Mješavina karaktera i veličine
Pola punski, pola feničanski, pola rimski, pola arapski... Grad Palermo je intenzivna mješavina. Spektakularan u svojoj enklavi, u zaljevu u podnožju planine Pellegrino od Sicilija , kao da je zamišljena kao dječji pjesnik, kako reče onaj Garibaldijanac prilazeći joj s mora. Tragovi arapske dominacije pomiješani su s onima normanskog i baroknog stila na takav način da zgrada s pročelja nema nikakve veze s istom zgradom gledanom straga. ovo prihvaćanje, ovu pragmatičnu inkorporaciju stilova , uvijek mi se činilo da definira njegov ljubazan karakter. Ljepota, dekadencija i očuvanje. Renesansne palače uz kolibe, 194 crkve sa zasvođenim stropovima na vrhu nekadašnjih džamija... Sve su zgrade svjedočile nebrojenim osvajačima.
Njegova je priča priča o stalnom kaosu. S tim razmišljanjima sunčao sam se jednog poslijepodneva na ležaljci uz bazen Grand Hotela Villa Igiea, pokraj kojeg se nalaze ruševine grčkog hrama bez krova. I dok se Razmišljao sam o svojoj okolini Poput nekoga tko sjedi u plastičnoj stolici na pločniku i gleda, primijetio sam da je netko izbušio rupe u starim stupovima kako bi ugradio električnu utičnicu za minibar. Trenutačno Osjećao sam se vrlo ogorčeno. Ovo je bila kap koja je prelila čašu! Bila sam tu, ljuta Engleskinja s pribadačom National Trusta na jakni (Britanska konzervatorska organizacija).
Ali dok sam napola ležao, oblak je prešao preko mene i vrijeme se zgusnulo, sa taj zarazni sicilijanski intenzitet , snažne poput divovskih lomača koje se pale u okolnim planinama. I tako mi se odjednom izgubio svaki trag bijesa.
Pogled na Palermo s planine Pellegrino
KAMEN
U Palermu se stvari odvijaju sporo. Samo jednom sam primijetio naglu promjenu . Tada su odjednom, prije četiri godine, svi počeli pušiti samostalne cigarete umjesto onih koje subvencionira država, a koje su preko noći postale rušilački skupe. Ali čak se i ova promjena odmah učinila vječnom . U svakom slučaju, duhan za motanje bolje pristaje uz Palermo: proces vađenja duhana iz kutije i papir knjižice ovlažen od kolovoške vrućine. U sunčanim mjesecima vidljiviji su usponi i padovi grada. Na ulicama i trgovima povijesne jezgre koji su još uvijek pogođeni bombardiranjem 1943. , neke krhotine nalikuju jastucima čija je utroba izbačena ostavljajući male tragove.
Taj dojam seže čak i unutar poznate tržnice Vucciria, sa šarenim štandovima na kojima se prodaje sve od raznobojnih opruga do svinjskih kasača. Na potpuno urušenoj Piazzi Garraffello pronaći ćete divovski grafit od srce koje kuca naslikano na zidu onoga što je nekoć bilo otmjena banka . Dalje, na Via Roma, u nizu živica od mirte koji se nalazi odmah ispred vrata Glazbeni konzervatorij Vincenzo Bellini , studenti sjede na kamenim blokovima iz 17. stoljeća, držeći svoje kutije za obou, ogovarati jedno drugo, šaputati na uho.
Gdje sam sada? izgubljen sam . Uzimam kartu. Postoji šarmantna jednostavnost u načinu na koji je grad postavljen od davnina: dvije okomite avenije dijele sve na četiri dijela. Ali svaka od moje tri karte kaže nešto drugo , pogotovo kad se ulice zgusnu na jugoistoku, prema teškom starom susjedstvu Albergheria , u uličicama gdje dječaci, gotovo svi tinejdžeri, šetaju svoje pse boksere i voze se na skuterima. Ovdje sam jednom vidio čovjeka, iscrpljenog velikom vrućinom (jedva umiren slavom hladovine bagremovog drveta), prošetati svog konja bez orme do mračnog maurskog dvorišta obavijenog sjenama.
Kazalište lutaka Cuticchio
U Palermu konji su posvuda. Tijekom ranih jutarnjih sati održavaju ilegalna natjecanja na izgubljenim autocestama, a oni koji prežive nježno vode turiste na udobna putovanja zamkama do i iz kapucinskih katakombi, gdje balzamirana tijela gradskih redovnika i prelata vise s kuka poput smrskanih lutaka. Jedno od onih putovanja koje je trebalo trajati 30 minuta , kroz izlizanu raskoš ulica koje vode iz Quattro Cantija – velikog trga na spoju dviju glavnih avenija obrubljenih raskošnim balkonima i vijencima – postaje sat vremena hoda zbog izgradnje ulice Y sporim hodom pješaka.
Tijekom našeg obilaska svjedočili smo jakoj svađi između našeg vozača i nekih turista, s visokom razinom agresivnosti koja je završila uključivanjem policije; agenti sišli su s motocikala i pretjerano gestikulirali na sve strane . Na trenutak smo pomislili da će se posvađati, ali, kao i obično ovdje, tučnjava je propala bez rezultata. Ostalo je zanemareno, kako to u ovom gradu biva, uvijek pod budnim okom kamenih svetaca i Gospinih oltara koji se nalaze čak iu nožarnici sv. Piazza Caracciolo , gdje Djevica gleda gore u ekstazi, okružena aureolom svijeća i noževa svih vrsta. Ipak, on će odgovoriti na naše molbe.
Pina restoransko jelo
KRV
Moji prijatelji Luca i Domenico kažu mi to svaki put kad prođu pokraj napuštene zgrade u gradu osjećaju mnogo ljutnje . Za Engleze to nije ništa više od apsurdnog i romantičnog kimanja prošlosti, ali za Sicilijanca to je izraz moralne dekadencije. “Mafiji, koja još uvijek kontrolira velik dio građevinske industrije ovdje, brine ga samo laka zarada zarađena izgradnjom novih zgrada , a ne očuvanje starog. Sravnili bi cijeli grad s ruševinama da mogu," kaže mi razbješnjeli Domenico, "i izgradili neboder poput onih koje već imaju u Bila je to mirisna šuma stabala maslina i limuna pokraj drevnih zidina ”. Mafija i korupcija. To je tajna litanija svake dijalektičke razmjene.
Poslijepodne, ispred Piazza della Kalsa , nekoliko minuta od marine u kojoj se princ u El Gatopardu vozio svojim automobilom na mjesečini, zastajem da gledam zalazak sunca: u 16:00 lastavice dolaze spuštajući se, u 17:00 čovjek počinje pržiti kurlice u kotao, u 18:00 Signore Ciccio počinje raditi svoje palačinke od slanutka koje prodaje za 10 centi – ljudi stoje u redu kako bi uzeli cijele vrećice na svoje vespe –, u 19:00 stavlja svježu sabljarku na led i žari se pale izvan restorana, spremni za prve večere... Iz otvorenih vrata obližnje crkve dopire zvuk probe zbora i konobar mi kaže da je to zbor oca Marija , svećenik – čak i mistik – vrlo cijenjen zbog svoje sposobnosti iscjeljivanja polaganjem ruku. Navodno je upravo izašao iz zatvora u koji je dospio jer nije policiji htio reći što su mu u ispovijesti otkrili neki mafijaši. "Promijenio se", kaže konobar svečano; “ sad je tužan ”.
Svjetiljka u blizini katedrale
Impresioniran ozbiljnošću Sicilijanca u kontrastu s užurbanošću Napolitanaca, jednom sam upitao Lucu misli li da su Sicilijanci pesimisti. “Oh ne!” rekao je pažljivo odmahujući glavom; “ naša mudrost leži u očekivanju najgoreg ”. Razmišljajući o tome, u cijelom gradu možete osjetiti taj intenzitet koji izvire iz kršćanske tradicije, a koji može se vidjeti u liku Krista s pokucanim koljenima u Santa Maria della Gancia, na Via Alloro . Ili u nekoliko kapelica dalje, u izrazu poprsja Krista iz 1485. godine koje se čuva u staklenoj vitrini. Čini se da je ta strast prožela karakter grada. Čak i hrana ovdje ima visceralniji okus i boju.
Sendviči s iznutricama ili tanjur caponate (gulaš od patlidžana) imaju duboku ljubičastu boju... Divlje kupine na tržnici Ballarò, svježa tuna, zgnječene smokve i tamni med boje hrđe poput kane. Jednom, tijekom leta u grad u jednoj kišovitoj veljači, žena preko puta mene molila je krunicu od polijetanja do slijetanja s pauzom samo da kupi karticu za struganje od stjuardese, kimnuvši glavom na upit. Kupnja se pokazala fijaskom . Ukratko, Domenico kaže da je kao da je u Napulju “Svi su znali da bi pakao mogao izbiti, ali Vjerovat će da će biti dobro, dok se u Palermu mole da pakao ne počne ispočetka ”.
Pogled na Lido di Mondello
ZAMRZNUTO
U proljeće sam se vozio 15 minuta do ribarskog mjesta Sferracavallo. Tamo sam jeo špagete s ježincem dok sam gledao raznobojne ribarske brodove kako poskakuju u blizini nazubljenih stijena, i gledao sam tako pozorno da sam, kad sam konačno ustao, išao cik-cak.
Nešto bliže gradu nalazi se izletište Mondello gdje su bogati Palermitanci došli 1920-ih i izgradili otmjene vikendice, i gdje se od lipnja do listopada gomile tinejdžera na odmoru drže koliba na plaži i kupuju sladoled u slastičarnici Latte Pa s pogledom na more.
Djevojčice od 14 godina izlaze iz vode raščupane kose. Nisu svi vitki (na jugu Italije se tijelu i mršavosti ne pridaje toliko važnosti), ali svi su bahati . Dječaci se ponašaju sramežljivije, razmišljaju kako im prići. Na Siciliji, kaže Luca, cure su noćna mora . "Moj Bože", uzdiše, “Treba im se pokloniti, moliti, treba im izjaviti vječnu ljubav, vjeruju da su anđeli, vrlo ih je mukotrpno osvojiti ”. Tješim ga sladoledom od nugata i karamele. “Bolji od onog u Napulju?” Lucas me izaziva. kimam glavom. "Neka zadrže svoje pizze", promrmlja.
U Palermu obožavaju sladoled. Mnogi čak tvrde da je ovdje i izmišljen. U kladionicama okorjeli kockari zastaju pred televizijskim ekranima očiju stisnutih od tjeskobe i mahnito ližući češer.
Sladoled na Piazzi San Domenico
Kafić za kafićem možete pronaći poduzetnike dogovarajući se dok uživaju u svojim sladoledima sa šlagom. U Ilardu, nekoliko minuta od Piazze Santo Spirito ili u La Preferiti, majke i kćeri jedu, naslonjene na zid, brioše punjena sladoledom od mente s čokoladnim kolačićima bez više brige nego da ne potrošite ni jednu kap sladoleda. Nakon pijanke, topli sjaj palermskog kamena ponovno mi pada u oči.
Grad je bio poznat kao žitnica starog Rima . Pšenica se uzgajala na golemim prostranstvima izvan zidina, pretvarajući cijelo područje u žuti spektakl. Nije puno ostalo od te slike, ali prošećite do Piazze Magione – s karakterističnim vrtom – i istoimene crkve – čiji je aneksirani klaustar iz 12. stoljeća pun cvijeća –, iznenada ćete se osjećati kao da ste u nekom zabačenom perzijskom selu . A onda možete nastaviti prema uvijek napučenoj Via Garibaldi, kroz radionice i garaže stolara, stare palače i golemi dućani puni naslaganih panama i tribica (ovdje vole šešire) .
Piazza Verdi u Palermu
Samo u Palermu i Rajasthanu Vidio sam trgovine u potpunosti posvećene popravak kotača prtljage , na primjer, ili popravak esparto potplata na platnenim cipelama. Sama ovdje miris pržene kave miješa se s mirisom oleandera koji preplavljuju tržnice , a nogometaši na trgovima i ulicama otvaraju se da prođu. Jedino se ovdje domaćice sarkastično cjenkaju s petog kata s peškarijom dok užetom spuštaju svoje košare.
U konačnici, ovo To je najbolji grad na svijetu za izgubiti se , najbolje mjesto za besciljno lutanje. Prije ili kasnije pronaći ćete glavnu ulicu ili ćete prepoznati čovjeka koji prodaje suhe hurmašice ili dežurni muzej. Ovo je grad koji ćete brzo upoznati, i s intimnošću tako neobjašnjivo živom kao da ste već bili ovdje . Svaki korak i svaki okret već je uspomena urezana u sjećanje.
* Ovaj je članak objavljen u izdanju Condé Nast Travelera od 81. veljače. Ovaj je broj dostupan u svojoj digitalnoj verziji za iPad u iTunes AppStoreu, te u digitalnoj verziji za PC, Mac, Smartphone i iPad u Zinio virtualnom kiosku (na Smartphone uređajima: Android, PC/Mac, Win8, WebOS, Rims, iPad). Također, možete nas pronaći na Google Play kiosku.
*** Možda će vas također zanimati...**
- Doručkovati na Siciliji
- Catania, tihi hedonizam u podnožju vulkana
- 10 razloga da se zaljubite u Siciliju
- Sicilijski turistički vodič
- Sicilija u 10 sela
- Najukusnije pizze u Italiji
- Pet stvari za piće na Siciliji (a nisu cassata)
riba u luci
Palermo, uvijek se moraš vraćati