Etiopija se u istočnoj Africi pojavljuje kao pravi bastion neovisnosti. Sve do držanje – plemenito, lijepo i ponosno – njegovih stanovnika čini se odrazom nesalomljivog duha jedini afrički narod koji nikada nije bio podvrgnut od strane europskih kolonizatora.
Kroz stoljeća, Englezi, Portugalci, Arapi i Talijani, Pokušali su slomiti otpor i volju Etiopljana. Uzaludni pokušaji, dakle, potpuno prilagođeni kompliciranim klimatskim i orografskim uvjetima svoje zemlje, ovi bogovi kože ebanovine uvijek su bili čvrsti dok osvajač ne bude protjeran.
Jedno od mjesta gdje su se stranci osjećali izgubljeno i obeshrabreno bilo je moćne planine Simien. Tu su se mještani skrivali i reorganizirali, a da ih progonitelji nisu mogli vidjeti ili pratiti. Mjesto izuzetne ljepote gdje priroda ne prima baš svakoga.
Portret muškarca u planinama Simien.
NACIONALNI PARK PLANINE SIMIEN
Nacionalni park Simien Mountains je egzotično okruženje, s jedinstvenim divljim životinjama i prekrasnim pogledom na krajolik – uglavnom sastavljen od dolina, kanjona i surovih planina – koji je strpljivo oblikovan kako erozivnom snagom prirode tako i ljudskom rukom, koji je jako naporno radio da donese usjeve koji im nedostaju, prečesto, prijeko potrebnu vodu.
“Pogotovo ovdje nije lako preživjeti tijekom sušne sezone”, Ubrzo nakon što smo ga upoznali, Fanta, koji će biti naš vodič tijekom četiri dana koliko smo hodali kroz Simien. S njim su došla još dva druga koji nisu mogli živjeti jedno bez drugog: Morla i Yonas. Prvi je bio magarac. Drugi je bio njegov vlasnik.
Iz Yonasovog tretmana Morle lako su se mogle zaključiti dvije stvari: magarac je u tim krajevima bio veliko bogatstvo, a Morla je bila jednaka – ili iznad – bilo kojeg člana Yonasove obitelji. I to onda nije bilo iznenađujuće poslušan, prijateljski nastrojen, strpljiv i požrtvovan karakter Morla nas je osvojio svi za nekoliko sati.
Nacionalni park Planine Simien.
POLAZAK IZ DEBARKA
Iako smo kontaktirali Fantu u carskom gradu Gondaru - poznatom po svojim dvorcima i Srednjovjekovne palače u europskom stilu, koje su tako čudne i neumjesne u Africi–, Bio je to mali grad Debark koji je služio kao organizacijska baza za razne ekspedicije planinarenje u planinama Simien.
Bilo je tamo gdje Naša skromna ekspedicija je završena. Fanta je prednjačila, mi smo je slijedili u stopu, a Morla i Yonas su bili na začelju i čuvali zalihe.
Prolazimo kroz apsolutni debark tržišni kaos prije nego što je krenuo širokom stazom koja je prolazila kroz dolinu prekrivenu nekoliko rijetkih trave žutih i zelenkastih tonova.
U deset ujutro, vrućina je već gušila a ruksak kao da je imao duplo veću težinu pri hodanju na gotovo 3000 metara nadmorske visine. No, na stazama smo pronašli snagu koja nam je nedostajala u obliku sretna djeca koja su se iznenadila što su nas vidjela i dugo su nas pratili čavrljajući koliko god im je njihov osnovni engleski dopuštao. Znakovi i smijeh popunili su praznine do kojih rječnik nije dopirao. Simienov ljudski dodir je čaroban.
Tržnica Debark.
NAROD, BLAGO SIMIEN
To je bio uobičajeni faktor tijekom naša četiri dana putovanja. Iako je ljepota krajolika mjesta neosporna, nije ni manje ni više nego ljudi su pravo blago planina Simien.
Ljudi svih dobi koje smo sreli tijekom našeg putovanja sjali su svojim svjetlom. Njihova lica i tijela odavali su surovost uvjeta u kojima su živjeli, ali i jedan plemenitost i poštenje tipično za prave kraljeve iz nekog drugog vremena.
The seljaci, kvrgavih ruku i rukama i nogama u kojima se mogao pročitati svaki mišić i vlakno, kretao se posvuda, noseći motike, sjekire, lopate i druge poljoprivredne alate. Odjeća im je bila poderana i šarena, kao da potonji pokušavaju odvratiti dramu prvoga. U svojim očima nosili su svjetlost nesretnog etiopskog sunca, da su u tom mjesecu travnju izgorjeli neki ispucale zemlje koje su plakale zbog užasne nestašice vode.
Seljak ore zemlju.
Zemlja koja je bila jednako radili mršavi volovi i magarci, koje su usprkos tužnim likovima štitili njihovi vlasnici naoružan starim AK-47 i puške nekog davno zaboravljenog rata. I to je to Goveda su zlato za Simiensove, pogotovo kada ta tvrdoglava crvena zemlja odbija dati svoje dugo očekivane plodove.
Tako smo se upoznali učenici slamnate škole; učiteljima entuzijastima koji su sanjali toj djeci omogućiti bolji život; dječacima i djevojčicama koji nisu mogli ići u te škole jer su morali pomagati svojim obiteljima u polju; poljoprivrednici koji su nosili vjerske knjige ispisane tim prekrasnim simbolima amharski, službeni jezik Etiopljana; i neki redovnik koji je prelazio iz jednog samostana u drugi.
Kad smo s njima razgovarali reakcija je varirala od apsolutne sramežljivosti do krajnje nezasitne znatiželje. Oni koji su se najbolje branili engleskim ispitivali su nas o našim životima u Europi, čak i bacanje osobnih pitanja na koja bi neki ljudi mogli biti manje naviknuti otvoriti se sa strancima na drugom kraju svijeta. Međutim, jedna stvar im je bila zajednička: njegovo ljubazno gostoprimstvo i njegovo ponosno držanje. Dvije osobine koje definiraju Etiopljane.
Vjerska knjiga napisana na amharskom.
THE INJERA, SIMIEN HRANA I ETIOPIJA
Jeli smo s njima gorko-slatko injeras, taj tanki kruh – sličan palačinki –, napravljen od fermentiranog tef brašna, koje Služi kao osnova za bilo koji etiopski obrok a vitalan je u siromašnim planinskim područjima. Radili su to na okrugloj keramičkoj ili kamenoj ploči koja je zagrijana na drvenoj vatri. U vrijeme večere svi su se okupili oko te ugodne vatre, stvaranje čarobnih trenutaka.
Injera – uz povrće, malo mesa (u vrlo rijetkim prilikama), grah i umak od rajčice – postala je naša redovita prehrana. Unatoč svojoj jednostavnosti, uklonilo nam je glad a prije svega dao nam je potrebnu energiju da pozabavite se našim dugim šetnjama po suncu.
Etiopski ležaj.
ENDEMSKA FAUNA I PREDJELI S DRUGE PLANETE
Šetnje koje je vodila naša voljena Fanta dale su nam do znanja izuzetna ljepota tog mjesta – čak i u sušnom vremenu – a također i surovost klime. Od trećeg dana putovanja, sela su se sve više razmicala a nagib se mijenjao svaki sat, penjao se i spuštao u beskrajnom razbijaču nogu.
Da sve bude malo kompliciranije, izvori vode su bili rijetki kako smo išli, stvarajući tako neodrživu situaciju da Morla i Yonas morali su se oprostiti od nas jer nismo mogli pronaći vodu za životinju a on je gubio snagu.
Noću, prije nego što pokušamo zaspati u našem šatoru, čuli smo uznemirujuće zvukove oko.
Kampiranje u selu.
Fanta nam je to rekla Simien je dom velikom broju endemskih životinja. Rekao nam je o Etiopski vukovi, abesinske koze i gelada majmuni . Od triju vrsta, mogli smo vlastitim očima vidjeti posljednje dvije, tj vukovi mnogo nedokučiviji.
Što se tiče flore, sa 4000 metara – U Simienu se nalazi planina Ras Dejen, koja je sa 4.533 metara nadmorske visine krov Etiopije– nestaju vrijesci, cedrovi i kadulje, a divovske lobelije, biljke koja raste samo u planinama istočne Afrike i to nalikuje, na određeni način, palmi, biti u mogućnosti dosegnuti visine do pet metara.
Vidjeli smo ih vrlo izbliza putovali smo, stojeći, u krevetu kamiona, zajedno s desetak Etiopljana koji nas je gledao između iznenađenja i zabavljenosti. Naše je putovanje bilo linearno, i vratili smo se u Debark prelazeći najviša područja nacionalnog parka jedinim prijevozom koji smo uspjeli dobiti.
prije nas otvorene duboke litice, nadoknađen impresivnim vrhovima nepravilnih oblika. upoznali smo neke skupine stranaca koje su šetale označenim rutama parka, na čelu s toliko velikom pratnjom da je sasvim mogla biti pratnja državnog poglavara.
Zalazak sunca u Simienu.
U tom trenutku smo bili još više zahvalni za Fantin rad. On nas je vodio kroz to staze kojima putuju samo lokalni ljudi. Nikada nismo vidjeli druge turiste. nas je naučio druga strana planine Simien, gdje je ljudski faktor bio toliko živ da je ostavio a neizbrisiv trag na srcu i duši.
Tijekom tih spektakularni afrički zalasci sunca u Simiensu, s njim nas je povezivalo nešto iskonsko Afrika najčišći i najstariji. Nešto što je i danas živo, gledajući fotografije tog putovanja ne mogu pomoći osjeti zov te crvenkaste zemlje okupane suzama i graške znoja s nekih najhrabriji i najautentičniji muškarci i žene na ovom planetu.