Lebowitz kao Godzilla u maketi NY u muzeju Queens.
"Fran, zašto još uvijek živiš u New Yorku?" stalno pitati pisca, esejista, komičara, stručni komentator Fran Lebowitz, jer je poznata njegova satirična kritika grada u kojem živi pet desetljeća. Na što ona odgovara: "Ako mi kažeš kamo idem." Da je znao kamo da ide, možda bi i otišao. Ali kako prebroditi posljednju lošu odluku o nekretnini koju ste donijeli: preskupi stan s dodatnim sobama za smještaj? njegovih više od deset tisuća knjiga. U jednom od smiješnih završetaka poglavlja (morate pogledati do kraja odjave), on također priznaje njegov prijatelj, redatelj Martin Scorsese, da vjerojatno joj ne bi dopustili da živi nigdje drugdje, da će je gdje god ode na kraju izbaciti.
Deset godina nakon njihovog prvog zajedničkog filma, Javni govor, i malo slijedeći taj format, ali podijeljen u sedam poglavlja, Fran Lebowitz i Martin Scorsese ponovno su se okupili kako bi razgovarali o New Yorku, sportu, kulturi, životu, kako bi se dobro zabavili i natjerali nas da se dobro zabavimo. Naslov serije Pretvarajte se da je to grad (Pretvaraj se da je ovo grad) također je poznata autorova rečenica. Pretvaraj se da je ovo grad kada hodaš ulicom ne gledajući kuda ideš, kad stanete nasred pločnika da pogledate u mobitel. Prema Lebowitzu, ona je jedina koja pazi kamo ide. pomozi tome nemate mobitel, tablet, pa čak ni nosite knjige kad izlazite, idite podzemnom željeznicom ili autobusom, jer jedina stvar koja je još uvijek zabavna u New Yorku, kaže, jest promatranje ljudi. Zato, "New York nikad nije dosadan." Samo treba gledati, promatrati.
Fran Lebowitz i njezin osmijeh.
Lebowitz ne prestaje gledati, gleda lica ostalih prolaznika, onih koji dosadno više ne izmiču drugim prolaznicima, gleda izloge, uvijek u borbi da pronađe čistionicu, gleda tlo. "U New Yorku ima mnogo stvari na terenu", On kaže. Oglasi, grafiti i mnoge spomen ploče, poput onih pisaca, okružuju New York Public Library na Petoj aveniji.
“Ja sam ljubitelj zabave. Volim zabave".
Pretend It's a City je detaljan sažetak problema grada. Svima kojima se smije. Nije to nimalo nostalgičan pogled na onaj New York 70-ih u koji je Lebowitz dospio s 18 godina, da, možda je bio zabavniji, također prljaviji i opasniji. Ako joj nešto nedostaje, onda je to vidjeti grad oblijepljen novinama koje ljudi neprestano čitaju i bacaju. To i porijeklo tih papira, 24-satni kiosk na Columbus Circleu, danas iznajmljivač bicikala.
Ako u seriji ima nostalgije, to je zato što govoriti o gradu i pokazati grad prije pandemije, pun ljudi, turista koji Fran vjerojatno ne nedostaju, ali grad s još uvijek brojnim poslovima iu koji je mogla slobodno izlaziti. Ipak, već je vidjela toliko promjena u gradu koji mrzi koliko i voli, da je više ništa ne čudi.
Scorsese i Lebowitz, dva prijatelja.
“New York nikad nije bio osobito lijep. Nije to bio Pariz, niti Firenca. Barem je bio izvorni grad.”
Ali Lebowitz vidi dobro i loše New Yorka tada i sada. Sada je to grad u kojem si nitko ne može priuštiti život, kaže, a bio je i tada. Neka joj kažu i niz od bezvezni poslovi koje je vezao: taksist, čistač... sve kako bi izbjegla biti konobarica. Budući da je biti konobarica značilo završiti spavati s upraviteljem da bi dobila novu smjenu, objašnjava ona, pa se ponovno obrušila na svijet kojim upravljaju muškarci. Zbog čega se, između ostalog, veći značaj (i plaćaju porezima) nogometnim stadionima umjesto operama ili kazalištima. Njegova sportska rasprava sa još jedan filmski prijatelj, Spike Lee, To je još jedan sjajan trenutak u seriji.
Lebowitz se petlja s novom arhitekturom u gradu. Ona voli Grand Central Station, Chrysler ("to je savršena veličina za kuću"), ali mrzi sav ovaj novi val nebodera u 57. ulici koji kopiraju stil zaljevskih država. "Dubai je kopirao New York, a sada mi kopiramo Dubai."
Razmislite prije nego što progovorite. Pročitajte prije nego što mislite.
Iako je njegov veliki fokus kritike prometna mreža. Autobus u koji možete ići samo mlađi od osam godina “kada imate vremena”. A posebno njujoršku podzemnu željeznicu. Metro bi bila prva stvar koju bih promijenio da sam gradonačelnik, ali gradonačelnik u noćnoj smjeni, precizira. "Dalai Lama bi se trebao samo provozati podzemnom da bi postao bijesna osoba," On kaže. I dok, cijelo vrijeme, Marty (Scorsese) kraj njega umire od smijeha. "Mogao bih cijeli dan slušati što Fran misli", rekao je direktor wow kakva noć – upravo onaj film koji Lebowitz krivi za val pomahnitalih taksista koji je od tada preplavio New York–.
"Knjige su način da se postane neizmjerno bogat."
Scorsese i Lebowitz razgovaraju o knjigama i filmovima, dijeleći neke od naslova koje su vidjeli ili preporučili. I, pored razgovora za razgovorom, l Serija prati Fran ulicama New Yorka, duriti se prema skupini crossfitera, prema onim ljudima koji se ne miču, ili općenito prema Times Squareu... i izgubiti se na svojim omiljenim mjestima: knjižare Argosy ili Strand, knjižnica Petog... To mjesto gdje prodaju magnete s jednom od svojih najpoznatijih rečenica, napisanom 1978. godine: "Razmisli prije nego progovoriš. Pročitajte prije nego što mislite” (Razmislite prije nego što progovorite. Pročitajte prije nego što razmislite.) “Pola rečenice”, pojašnjava. Ostalo je niz preporuka za mlade ljude, one koji mu i dalje prilaze, gnjave ga na ulici nedoumicama iz kojih kasnije izbija brojne anegdote. Kao kad pitaju: "Što biste savjetovali dvadesetogodišnjaku koji dolazi u New York?" "Donesi novac".
Razmislite prije nego što progovorite. Pročitajte prije nego što mislite.