i nasilan krajolik izgrađen od stijena i vapnenca, bliži nordijskoj slici nego sunčanoj Grčkoj. Nekoliko milja kasnije ušli smo u a zaljev u obliku amfiteatra, na čijoj su obali bile kuće obojane različitim bojama i s krovovima od terakote. Naše konačno odredište bila je luka Hydra.
čitanje ljuljano morem
Prije nekoliko stoljeća ovdje je osnovana prva akademija trgovačke flote koja i danas radi. Nije ni čudo što se Hidra smatrala velikom prijestolnicom pomorstva. Također poznat po svojim umjetničkim galerijama, mnoge zaklade i investitori u sektoru ovdje održavaju događanja, instalacije i izložbe, stvarajući vrlo posebnu atmosferu.
Umjetnici koje pozovu trgovci često ostaju na otoku kako bi uživali tar otočkog života.
Visoka sezona utječe na broj vezova u luci , s kojim su brodovi postavljeni u nekoliko redova i što bliže jedan drugome, dok se na čvrstom tlu vodi rat da se tu, na tom jedinstvenom mjestu, može parkirati. Imali smo sreće da smo našli slobodno mjesto . Privezali smo brod i za par minuta je dotrčao starac sijede brade da nam pomogne natočiti vodu u rezervoare.
Nakon dugog putovanja nalazimo se u a oaza mira i tišine . Grad impresionira svojom arhitekturom i osebujnim položajem. Popločana luka puna je konoba i trgovina s domaćim proizvodima, a tih se dana u zraku osjećao slatki miris cvijeća.
U gradu nema vozila a gradom se kreću na biciklima, mazgama ili magarcima. Odlučili smo se razdvojiti, jedan dio grupe krenuo je u potragu za restoranom za večeru, a drugi se popeo u brda vidjeti grad odozgo.
Vidimo se ovdje u redu
Hodali smo uskim uličicama pored bijelih, žutih i ružičastih zgrada, izbjegavajući jaku vrućinu skrivajući se u hladovini vinograda. Gledali smo ugodne terase, čuli smo pjev ptica a grad nas je sve više fascinirao.
Gotovo svi portali svake zgrade označeni su datumom izgradnje (1890., 1900., 1910....), a mještani ostaju čvrsti pri ideji nemojte mijenjati arhitektonski stil . Teško bi bilo zamisliti takvo poštovanje prema arhitekturi u velikim gradovima.
Penjući se po brdima iznenadila nas je lakoća kojom je grčke starice uzbrdo i nizbrdo, ponekad prilično duge i strme. Mačke su nas okružile i nisu nam dale da prođemo, kao da ne žele da otkrijemo misterije njihova lokaliteta. Sve dok nismo stigli do mjesta gdje nam se otvorio prekrasan krajolik luke. Zrake zalaska sunca klizile su preko brda, odbijajući se od obale relativno obližnjeg Peloponeskog poluotoka.
Nadam se da je tako uvijek
Tišinu su prekinula zvona male crkve izgubljene u labirintu ulica. Ova je glazba dodala prstohvat šarma tom trenutku i šutke gledamo u horizont , osjećajući se sretnim svjedocima takve magije.
Ujutro smo obnovili zalihe svježeg voća i kruha, posebno ukusnim trešnjama i drugim sezonskim crvenim voćem. Doručkovali smo na jedrilici s pogledom na zaljev i uživajte u glavnom jelu dana, kolač od krumpira koji se zove filo , cijela lokalna delikatesa.
Uvijek je tužno otići s ovakvog mjesta, ali sljedeća destinacija koja nas je čekala bila je nenaseljeni otok Dokós Pa smo krenuli na zapad.
Pretpostavlja se da je putovanje kratko i da uopće nije bilo vjetrovito odčepili smo bocu bijelog vina iz lokalne vinarije i zahvalili smo otoku Hydra koji se povukao na horizontu što nas je primio.
Otočni grad Poros
Dokós je jedinstveno mjesto po tome što trajekti nisu prenatrpani turistima. Ovdje nije izgrađen lučki grad , ako ne, sama mala crkva o kojoj se brine šarmantni grčki par, kojeg smo vidjeli izdaleka dok su obrađivali svoj povrtnjak. Kasnije smo saznali da je ta žetva bila namijenjena samostanima na obližnjim otocima Saronskog zaljeva.
Bacili smo sidro na 33 stope i unatoč dubini jasno se vidjelo dno. Voda je bila kristalno čista, a zbog povoljnog položaja uvale gotovo da nije bilo valova. Počinjemo pripremati ručak. Jedni su rezali lubenicu, drugi prali trešnje... Zbog vrućine htjeli smo samo voće i vino.
Nakon skromnog obroka, s pogledom na taj slikoviti kutak otoka i njegovu crkvu, Skočili smo u vodu i doplivali do obale dok su dvojica iz grupe ostali na brodu i promatrali nas s pramca broda. Plivali smo nekoliko minuta dok nismo stigli do uske pješčane plaže nalik plaži.
Crkva je bila otvorena, ali nismo ušli jer nismo imali na sebi ništa osim kupaćih kostima. Odlučili smo da bi bilo bolje vratiti se tamo gledati zalazak sunca.
Ako jednog dana dođeš na ovo mjesto, ne dopustite da vas obuzme lijenost : Popnite se uz brdo njegovom vijugavom stazom i nakon sat vremena hoda doći ćete do vidikovca koji je stvorila sama priroda s kojeg će vam impresivan pogled dati dojam o razmjerima cijelog Saronskog arhipelaga.
Također, možda vam se posreći i sretnete se Leonis , francuski planinar koji dugi niz godina živi u Grčkoj i za život zarađuje kao vodič, vodeći planinare planinskim rutama otoka. Upoznali smo ga... a noću nas je dolazio posjetiti svojim brodom.
Rekao nam je da je nekoliko godina studirao na Konzervatoriju u Sankt Peterburgu, tako da smo se mogli razumjeti na ruskom – da, mi smo Rusi i napisali smo ovo izvješće na španjolskom za Condé Nast Traveller –.
Te noći, 6. lipnja, bio je rođendan velikog ruskog pjesnika Aleksandar Puškin , pa razgovor oživljavamo fragmentom opere Ruslan i Ljudmila, Mihaila Glinke, koja se u to vrijeme vrtjela na radiju.
Za Puškina
Leonis je bila toliko zadovoljna da nije htjela otići, iako je djelovala pomalo tužno jer ju je naš susret naveo da se prisjeti prošlosti. Grčka nam je opet dala jednu takvu nezaboravne i nevjerojatne trenutke koji ostaju za cijeli život. Nismo ni shvatili kako se mjesec pojavio na nebu i, kad je prošla ponoć, Leonis se oprostio i vratio na svoj brod.
Ljepota te noći nije nas držala budnima i odlučili smo zajedno obaviti noćnu stražu.
Isto se dogodilo iu susjednim čamcima. . Čuli smo neku buku u grmlju na obali koja je, kako nam je rečeno, dolazila od planinskih koza na farmi tog grčkog para. Zabavljalo nas je što su i oni, kao i mi, bili opčinjeni čarima noći i nisu mogli spavati.
Napokon nas je tu zatekla zora, prekrivši cijeli krajolik svojim dramatičnim zlatnim tonovima. Osjećamo autentični sklad čovjeka i prirode. Ostala su nam još tri dana plovidbe, pa nakon doručka i ni trunke sna, Dižemo sidro, dižemo jedra i krećemo prema sljedećem odredištu... ništa manje čarobnom.
***** _Ovo izvješće objavljeno je u **broju 130 časopisa Condé Nast Traveler (srpanj-kolovoz)**. Pretplatite se na tiskano izdanje (11 tiskanih brojeva i digitalna verzija za 24,75 €, pozivom na 902 53 55 57 ili s naše web stranice). Izdanje časopisa Condé Nast Traveller za srpanj-kolovoz dostupno je u digitalnoj verziji za uživanje na željenom uređaju. _
Luka Paros