Ljubavno pismo Erasmusu

Anonim

Planovi za vikend

godina tvog života

(Verzija dostupna na engleskom) U životu stalno donosimo odluke. Neki su ključni, drugi banalni. Neki određuju našu blisku budućnost, mnogi drugi samo sadašnjost; ali postoje neki koji mogu obilježiti ostatak naših života. Erasmus je jedan od njih. A tko je to proživio, zna o čemu govorim.

Sve počinje odredištem, jednosmjernom kartom i kufer pun iluzija i očekivanja ali i strahova, sumnji i neizvjesnosti. Onog osjećaja leta prema novom horizontu.

Godinama kasnije, nostalgiju na stranu, mogu jasno i glasno reći da nisam pogriješio, da svaki od dana koje sam proveo nije bio ništa poput onoga što sam očekivao da ću pronaći, da svi ljudi koje sam sreo nisu bili onakvi kakvim sam ih zamišljao, bili su, i jesu, mnogo bolji.

Otišao sam s tisuću razloga da odem, i vratio sam se s milijun razloga da ostanem; Otišao sam jer sam želio otkriti mjesto, a vratio sam se s domom i obitelji rođenom unutar četiri zida koju sam ubrzo nazvao domom.

Tko će mi reći da je grad koji sam vidio kroz prozor aviona tog poslijepodneva sredinom rujna postao bi moj dom.

Tko bi mi rekao da ću spavati na kolodvorima, aerodromima, pa čak i vaporetima. Da ćemo morati večerati u holu doma jer ne stanemo svi u jednu sobu. Da će to biti prva godina da ne želim da dođe ljeto.

Uskoro otkrivate da su svi klišeji istiniti, počevši od birokracije: novi broj mobitela, bankovni račun, fakultetska iskaznica i dvije najomraženije riječi: 'Learning Agreement', jer tko nije žonglirao da ovjeri svoje subjekte, plaća prvu rundu šuteva.

Možete živjeti u stanu ili u rezidenciji, ići više ili manje na Sveučilište i kuhati ili pronaći nekoga tko to voli raditi.

Neki uče jezik, drugi se vraćaju kući s naglaskom negdje između kanarskog i andaluzijskog. Neki pronađu ljubav svake noći, a drugi, jedne noći, pronađu ljubav svog života.

Ali ako postoji nešto što je zajedničko svim Erasmus studentima, To je zabava.

Tko se ne sjeća te kartice s ona tri plava slova? ESN: ključ koji je otvarao vrata svih noćnih klubova.

Da, točno je. Neću biti taj koji će to poreći. Erasmus izlazi gotovo svaki dan u tjednu (i kažem skoro jer uvijek postoji iznimka). Možda dođe trenutak kada vaše tijelo pati i kada vam padne na pamet da ostanete kod kuće, ali onda se uvijek postavlja isto pitanje: Što ako baš danas propustim nešto uzbudljivo?

Došlo je vrijeme da to prepoznamo: dragi roditelji koji ste vjerovali (ili ne) da idemo na nastavu, već znate pravi razlog zašto je naša zadnja veza bila 7 ujutro.

Tema zabave je istinita, kao i ono o čemu prije ili kasnije se nađete sa Španjolcima čak i ako ste predložili da nećete. Kažu i da je lakše proći, a obično i jest, iako sam vidio i mnoge laktove koji su super tonuli.

Što Erasmus student radi kad ne tulumari? Jedna od najboljih stvari u životu: putovanje. Pređite Poljsku na PolskiBusu, otkrijte Amsterdam biciklom, ušuljajte se u separe Oktoberfesta u Münchenu, uživajte u čokoladi u Bruxellesu, obilazak juga Italije autom, gledanje zalaska sunca na Seini...

Toliko uspomena, toliko trenutaka... Deset mjeseci koji su intenzivni kao cijeli život i u kojima se sve uvećava (smijem se Big Brotheru).

Deset mjeseci u kojima naučiš, ovaj put stvarno, da su prijatelji obitelj koju izabereš, da samo jednom u životu imaš dvadeset i nešto godina, da je život prekratak da bi se ujutro probudio sa žaljenjem; i predugo da nema povremenog mamurluka. Da je Cola Cao osnovna potreba, da je peglanje potrošna stvar i da je držanje rasporeda precijenjeno.

I jednog dana iznenadiš samog sebe hodajući tim ulicama besciljno, s onim ljudima koji su postali temeljni dio tvog života, i ti to shvaćaš krevet ti više ne nedostaje, jer tamo ti je mjesto.

I bez obzira koliko godina prođe, koliko god gradova gomilalo potplate tvojih cipela, nijedan neće imati ništa s onim koji je svjedočio tvom Erasmusu. Jer je tvoja jer mu možete zahvaliti onoliko koliko Eiffelov toranj ima stepenice, a Fontana Trevi ima novčića.

Jer jednim dijelom si danas ono što jesi zahvaljujući tome kako te je on napravio. Jer svi putevi vode na taj trg, u taj otrcani bar, na tu stanicu metroa.

Kakve veze ima odakle dolaziš, i kakve veze ima kuda ideš, ako si sada tamo. Sretno sjećanje. Sretan Erasmus.

Čitaj više