Prekrasni slapovi Iguazú, u Misionesu (Argentina)
1.400.000 eura. To je iznos koji se godišnje prikupi u La Fontana di Trevi, u Rimu, koju dnevno posjećuju tisuće turista koji u isto vrijeme žele tisuće želja. Ti se novčići, kao što smo već objasnili, doniraju u dobrotvorne svrhe; u ovom slučaju Caritasu.
Ista stvar se događa s onima koje se bacaju u fontane Disneyjevih parkova ili umjetno jezero Bellagio kasina i odmarališta u Las Vegasu, a da, očito, nikome zlo.
Ali što se događa kada, umjesto da bacamo novčiće u te vode, odlučimo da ih bacimo u prirodne vodonosnike? Za početak, što prisiljavamo mobilizirati osoblje da ih pokupi . To se dogodilo na vodopadima Iguazúa, gdje se prošlog listopada okupilo 20 radnika 90 kg kovanica u blizini Vražjeg ždrijela
Čišćenje, koje se provodi svake godine, iznenadilo je vlasti koje su, prema Clarínu, u 2018. prikupile manje od polovice tog iznosa. Također, pronađeni su i ključevi koji zatvaraju lokote da mnogi ljubavnici vise na mostovima u okolici. Kao da to nije dovoljno, u brazilskom dijelu vodopada brojka je još veća, jer je iznosila 300 kg metala u 2019.
Stotine tisuća ljudi svake godine posjeti poznate vodopade
"Ovo je praksa koja može utjecati na vodu u koju se ti predmeti bacaju", objašnjava Julio Barea, doktor geologije i Greenpeaceov stručnjak za održivost, za Traveler.es. “Neki od tih komada mogu biti više ili manje topljivi u vodi, što čini povećati u rijeci koncentraciju metala i drugih elemenata sadržanih u kovanicama, lokoti, ključevi i drugi predmeti.
„Iako je to manjinska praksa i čiji je utjecaj vrlo neujednačen (Iguazú nije isto što i nastanak grada), preporuča se na ta mjesta ne bacati niti bacati bilo kakav predmet (niti ikome), jer su u mnogim slučajevima izvori vode za ljude i od njih žive životinjske i biljne vrste. Ono što je prirodno i ekološki preporučljivo jest da ostanu takvi kakvi jesu, bez vanjskih i čudnih doprinosa čovjeka”, zaključuje stručnjak.
Osim toga, vodič Héctor Mulawka, koji je bio dio tima za sakupljanje u Argentini, Clarínu je dao još jednu zabrinjavajuću činjenicu: kada se novčići ne talože brzo u riječno korito, mogu ih progutati ribe, koje ih pogrešno smatraju hranom.
Isto tako, unatoč tome što je, kako ističe Barea, raširenost ove prakse neujednačena, postoji barem još jedna zemlja u kojoj je utjecaj onoga što se baca u rijeke uistinu zabrinjavajući. Razgovaramo o Indija, gdje se novčići i drugi metali, poput nakita i bižuterije, bacaju kao dio određenih svetih rituala. Posljedice, u njegovim ionako zagađenim vodama, također su iznimno štetne.