Bilo kakav izgovor za povratak u Guggenheimov muzej
IZLOŽBA: CEZANNE KOD THYSSENA
Da postoje Michelinove zvjezdice na području izložbi, Cezanne u Thyssenu bi bez sumnje uzeo 3 zvjezdice. Uglavnom, jer opravdava svaki odlazak u Madrid od sljedeće veljače. Privlačno je usredotočiti se isključivo na umjetnika čija su djela prodana diljem svijeta, što čini činjenicu da ih skupljate još jednim plusom za posjet. Tome moramo dodati brigu o kustosu (Guillermo Solana na čelu), kao i važnost samog umjetnika kao oca Vangarde. Ali Thyssenova godina ovdje ne završava. Njegov hommage ljetnim pop mitovima zasigurno će zagrijati više od Lichtensteinove 'Woman in the Bath'.
IME: EL GRECO
Ove 2014. godine obilježava se 400. obljetnica smrti Domenikosa Theotokopoulosa, slikara rođenog u Grčkoj čije su ime (El Greco) i nacionalnost (Toledano, da, Toledo) promijenili u našoj zemlji. Zato je na Španjolskoj da proslavi ovakav događaj koji će se održati na dvije glavne pozornice. Jedan, Toledo, taj grad koji je naslikao na taj način, s pomaknutim spomenicima i s određenom tendencijom prema manirizmu. Kastiljski grad La Mancha iskoristit će privlačnost za promicanje onih poznatih kao 'Espacios Greco' i organizirati izložbe poput 'El Greco y Toledo' u muzeju Santa Cruz s posebnom vedutom Toleda kao sidrom za razgovor o odnosu između slikara i mjesta. Druga sjajna postavka bit će muzej Prado. Ovdje ćemo pokušati usporediti i suočiti rad dobrog Domenikosa s velikim slikarima 20. stoljeća koje je inspirirao u jednoj ambicioznoj izložbi.
2014. bit će godina El Greca
HLADNA GROZNICA U PARIZU
Zaista je složeno vrednovati rad Fride Kahlo, a da ga ne odvojimo od njezina lika i ljubavi s Diegom Riverom. Danas neće biti taj dan, niti će 2014. biti godina niti će Pariz biti grad u kojem se njezin rad ocjenjuje bez subjektivnog vrtloga koji u njega unosi njegov autor. Dok se u Pompidouu nastavlja borba da njihova djela budu razumljiva djeci, u L'Orangerieu (toj divnoj grani D'Orsaya) djelo Kahlo i Rivere približit će se pariškoj publici, objedinjujući produkciju obojice u sveti brak.
LONDON (JE LI NEKOGA IZNENAĐEN?) JE GRAD
Još godinu dana (a ima ih već nekoliko) London se pozicionira kao svjetska prijestolnica privremenih izložbi, obećana zemlja kulturnih putnika koji se rado vraćaju. Retrospektiva Paula Kleea već visi na zidovima Tate Moderna (ne brinite, ima vremena do 9. ožujka), a ova nova godina dolazi s obećanjem headlinera koji ne iznevjeri: Matissea i s prvim velikim posthumna počast Richardu Hamiltonu. Ali za one koji se guše u modernostima, Nacionalna galerija ne zaostaje. Najprije zablista jednom od onih izložbi koje je teško kurirati i organizirati zbog kompleksnosti slikara. To je Veronese, lik koji će se koristiti kao prikazivač venecijanske renesanse. Već u jesen pojavljuje se uvijek magnetski lik Rembrandta i njegove uznemirujuće posljednje slike. Oh! I ne zaboravite, uvijek besplatno, uvijek u potrazi za javnim ili privatnim sponzorstvom za pokrivanje troškova. Kako bi i trebalo biti.
Nacionalna galerija, londonski klasik
ZNANOST U POMOĆ
Kad se čini da umjetnosti više nema, da je sve naslikano, isklesano, fotografirano pa čak i spašeno već izloženo u zgradama tipičnijim za budućnost, pojavljuje se znanost. Istina je da su znanstveni muzeji kruh bez soli, da nisu baš smiješni i da, osim ako ne koriste senzorne izvore koji nisu kriminalistički, njihov sadržaj ne iznenađuje. Ali pazite, ovdje je ambalaža ono što se računa i zato je ovaj novi muzej ove godine povukao arhitekticu superzvijezdu da privuče svjetla reflektora. Riječ je o Muzeju bioraznolikosti Paname, prvom radu Franka Gheryja u Južnom Teksasu, koji nastoji konsolidirati ovaj grad kao turističku destinaciju s puno identiteta (i prilično heterogenu). Kao i sve Gehryjeve stvari, ova se zgrada ističe svojim složenim oblikom, iako ovdje obojene ploče zamjenjuju njezin poznati titan, čineći je izgledom poput plastidecor verzije svojih najprepoznatljivijih zgrada. …
A I LJUDSKA PRAVA
Još jedan izvor koji je postao muzejski trend: ljudska prava. U ovom slučaju, grad je bio Winnipeg u Kanadi, koji će otvoriti svoju novu ikonu 2014. godine, kladeći se na upečatljiv model školjke koji će krasiti njegovu razglednicu. Osim svoje skromne privlačnosti, ovaj muzej ima i čast biti prvi nacionalni muzej izvan Ottawe. No, ne bi škodilo razmisliti čemu služi ovakav prostor ako je čovjek čovjeku još uvijek vuk. Nerad? žaljenja?
DOBRI MUZEJI, BOLJI PLAKATI
Da, ostatak svijeta nije paraliziran, iako najmedijskija imena neće zvučati na najprepoznatljivijim mjestima. Velike institucije švicarske vlade preuzimaju kolač u svoja dva velika muzeja. Basel Kuntmuseum pokušat će dati prihvatljivo objašnjenje Maljevičevom suprematističkom svemiru počevši od ožujka. Što se tiče Kunthausa u Zürichu, nakon dobre godine nakon Muncha još uvijek je u tijeku. U ovom slučaju, njegova oklada je uvijek uspješan ekspresionistički pokret u Njemačkoj i Francuskoj. Ako ostavimo po strani Cezanneovu retrospektivu u Thyssenu, najatraktivnija izložba 2014. bit će u Guggenheimu u New Yorku, gdje će se odvažiti s talijanskim futuristima. Da, da ljubitelji MoMA-e ne budu ljubomorni, čeka ih dobra porcija Gauguina. U ovom slučaju, izložba se fokusira na njegovu metamorfozu, na njegov divlji rast u Polineziji.
Ovako izgleda krov Guggenheima u New Yorku
KUĆI DOLAZI MLADA DJEVOJKA
Obično kolekcija Frick u New Yorku obično prođe nezapaženo od strane proždrljivih i brzih žderača njujorških muzeja. Logično, stara remek-djela europskog slikarstva, pa, ne privlače pažnju. Međutim, do kraja siječnja u ovom dvorcu na 5. aveniji nalazi se i izlaže Djevojka s bisernom naušnicom kao i ostala izvanredna djela Mauritishuisa u Den Haagu. U svoj dom vraćaju se 27. lipnja, kada će ovaj obnovljeni prostor konačno biti na razini djela koja čuva, što je velika muzejska vijest mamurne Nizozemske nakon ponovnog otvaranja Rijskmuseuma.
POSLJEDNJE OZNAKE 2013
Iako su otvoreni krajem 2013. (zašto ne reći, usred sezone da podmažu mašineriju), ovi će muzeji ove godine prije svega zablistati. Prvi je obnovljeni Olimpijski muzej u Lausanni koji se nakon nekoliko godina progonstva na brodu na Lemanu vraća na svoje izvorno mjesto. Naravno, vjerojatno je da slavne maskote ne prepoznaju mjesto na kojem su provele tolike godine budući da je trasa promijenjena, a objekti modernizirani kako bi prekretnice sporta bile atraktivnije i mamile na osmijeh i lake suze. Drugi je Musée Fin de Siecle u Bruxellesu, zaokret u zbirci Slobodnog društva lijepih umjetnosti koji se fokusira na prikazivanje samo umjetnosti od sredine 19. stoljeća do izbijanja Velikog rata.
A LOUISE VUITTON JE POSTAO POKROVITELJ
Već nekoliko godina teško ga je dobiti, no čini se da ćemo 2014. dočekati otvaranje muzeja zaklade Louise Vuitton za stvaranje. Smješten u pariškoj četvrti Bois de Boulogne, ovaj spektakularni centar koji je dizajnirao Frank Gehry ('ooooh' više nego ikad) nastoji biti mjerilo u suvremenim muzejima zahvaljujući svojoj vrhunskoj tehnologiji. Ali neka nitko ne pomisli krivo vjerujući da će to biti samo trik za marku i grad. Namjera LVMH Grupe je učiniti ga velikim izložbenim mjestom za mlade umjetnike, kao što to čine sa svojom Zakladom u hongkonškom muzeju umjetnosti. Za početak će otvoriti uzorak koji uključuje djela Basquiata ili Cypriena Gaillarda, sigurne vrijednosti za klasičnu parišku publiku.
POTISAK MODE
Dvije velike izložbe na starom kontinentu i dalje pokazuju da moda zaslužuje mjesto u muzeju. Prvi i najambiciozniji, pregled talijanske mode od 1945. do danas u najboljem mogućem ambijentu: Victoria & Albert Museum u Londonu. Drugi, pogled na život, čuda i dizajne velike Coco Chanel, uzdignute do figure mita u Hamburgu.
Psić, Jeff Koons, na ulazu u Guggenheim
YOKO ONO HODA KROZ NERVION
Oko, čini se da ova izložba nadilazi vijesti, očekivanja i anegdote. Jer da, Yoko Ono nije samo 'žena of' nego je velika pionirka konceptualne umjetnosti, prava vizionarka koja ove godine puni 80 godina. Od 14. ožujka, na obalama rijeke Nervión, o šezdesetim godinama prošlog stoljeća govorit će se iz španjolskoj javnosti prilično nepoznate perspektive.
ČUDO U MADRIDU, JOŠ JEDNO U BARCELONI I NEKOLIKO MOLITVA ZA JUG
U Madridu se još uvijek pitamo kada će se ponovno otvoriti minimalistički nacionalni arheološki muzej. Činilo se da će 2013. biti njegova godina, ali znate već: kriza kao štit nesposobnosti. Sa svoje strane, Barcelona se nada da će u lipnju svečano otvoriti svoj muzej kultura, novi prostor posvećen najegzotičnijoj i najekzotičnijoj umjetnosti. Pionirsko mjesto u Španjolskoj koje će se otvoriti u enklavi vrlo muzejskoj: gotičke palače Nadal i Marqués de Llió. Na kraju, želja da 2015. konačno bude godina u kojoj će se otvoriti Centar suvremenog stvaralaštva u Córdobi, poznat kao C4. Hrabra oklada koja predugo traje. Mogli bi uzeti za primjer Malagu koja će za godinu dana dominirati svim naslovnicama s novim Pompidouom i Muzejom likovnih umjetnosti. Da su nam prije 15 godina rekli da će Malaga biti predvodnik kulturnog turizma u Španjolskoj, nitko u to ne bi vjerovao.