Prije tema, humor!
Quan Zhou Wu (Algeciras, 1989) pripada toj generaciji djeca imigranata rođena u Španjolskoj. Odrastao je u gradu u Andaluzija 90-ih sa svoje dvije sestre oko kineskog restorana koji su držali njegovi roditelji.
Sva su ta iskustva oblikovana debijem u svijetu grafičkih romana s slatko-kiseli gazpacho (Astiberri, 2015.), strip voljan da na temelju humora razbiti sve teme o kineskom stanovništvu nastanjenom u koži bika.
Sada se vrati sa Andaluci širom svijeta , drugi dio gdje sestre Zhou raširile su se diljem planeta: Quan odlazi u Madrid, gdje će studirati da bi kasnije diplomirao u Engleskoj; Fu, najstarija, prelazi ribnjak kako bi ostvarila svoje snove o Sjedinjenim Državama; a Qing, mali, prvo se nastani u Malagi da bi završio u Francuskoj.
Autorica je spremna odgovoriti na naš upitnik istim dobrim radom kojim odiše u svojim vinjetama.
- Gorko-slatki Gazpacho rođen je kao web strip, kada je postao vaš prvi grafički roman?
Bio je doslovno petak ujutro. Već sam imao na umu kako ću napraviti grafičku novelu, kako ću je strukturirati (poglavlja u obliku stavki izbornika), što ću pripovijedati i kraj prvog dijela. Pa sam uskočio Pisao sam dečkima iz Astiberrija i to isto poslijepodne već su mi rekli da im se svidjela ideja i ostali smo na sastanku kako bismo zatvorili detalje.
Deset godina života na 137 stranica
- Uspjeh je bio odmah: potpisivanja knjiga diljem Španjolske, suradnje na Radiju 3, razgovori na sveučilištima... Jeste li očekivali tako dobar prijem javnosti i medija?
Nema šanse! Ako je sve došlo iznenada. Nisam crtao godinama i godinama i, odjednom, projekt koji je trebao biti tako malen, osoban i obiteljski, postao je ogroman. Kažem vam, bio mi je san iz djetinjstva da budem strip crtač, nikad nisam mislio da će se ostvariti.
- Ipak nije sve bilo tapšanje po ramenu. Pojavili ste se u reportaži u El Paísu o djeci imigranata rođenih u Španjolskoj koja se osjećaju Španjolcima i to je izazvalo svakakve komentare na internetu, od kojih su mnogi negativni. Koja je bila vaša prva reakcija kada ste ih pročitali?
Ljut, očito. Htio sam ih zapaliti. Ali eto, pošto to nije moguće, smirila sam se i još uvijek ponekad griješim čitajući takve komentare koji nikome ništa ne doprinose. A ponekad ostavljaju osjećaj prašine kad ih vidite koliko je brbljanja danas na slobodi, u Španjolskoj 2018. Postoji mnogo 'političke korektnosti' koja ne gleda dalje od nosa koji im je pušten vani. Oni koji me najviše nazivaju rasistom, upravo su Španjolci.
- To je bio jedan od razloga zašto Andaluchinas por el mundo, nastavak Gorko-slatkog Gazpacha, ima intimniji i osobniji pristup. Je li tako?
Točno, ako si dobra osoba (što je vrlo, vrlo važna nijansa) i ako malo zagrebeš, vidiš da nismo toliko različiti, jer ono bitno i dobro je tu. To je nešto što uvijek kažem. Zbog iste stvari plačemo, zbog iste se radujemo.
Anegdote, anegdote i jos anegdota
- Gorko-slatki gazpacho sabrao je priču vašeg života od djetinjstva do vašeg odlaska iz andaluzijskog grada. U kojem se trenutku okupljaju Andalucijci diljem svijeta?
Otkako sam stigao na vrata onoga što će biti moj prvi stan u Madridu, skoro do danas. Ali kao što sam već spomenuo, To nije samo moja priča, nego i mojih sestara ispričana u prvom licu. Svaki od njih ima svoje putovanje i, koji je sažet na oko 137 stranica, otprilike je deset godina naših života.
- Pomaže li vam obitelj u pisanju ili razmišljanju o pričama?
Moja me obitelj kad se okupimo podsjeti na anegdote i tada ponekad nastaju priče. Ponekad odgovaraju, ponekad ne.
- A kada ih čitate, shvaćate li to s humorom?
Naravno. U prvom dijelu Gorko-slatkog Gazpacha nešto se događa s mojom malom sestrom, koja je slučajno ubila hrčka. Kad ju je prvi put pročitao rekao mi je: "Quan, nisam znao bih li se smijao ili plakao od neugodnosti."
"Ako malo zagrebete, vidite da nismo toliko različiti, jer ono bitno i dobro je tu"
- U nekim vinjetama na svom blogu govorite o putovanjima u kuće prijatelja koji žive izvan Španjolske, što je prilično uobičajena praksa u našoj generaciji. Koje prednosti i nedostatke vidite u ovakvom načinu putovanja?
Mane... jedino što vidim je nedostatak intimnosti možda. Prednosti, sve ostale: imate prijatelje uz koje se osjećate kao kod kuće, koji vas vode na mjesta koja nisu turističke zamke, koji također imaju više prijatelja koji vas pozdravljaju. Osjećaš da ne prolaziš kroz grad, ali na mjestu na koje se vraćam, ne znam da li se objašnjavam.
- Od zemalja koje ste posjetili, u koju se najviše želite vratiti?
Uff... Nisam ti mogao reći, vidi, Upravo sam se vratio iz Kine prije otprilike mjesec dana i otišao sam tamo želeći se vratiti.
- A od onih koje još ne poznaješ, u koje bi volio otputovati?
Na Šri Lanku, Cookove otoke, Novi Zeland... Sve vrlo blizu. Jako volim putovati.
-Hoće li biti života nakon Andaluchinasa? Hoćemo li imati treći dio tvojih avantura?
Srednjoročno nemam ništa u planu u gorko-slatkoj sagi o Gazpachu, ali tko zna. Međutim, u ožujku objavljujem Velika knjiga izvanredne djece , zajedno s Nuria Labari. To je interaktivna knjiga ilustracija za djecu. Nema veze sa slatko-kiselim Gazpachoom, ali mu se veselim s velikim entuzijazmom.