Cliffs of Loiba, u Ortigueiri
Mnogima je poznato da jedan od najboljih načina da otkrijete Španjolsku je sjesti u automobil i prijeći kilometrima. Mreža seoskih autocesta u našoj zemlji proteže se od sjevera prema jugu krajolici ljepote koja oduzima dah i jakih kontrasta, prelazeći gradove i mjesta usidrena u vremenu.
Mnoga od najamblematičnijih cestovnih putovanja, poput Baskijske obale ili uvala Cabo de Gata, već su zasićena turistima i promatračima, ali još uvijek postoje, skriveni u kutovima naše geografije, kutke u kojima se može doživjeti osjećaj da se 'otkriva' a ne posjećuje.
Najsjeverniji od Rias Altas **(Ortigueira, A Barqueiro, Viveiro i Foz) ** su među ovim skrivenim mjestima koja čekaju da ih otkrije vozač koji se ne boji putovati miljama.
Cabo Ortegal, kraj vašeg 'putovanja'
Nalazi se u sjeverozapadni kut našeg poluotoka, rt Ortegal i Estaca de Bares zarivaju se poput kandži u Atlantski ocean, kao da se zemlja želi uhvatiti za svog slanog susjeda, tvrdoglava da se odrekne svoje divlje prirode.
Između prstiju granita, zaštićena impozantnim liticama, otvorena široka ušća koji pružaju utočište širokom spektru životinjskih vrsta i služe im kao dom zajednice ponosne na svoju zemlju i tradiciju, stoljećima izolirana zbog svog geografskog položaja, ali sada se, zahvaljujući cestovnoj mreži, nudi znatiželjnom vozaču, netaknuta i tek neotkrivena.
Krovovi od škriljca nad bijelo okrečenim kućama pokazuju putniku da je stigao Foz koji napušta Asturiju i ulazi u Galiciju.
Tajanstvena zemlja, široka poput dlana, ispresijecana tisućama dolina, potoka, šuma i planina koje služe kao štit i filter za putnike željne tipičnog turizma na suncu i plaži, Rías Altas duhom se izdvajaju od pristupačnijih i poznatijih Rías Baixasa.
Na krajnjem sjeveru Španjolske mogu proći tjedni a da se ne vidi sunce i, možda iz tog razloga, Galičani su iskusili povijest oblaka i vedrina, pljuskovi i zasljepljujuća svjetlost, slava i nesanica, u skladu s klimom koja natapa njihovu zemlju.
Bazilika San Martin de Mondoñedo, u Fozu
Široka je Galicija i eklektični koliko i njegova klima su njegovi teritoriji, prošavši kroz njih Rimljani, Svebi, Goti i Muslimani, ostavljajući svima njima otisak koji je još uvijek na snazi. Međutim, Rías Altas, daleko od tradicionalnih komunikacijskih sredstava i okupan uzburkanim i nesigurnim morem, zadržali su posebnu idiosinkraziju.
Da biste razumjeli izoliranost ovih zemalja, preporučljivo je prijeći ušće rijeke Foz i približiti se Bazilika San Martin de Mondonedo, zanimljiva romanička crkva koja u svojim zidovima sažima a povijest izolacije, utočišta i obrane.
Do ovdje su stigli, tjerani atlantskim vjetrovima, stotine rimsko-bretonskih obitelji koje bježe od rata i invazija u Britaniji, uzrokovano napuštanjem otoka od strane Rimskog Carstva u 5. stoljeću.
Nastanili su se među borovima i granitom, u zemlji vrlo sličnoj zapadnoj Engleskoj i Walesu, odakle su došli, zadržavši svoj bretonski identitet tijekom švapske dominacije, i opirući se, zalijepljeni za obalu, skriveni iza magle planina, muslimanska invazija 711.
The Bazilika San Martin de Mondoñedo, gdje se održala keltska vlast, pružala je utočište galicijskim biskupima koji su bježali od Arapa, postajući prva katedralna crkva u kršćanskoj Španjolskoj.
područje plaže
Celta je, uistinu, krajolik koji se nazire iza bankina ceste, u smjeru rasadnik. Široke plaže, isječene ravnim liticama, prošarane izoliranim bijelim kućama, nude krajolik sličan velškom ili škotskom, uvijek njišu jaki atlantski vjetrovi.
Na stijeni je, nepokolebljiv na silinu mora Castro od Fazoura, dokazivanje vezu koju su od davnina stanovnici Rías Altasa imali sa širokim oceanom koji im pokriva leđa.
Međutim, odnos između njih dvoje prolazi uže ljubavi i nesreće, jer more ne razumije prijateljstva. Dobar primjer za to nalazimo čim pogledamo preko ušća rijeke Viveiro: s ceste možemo nazreti, spojene na istočnu obalu ušća, Oblasna plaža na kojoj su prije desetak godina arheolozi otkrili ruševine rimskog i srednjovjekovnog grada koju je, prema lokalnim legendama, pokopala strašna proljetna plima koja je stoljećima uspavala regiju.
Ulicama Viveira
Viveiro je, s druge strane, živahan i veseo gradić, koja ljeti skida kožu kako bi dočekala turiste i kupače koji dolaze u odličan seoski smještaj koji nudi okolica. Ovdje svi se ljudi iz Španjolske okupljaju tijekom Festa uskrsnuća, okružen proizvodima poput jakobovih kapica, raxoa i bijelih vina s voćnim okusom koji grad čine gastronomskim reperom.
Jednostavno moram izgubiti se u srednjovjekovnim uličicama Viveira pronaći konobu u kojoj smiriti apetit izazvan satima u autu, i uljuljkan stihovima pasti u pospanost Nicomedes Pastor Diaz, najpoznatiji među španjolskim romantičarima i rodom iz grada.
O mornarima i putnicima pastor Díaz je stihovao: "Nesiguran izbrazdan Oceanom, / koji je prije nego što je neplodna beskrajnost izgubljen / Naravno, tražite daleki kraj skrivene antipodne hemisfere, / nastavi, odvaži se, tvoj hrabar i siguran let / I tamo na pučini navali na tebe / njegova neizmjerna samoća tvoja je nada / tvoj vodič je na nebu.”
Jednom odmoreni, nije uputno zanemariti stihove tko je bio najpoznatiji pjesnik ovih krajeva, pa moramo nastaviti, Nastavite prema zapadu prema ušću rijeke O Barqueiro.
Ili Barqueiro
Cesta prolazi kroz brda s pogledom na zelene i sive rtove kao nebo koje pokriva putnika. Iznenada se pojavljuje Lorenzo, a onda je vrijeme da uronite u tople vode plaža Area Longa, smještena u istom estuariju O Barqueiro, prirodni raj za ljubitelje samoće i vodenih sportova kao što su windsurfing ili stand up paddle.
Stake of Bars služi kao pozadina kupaonice, i rijetki mogu odoljeti iskušenju da osuše svoju mokru kosu uz neprekidno puhanje vjetra, raširenih ruku, lebdeći u zraku silom Prirode, gledajući preko dubokih litica.
Uvijek vjetrovita, zavojita cesta koja vodi do krajnjeg sjevera Pirenejskog poluotoka omogućuje pogled s visine koketno ušće O Barqueiro, minijatura svojih starijih sestara, estuarija Arousa i Vigo, izbrazdana pješčanim sprudovima gdje se muče školjkaši i ribarski brodovi.
Svjetionik Bareš s vrha ne prati samo pomorski promet: tisuće ptica selica prolaze kraj velike stijene La Estaca na svojim dugim putovanjima od sjevera do juga, od istoka do zapada, nudeći ljubiteljima ornitologije privilegiranu zvjezdarnicu.
Bars Stake
Između rta Ortegal, vidljivog iz La Estaca poput bodljikavog repa golemog zmaja koji tone u more, i Baresa, najrazvedenija obala u Španjolskoj, koja se sastoji od visokih granitnih stijena koje nude vrlo malo prirodnih zaklona mornari iznenađeni olujom. Olupine i priče o traumatičnim brodolomima obiluju stanovništvom regije, naviknutim gledati kako ocean koji im osigurava hranu i posao odnosi njihove voljene.
Usred takvog lakonizma otvara se Ortigueira, grad s buržoaskim ozračjem u izrazito ruralnom i ribarskom području, što očekuješ izgledati fino i elegantno između šuma i mreža, poput dame odjevene za nedjelju okružene trijeznim seljačkim kaputima.
Ponosna na svoju idiosinkraziju, Ortigueira je svake godine domaćin Festival do Mondo Celta, međunarodni susret koji okuplja grupe keltskog folklora iz Galicije i Francuske, Irske i Ujedinjenog Kraljevstva, preplavljujući grad zvukom gajdi koji ostaje tih i zamišljen do kraja godine, pružajući svojim stanovnicima miran život bez pritisaka urbanog svijeta.
Tako nam govore u Gostionica O Malecon , gdje susjedi ubijaju vlastitu poslijepodnevnu glad na temelju tapas od svinjske lopatice, hobotnice i lignje, zaliven sveprisutnim domaće bijelo vino, a da ne mogu dočekati večeru koja će također biti obilna.
U Galiciji se jede, i to jako dobro: to svi znaju. Ali ono što je nepoznato je da, 20 minuta od Ortigueire, možete probaviti na liticama Vixía de Herbeira, najvišim u kontinentalnoj Europi, koji se protežu između rta Ortegal i šarmantnog gradića San Andres de Teixido.
Ovdje nam Rías Altas bacaju posljednji izazov: ugasite motor auta, izađite i počnite tražiti jednu od najpoznatijih banaka u Španjolskoj, neusporediva tribina za nezaboravan zalazak sunca. Savjet: radi kao Don Kihot, pogledaj ispod lopatica visokih vjetrenjača, a da vas ne omesti njegovo zujanje, i pronaći ćete liticu divova.
Litice u San Andres de Teixido