Andaluzijska obala Estrella Morente

Anonim

Estrella Morente na festivalu Trocadero Flamenco

Estrella Morente na festivalu Trocadero Flamenco

Iako joj prelijepa Granada, kako sama kaže grad u kojem je rođena, ne izlazi iz misli ni sekunde, Zvijezda Morente Desetljećima putuje svakim pedaljom andaluzijske obale.

Sve je počelo putovanjima na koja je kao dijete odlazila s ocem Enrique Morente , kroz sela i gostionice gdje se prepustio osvajanju novih okusa i topline susjeda. Kasnije je uživao izgubiti se u svojoj plažama i uvalama još divlji, naučio je stati bez razloga u prirodnom okruženju i nije se ustručavao osamiti se nekoliko dana nakon koncerta u jednom od tih gradovi Cadiz sa snježnom fasadom gdje vrijeme ide svojim tijekom.

Uporni putnik, izjavljuje da je glazba sama po sebi veliko putovanje njezina života, ono koje ju je odvelo na vrlo posebna mjesta zauvijek urezana u njenom sjećanju. Najnoviji, Trocadero Flamenco Festival koja se ovih dana održava u istoimenom mitskom restoranu u Sotograndeu, pod vodstvom aristokrata Marije od Svjetla Del Prado . Morente je u svom prvom izdanju bio zadužen za otvaranje ljetne manifestacije u kojoj možete uživati do 27. kolovoza velikana flamenca kao što su Farruquito, Israel Fernández, Navajita Plateá ili Remedios Amaya, između ostalih.

Palomo Španjolska Maria FitzJames i Maria de la Luz Del Prado

Palomo Spain, Maria Fitz-James i Maria de la Luz Del Prado

VICTORIA ZÁRATE (VZ): Nakon pauze uzrokovane pandemijom i osim sporadičnog datuma, Trocadero Flamenco Festival bio je vaš povratak kroz glavna vrata. Živaca i želje za povratkom na pozornicu ne bi bilo malo...

ESTRELLA MORENTE (EM): Bilo je to nešto uistinu čarobno, pogotovo nakon što neko vrijeme nisam pjevala i s obzirom na odgovornost da to radim u festival novo . Sotogrande je idilično i vrlo posebno mjesto za mene. Sjećam se da su mi stopala dodirnula pijesak na plaži i osjetila sam miris salitre dok sam pjevala... Nije bilo boljeg načina da se vratim na pozornicu. Nevjerojatno je što dvojica fantastičnih i avangardnih glazbenika vole** El Perla** i tobalo , koji su se u ovo vrijeme odvažili programirati jedan ovakav festival.

VZ: Pretpostavljam da ima puno anegdota, ali imate li neke posebne trenutke iz te večeri?

EM: U instrumentalnoj pauzi koncerta, umjesto u garderobi, otišao sam vidjeti zvijezde na plaži. Čista magija.

Estrella Morente u akciji

Estrella Morente u akciji

VZ: Nebo posuto palmama i zvijezdama, s morem i Afrikom u pozadini... Nedvojbeno vrlo jedinstven ambijent za konačno predstavljanje Cople (2019), vašeg najnovijeg albuma koji je žanr kao naš učinio klasikom poput pjesnički folklor usidren je u 21. stoljeću.

EM: Tijekom pandemije dio prezentacijske turneje je prekinut, posebno međunarodna, ali sam uspio doći do mjesta koja mi puno nameću (i ispunjavaju ih) kao što su Teatro Real u Madridu, Kursaal u San Sebastián ili Teatro de la Maestranza u Sevilli. Tamo sam mogao provjeriti je li moja poruka pogledala klasike i dovesti ih do sadašnjosti u kojoj živimo dosegli su nove generacije čak i djeci. Ne mogu stalno pjevati iste tekstove iz tog vremena, kao ono popularno Lažni novčić [Prekrižio je ruke / Da je ne ubije. / Zatvorio je oči / Da ne zaplače. / Bojao se da ne bude slab / I da joj oprosti, / I otvori vrata / Širom otvorena...] jer mi žene se borimo za suprotno. Htjela sam voditi računa upravo o tome i održati ravnotežu između prije i sada.

VZ: Vaš otac Enrique Morente bio je veliki mislilac ovog albuma.

EM: Da, želio se vratiti popularnim gradskim bendovima, tome prastari zvuk i čisto od parada koje su se čule u verbenama. Učitelj, nastavnik, profesor Isidro Munoz , jedan od posljednjih preostalih genija flamenca, bio je zadužen za izvođenje ovog posla i njegovu realizaciju nakon što je moj otac umro.

'Dvojac'

'Dvojac'

**VZ: Festival Trocadero započeo je ljetnu turneju koja će vas odvesti u Alicante, Marbellu, Ibizu, Cádiz… Riječ je o vrlo različitim gradovima i sredinama. Hoće li imati istu pozornicu ili će biti iznenađenja? **

EM: Moji koncerti znaju dosta varirati, ovisno o tome radi li se o intimnijem ili masovnijem koncertu, jesam li u malom kazalištu ili festivalu na otvorenom... Ali oni održavaju zajedničku nit koja me uvijek prati. Moji radovi se isprepliću jedni s drugima iu njima se pojavljuje glazba uz koju sam odrastao u svojoj kući, tj. flamenko pjevanje koju sam slušao s ocem.

VZ: Radite li obično neki ritual prije ili nakon izlaska na pozornicu?

EM: Ne, imam sve manje manija. Mislim da običaji postaju zakoni i jedino što prije uvijek radim je zahvaliti se , nešto što svakodnevno ponavljam. Imam rituale na probama, označavam redoslijed u pripremi kako bi to imalo umjetnički i ljudski smisao. Tražim čaroliju da doprem do te publike na određenom mjestu i volim biti svjestan prostora na koji kročim. Ali kad bih morao reći jedan, rekao bih da je prirodnost To je najbolji ritual od svih, ne želim biti na uštrb amajlije.

**VZ: Volite li ići izvan scenarija? **

EM: Da, ali to je ozbiljnost i urednost što mi omogućuje da se sinkroniziram sa svojim glazbenicima i dođem do te improvizacije. Flamenko bend koji imam sa sobom je na izvanrednoj razini, jako im vjerujem.

VZ: A što se osobnog putovanja tiče, voliš li improvizirati ili imaš sve dobro vezano prije odlaska?

EM: Smatram se a putnik s mnogo lica. Imam onu opreznu Zvjezdicu iz vremena kad sam putovala s malom djecom i životinjama, onu koja odlazi sa svime organiziran za posao ili onaj koji jednostavno ide sam s ruksakom. U svakom slučaju, improvizacija Ne povezujem to s neredom, to je nešto što je rezultat trenutka i uzročnosti, što vas tjera da djelujete na ovaj ili onaj način. Odjednom planirate prespavati u hotelu ili jesti u restoranu i usput se zaustavite u malom gradu i otkrijete štand s hranom s ukusnim sirom... To je nešto prekrasno! Ako ste spremni prepustiti se i biti fleksibilni, možete biti mnogo slobodniji kada putujete.

VZ: Plaža, grad, planina… Imate li neku određenu destinaciju?

EM: Uvijek tražim Voda , a ne u smislu rajske plaže ili rijeke. Dolazim iz grada vode, Granata , i zbog toga mi je vodič kada putujem, bilo korito rijeke, žubor cisterni...

Grenada Španjolska

Grenada, Španjolska

VZ: Gdje bi se sad preselio da možeš?

EM: Moj glazba, muzika To je samo po sebi putovanje na mnoga mjesta, ali da mogu sada, uzeo bih ruksak i sjeo na čamac na odredište iznenađenja… Istina je da puno putujem zbog posla i ne trebam neko određeno putovanje, ali volio bih putovati s vrlo posebnim ljudima koji više nisu tamo. Sve što se dogodilo natjeralo me da preispitam koliko je to važno približiti se ljudima koje želimo, preseliti iz tog razloga.

VZ: Osim klasičnog kofera, što obično nosite sa sobom na put?

EM: Moj raspored. Am majka dječaka pubertetlije, unuka 90-godišnje bake i ja imamo male nećake, sve to zajedno s mojim profesionalnim obvezama i svim onim dnevnim zadacima koje ne zanemarujem i koje volim i dalje raditi čine ga bitnim objektom. Mi dnevnik svjedok je svega, pa i mojih putovanja.

VZ: Upravo ste objavili My Poems and a Cante (Beatus Ille & Cía), svoju prvu zbirku pjesama u kojoj ste priznali različite utjecaje kao što su Federico García Lorca, María Zambrano ili čak Teresa de Jesús. Kad je riječ o skladanju, jesu li putovanja motivacija?

EM: Puno se krećem osjećaji i za ono što mi život nudi, a ja to pokušavam uhvatiti kad god mogu na papiru, pa tako i kad putujem. nemam a raspored nije točno vrijeme za pisanje, može se pojaviti jedno poslijepodne kad sunce zađe ili tijekom putovanja avionom. Ovisi o tome kada živiš. Moj otac je govorio da je književnost i Kultura općenito nam je jedini koji nam govori o našem vlastitom podrijetlu. Sve je tu.

VZ: Živite u gradu Malagi, ali se slobodno krećete cijelom obalom Andaluzije. Koja su zaustavljanja potrebna na ovoj ruti duž obale?

EM: Ja sam onaj koji otkriva nove plaže i uvale. na područje Nerja Na primjer, toplo preporučujem morska plaža , prošaran liticama i mnogo divlji od ostatka područja, prirodni raj iako je sve gušći. S druge strane, prema Cadiz , postoji vrlo posebno mjesto tzv pigeon točka . Dobar prijatelj je ondje imao malu seosku kuću koju sam često iznajmljivao, upravo u tome, s prekrasnim studijom za snimanje. Tu sam snimio My cante and a poem (2001.), svoj prvi album. Još uvijek se sjećam onih posebnih popodneva kada ste mogli vidjeti Afriku bez magle... A zapadnije, Sanlucar de Barrameda , koju preporučam posjetiti u večernjim satima za vrijeme konjskih utrka.

morska plaža

morska plaža

VZ: A dobro jesti?

EM: Upravo tamo, unutra brkova kuća ispred rezervata Doñana. Otac nas je vodio od malih nogu, to je hram morske hrane gdje možete pojesti ukusne kozice uz čašu kamilica gledajući taj veliki prirodni krajolik.

VZ: Kakva vas sjećanja vežu za ta ljeta s ocem na obali Andaluzije?

EM: Kao dijete puno smo ljeta provodili u ovom kraju. Moj otac nas je naučio da se zaustavimo u neočekivanim selima gdje otkrijemo a farma u kojoj su vam dali probati svježe mlijeko, drugačiji sir ili pregršt bogatih ulja. Volio je rasprodaje, gdje se stvarno zna gradovi i priču iza. Sada idem sa svojom djecom i njihovim prijateljima, mladim i modernim ljudima, koje upoznajem s tim kvartovskim koralonima i njihovim običajima.

Kozice iz Casa Moustache

brkova kuća

VZ: A Sotogrande, što ti znači ova zemlja?

Za mene su to kuće moje prijatelji , taj autentični Sotogrande koji sam s njima otkrio prije nego što je postao masovan. Bila su to ljeta s mojim dragim mariola orellana i njegov brat Fernando, koji je imao divnu kuću na molu, gdje se usidrio njegov brod i doručkovali smo okrenuti prema moru.

VZ: Jedan savjet koji uvijek dajete kada otkrivate ovo područje?

Najjednostavnija i najneočekivanija mjesta mogu biti najviše iznenađujuća, ali da biste ih otkrili morate ostaviti žurbu kod kuće i izgubiti se na cestama lokalni, idite ulicama života. I to ne samo uz obalu, nego iu unutrašnjosti. Jimena de la Frontera , na primjer, jedan je od onih neizbrisivih bijelih gradova Cádiza, s trgom i prekrasnim ulicama u kojima se možete izgubiti. Prvi put sam ga posjetio zbog jednovečernjeg koncerta i na kraju sam ostao četiri dana.

VZ: Imate li neko posebno mjesto za opuštanje?

Nemam određeno mjesto, volim se prepustiti. možda neki tajna ali neću to otkriti jer bi to prestalo biti, haha… Ja sam slobodna životinja i osjećam se ugodno na mjestima gdje ima prirodnosti, bilo da je to divan hotel ili skromna koliba usred polja. Ne vjerujem u divizam niti u hir umjetnika. The autentični putnik Znate da ćete doživjeti svakakve situacije, a morate im se prilagoditi, prožeti raznim mirisima i zaprljati noge ako treba.

Sotogrande, elitno utočište na obali Cadiza

Utočište elite na obali Cadiza

Čitaj više