'Novi' kraj svijeta izgleda ovako
Potpis može promijeniti kartu. To se dogodilo u Patagoniji u veljači 2019., kada je **Nacionalni institut za statistiku (INE) Čilea** promijenio koncept grada unutar zemlje i time oteo je argentinskom gradu Ushuaia status "najjužnijeg grada na planetu".
Stvar je bila jednostavna: INE je odlučio izmijeniti uvjete da se aglomeracija smatra gradom. Na taj bi način svi lokaliteti s više od 5.000 stanovnika i administrativna središta regija postali gradovi.
Port Williams
Zahvaljujući ovoj promjeni, čileanski gradić Puerto Williams, 80 kilometara južno od Ushuaije i glavni grad čileanske pokrajine Antarktika, Dospjela je na naslovnice svjetskih novina. A s njom nepoznato i divlje otok Navarino, u kojem se nalazi, i njegovu drevnu kulturu.
JEDAN KANAL, DVA SUSJEDA I SUKOB
Kada je Charles Darwin, jedva 22-godišnjak, prvi put vidio Tierra del Fuego, definirao ju je kao "planinska zemlja, djelomično potopljena, tako da zauzimaju mjesto dubokih uskih dolina i širokih zaljeva; golema šuma koja se proteže od vrhova planina do ruba vode. […] Cijela zemlja nije ništa drugo do ogromna masa strmih stijena, uzvišenih brda, beskorisnih šuma, obavijenih vječnom maglom i mučenih neprestanim olujama."
Ove riječi, utjelovljene u knjizi Časopis prirodoslovnog putovanja oko svijeta , opisati s relativnom preciznošću – i pomnim pogledom Europljanina iz devetnaestog stoljeća– krajolik koji sjaji s obje strane kanala Beagle, dugi morski prolaz koji odvaja Isla Grande de Tierra del Fuego od Isla Navarino. Ili, što je isto, **Argentina iz Čilea.**
Kanal Beagle ( Onashaga na jeziku Yagán, izvorni narod tog područja) preimenovan je nakon prolaska HMS Beaglea kapetana Roberta FitzRoya i Charlesa Darwina, i To je linija razdvajanja dijalektičkog sukoba koji je suočio Argentince i Čileance kako bi pokazao koji je najjužniji grad na svijetu.
Profil 'novog' kraja svijeta
Do ožujka 2019., Ushuaia se smatrala na ovaj način, koji mu je priskrbio svjetsku slavu 'grada na kraju svijeta', mjesto koje žele stotine putnika željnih izvođenja epskog podviga obići Ameriku od kraja do kraja.
Problem je što Amerika, naseljena Amerika nije tu završila. Malo južnije i vidljivo iz luke Ushuaia bio je čileanski otok Navarino, s nekoliko populacija koje su šutjele u sjeni argentinskog grada. Sve dok INE nije stavio plašt superheroja i spasio Puerto Williams izašao iz sjene prepravljajući kartu Patagonije.
OTOK NAVARINO, GDJE SVIJET OSTAJE DIVLJI
Darwin je bio u pravu (barem djelomično). “Ogromna masa strmih stijena i šuma obavijenih maglom” – bolje da zanemarimo beskoristan dio – kojim opisuje krajolik s obje strane Beaglea prilično vjerno stvarnosti.
Kao ogromne planine podignute iz vode, južni otoci Tierra del Fuego impozantni su u očima svakog putnika. Iznad svega Otok Navarino , gotovo djevičanskog susjeda Isla Grande de Tierra del Fuego.
Prekrižen na njegovoj sjevernoj padini po jedan makadamski put u dužini od 74 kilometra, Navarino je jedan od onih planetarnih primjera u kojima ljudskim bićem dominira priroda.
Trekking je jedan od razloga hodočašća na otok
The nekoliko naselja na otoku (gdje se ističe Puerto Williams, s nešto više od 2000 stanovnika) nalaze se na obalnim rubovima, ne samo iz praktičnih razloga (ribolovna aktivnost) nego i zbog velike poteškoće u prodoru u unutrašnjost otoka prekrivenog gustom i zamršenom šumom, močvarnim tlom i nekoliko planinskih lanaca.
Među tim lancima izdvaja se jedan, Zubi iz Navarina, planinski lanac s imenom vrlo vjernim stvarnosti koji proizvodi čudan mješavina čuđenja i strahopoštovanja izdaleka. Upravo su Los Dientes razlog zašto rijetki putnici koji prelaze Beagle dolaze na otok: radi se o najjužnija službena trekking ruta na planetu.
S rasporedom koji je vrlo daleko od dobro kondicionirane staze Torres del Paine - najpoznatije i najnapučenije trekking rute u Čileu, s kojom se počinje uspoređivati, Ruta Dientes de Navarino je zahtjevan treking koji zahtijeva dobru fizičku kondiciju i poznavanje planina.
Iako u stvarnosti, sama činjenica življenja u Navarinu već zahtijeva određene fizičke uvjete i poznavanje okoliša.
Njegovi planinski lanci privlače nebrojene planinare
YAGANES, IZVORNI STANOVNICI NAVARINA I ONAJ DARWIN ISMIJAN
Nekoliko kilometara od Los Dientesa – na nekoliko rubova dopuštenih šumom i stijenama – nalaze se naselja Isla Navarino. Ova mjesta, sastavljena od udobne kuće od drveta i lima, Žive u stalnoj borbi protiv Patagonski vjetar, niske temperature i oluje.
Upravo u istim uvjetima u kojima se razvio narod Yagán, izvorna ljudska zajednica tog područja koje je mladi Darwin opisao na sljedeći način: "Jednog dana kada smo se iskrcali na otok Volaston pronašli smo kanu sa šest fueguena. Uistinu, nikad nisam vidio jadnija i jadnija stvorenja. […] Ove divlji gadovi tijela su im zdepasta, lica deformirana, prekrivena bijelom bojom, koža prljava i masna, kosa zamršena, glasovi neskladni i geste nasilne. Kad ih vidite teško je vjerovati da su ljudska bića, stanovnici istog svijeta kao i mi. Često se pitamo kakve radosti život može donijeti određenim nižim životinjama; koliko više razloga da se čudimo ovim divljacima!"
Neznanje, arogancija ili ideje proizašle iz kolonizatorske europske kulture. Bilo koji od ova tri razloga (ili sva tri u isto vrijeme) mogao bi biti razlog za ove riječi. Suditi ih izvan konteksta gotovo 200 godina nakon što su napisani nema previše smisla, ali jedno je sigurno: Darwin je bio u krivu od kraja do kraja.
Narod Yagán, u vrijeme engleskih prirodoslovaca, Bila je to zajednica kanua, koja je živjela nomadski na malim prostorima koje je ostavljala obala. S golim tijelom – ponekad impregniran tuljanovom masnoćom (prljava i masna koža, zamršena kosa) za zaštitu od hladnoće i vodootpornost; drugi, djelomično prekriveni kožom ovih životinja–, njihova se djelatnost temeljila na plovidbi kanalima, ribolovu i konzumaciji hrane iz mora te sporadičnoj razmjeni s drugim domorodačkim plemenima , poput Selk'nama Isla Grande de Tierra del Fuego.
Ribari na obali otoka Navarino 1960-ih
Posjednici vlastitog jezika i kozmogonije, Jahgani su početkom 19. stoljeća došli u izravan kontakt s Europljanima, koja je stigla na to područje s misijom širenja kolonijalnih teritorija i civiliziranja nesretnih divljaka koje je Darwin opisao.
To je bio trenutak u kojem su Yahgani bili prisiljeni napraviti iznenadni izlet u prošlost, dolazeći u kontakt s predmetima, tradicijama i uvjerenjima koja su vrlo različita od njihovih. Njegovo nomadsko i kanuističko stanje, kao i njegove misli i vjerovanja, miješali su se i zamijenjeni onima kolonizatora i njihovih potomaka, stanovnici novih argentinskih i čileanskih država (čije mišljenje nije odstupalo, sve do prije nekoliko desetljeća, od onoga što je Darwin formulirao u svojoj knjizi) .
Polako, yagane su se smanjivale u broju (za bolesti koje prenose doseljenici ili proizlaze iz konzumacije alkohola, a koje također donose Europljani), bili raseljeni sa svojih teritorija (zbog stvaranja rančeva koji pripadaju nekolicini zemljoposjednika) i Gubili su dio svog kulturnog identiteta.
Danas Yahgani još uvijek postoje u mnogo manjem broju nego u prošlim stoljećima, s glavnom zajednicom smještenom u Vila Ukika, izvan Puerto Williamsa, a drugi u Ushuaia, gdje je jedan od njegovih članova, književnik i obrtnik Victor Filgueira, pokušava učiniti da glasovi njegovih ljudi odjeknu kao vodič u muzeju kraja svijeta u argentinskom gradu. Filgueira, u intervjuu za Traveler, to jasno izražava: "čast je posjedovati yagánovu krv".
Što je jug od juga?
Nakon mnogih desetljeća kulturne invazije, Yahgani "Izgubili smo karakteristike koje su definirale naše pretke, poput otpornosti na niske temperature, nomadskog načina života i plovidbe kanuom – ograničeno samim čileanskim pomorskim zakonima –; ali drugi ostaju, kao što su poštovanje i povezanost s morem, zanati i jezik".
Jaganski jezik. Onaj isti koji je jednom, prije više stotina godina, imenovao mnoga imena mjesta u okolici , kao što je već spomenuti kanal Beagle (onashaga, kanal onasa) ili sam grad Ushuaia (duboki zaljev). Nekoliko ljudi u tom području danas govori jaganski jezik, iako se samo jedan smatra potpuno tečnim: stara Cristina Calderón, pogrešno proglašena "posljednjom Yagán na planetu".
Ova misao o izumiranju obuhvaća i druge domorodačke narode južnog Čilea i Argentine (Selk'nam, Kawéskar...) i temelji se na argumentu upitne čistoće krvi (biti sin starosjedioca oca i majke) . Navedeni argument je nešto što potomci tih ljudskih skupina, stanovnici gradova kao što su Puerto Williams, Ushuaia, Río Grande ili Tolhuin, Oni već godinama pokušavaju modificirati kolektivno razmišljanje Argentine i Čilea.
"Ljudi osjećaju hitnu potrebu da isprave ono u čemu smo pogriješili, narod Yagán je još uvijek živ i održava svoje običaje. Stvarnost govori sama za sebe. Danas, u 21. stoljeću, Yagán je taj koji priča svoju priču", piše Filgueira u svojoj knjizi Moja Yagan krv.
More, kopno, patagonski vjetar, oluje, guste šume prekrivene maglom, ljudi koji ga nastanjuju, domaći i amorodni. Sve što je regija Otok Navarino, najbliža naseljena točka mitskom rtu Horn i mjesto gdje se od ožujka 2019. nalazi najjužniji grad na planeti. Iako to, u stvarnosti, nije ništa više od nevažne činjenice.
razmišljati o kraju svijeta