Loreto Sesma objavljuje novu zbirku pjesama: 'Nije bilo dovoljno htjeti'
“Novinar, pisac i ljubitelj glazbe”. Te tri riječi uvode biografiju Loreto Sesma na Instagramu i Twitteru (oba računa s više od osamdeset tisuća pratitelja, usput).
Rođen je u Zaragozi, studirao je u Pamploni, au listopadu će napuniti 25 godina. Napisala je pet knjiga iako sama tvrdi da ipak vrijedi više za ono o čemu šuti.
Prije dvadesete godine objavio je već tri –Brodolom na 338, 317 kilometara i dva izlaza za slučaj opasnosti i Amor Revólver– a sa 21 godinom dobio je Međunarodna nagrada za poeziju grada Melille uz Raise the Duel.
Njegova peta zbirka pjesama Željeti nije bilo dovoljno samo potvrđuje ono što smo već znali: Loreto Sesma jedan je od najvažnijih glasova aktualne španjolske poezije. To je glas generacije.
I kažemo glas, jer prije nego što smo – puno prije – mogli pronaći njegove stihove u knjižari, njegove su se riječi počele čuti u YouTube, gdje još uvijek nastavlja recitirati svoje pjesme za svojih više od 185.000 pretplatnika.
No, ostavimo brojke po strani. Ovdje smo da razgovaramo o tekstovima. I zašto, ponekad, nije dovoljno željeti. Priča nam sama Loreto.
VIŠE OD RIJEČI
“Hvala što si zaboravio. To me podsjetilo."
Iz njegova pera izlaze stihovi koji, čitani u određenim trenucima, mogu dosegnuti uzburkati naša crijeva više nego što smo mislili (ili htjeli).
Sada, kada je riječ o definiranju sebe, Loreto priznaje da je to kompliciranije: “Pokušavam sebe upoznati malo više svaki dan i uvijek na kraju otkrivam nove kutke, nove reakcije, nove geste.
Ono što mu je jasno jest da se radi o izrazito iskrenoj i neposrednoj osobi, koja balansira između kontrasta i tko inspiraciju pronalazi u svemu što radi, živi i misli.
“MOGAO SAM PRESTATI OBJAVLJIVATI, ALI NIKAD PISATI”
Mladi talenti i etablirani pisci imaju mnogo toga zajedničkog. Uostalom, potonji su budući odraz u zrcalu prvih. Ali postoji pitanje koje se svima ponavlja ad nauseam: jeste li oduvijek znali da želite pisati?
Loreto odlučno potvrđuje da je oduvijek pisao i oduvijek je to želio; ali također smatra da je ona osoba koja je najmanje vjerovala u sebe, iako bi voljela da nije.
"Da me nisu kontaktirali da objavim svoje tekstove, nikada ih ne bih poslao izdavaču" kaže spisateljica. I dodaje: “Jasno mi je da bih mogao prestati objavljivati, ali nikada ne pisati, to je moja katarzična metoda.”
Loreto Sesma: “novinar, pisac i ljubitelj glazbe”
NIJE BILO DOVOLJNO HTJETI
Doživjela je brodolom na 338, proputovala je 317 kilometara i dva izlaza u nuždi, živjela je revolversku ljubav, bila je princeza i digla dvoboj. Ali to nije bilo dovoljno.
Za nekoga tko voli slova, završna točka teksta samo je usputna stanica koji služi za skupljanje dovoljno snage za suočavanje sa sljedećom praznom stranicom. Zbog toga se Loreto Sesma vraća (iako nikada nije otišao) sa svojom petom zbirkom pjesama: Željeti nije bilo dovoljno.
“To je potpuno drugačija verzija djevojke koja je jednog dana doživjela brodolom u 338. Ovih sam dana s čitateljima mogla podijeliti svoje dojmove o knjizi i oni se slažu sa mnom da to je puno iskrenija, grublja i kompleksnija knjiga”, komentira Loreto za Traveler.es
Zašto je doživio brodolom 338? Taj broj je broj vaše sobe u domu. Broj koji je za Loreta sinonim za mnoga sjećanja: „Pa, ta knjiga zapravo sadrži tekstove koje je napisao prije nekoliko godina (a tada je imao 18 godina). Ta soba je bila početak jedne nove pozornice u drugom gradu, s drugom atmosferom, drugim ljudima…”
"Mislim da s početkom nove faze uvijek postoji nešto što se promijeni u vama i tjera vas da ponovno otkrijete sebe" Sesma odražava.
A to nešto, upravo sada, predstavljaju četiri slova "Htjeti nije bilo dovoljno", nakon kojih slijedi još puno stihova koji također govore o tome zašto smo to što jesmo, o boli koju nosimo u svom koferu, prtljazi rana ljubavi, ali io mogućnosti svjetla.
“Riječ je o zbirci pjesama koja govori o sjećanju, o uspomenama koje svi nosimo i koje pokušavamo ostaviti iza sebe. jer su boljele, ali smo u isto vrijeme trebali biti ono što jesmo danas”, objašnjava.
“MAJSTORSTVO DOBROG PISCA JE U TOME DA VAS NAtjera DA PUTUJETE”
Kažu da je veliki pisac, odnosno dobar pisac, uvijek izmučen pisac. Pa iskoristimo priliku da pred sobom imamo dobrog pisca da to potvrdi.
Da biste pisali – i dodirnuli nešto duboko u čitatelju – koliko je važno imati i čvor u sebi? “Mislim da je bitno, ili se barem meni tako čini. Za mene je majstorstvo dobrog pisca natjerati vas da putujete kroz niz emocija koje čak ni vi ne znate kako verbalizirati.
"Dovesti vas do mjesta je relativno lako uz dobru olovku i dobar opis, Ali učiniti da osjećate ono što niste ni znali da osjećate? To je prolazna utakmica." , dovršava Loreto.
"Kao stih koji nikada nije bio pjesma jer nitko nije imao hrabrosti da ga napiše" Loreto piše u Km68. Što biste poručili svim onim ljudima, posebno mlađima, koji se žele posvetiti pisanju poezije ili romana? "Da puno čitaju i da puno pišu i da, ako im je to zaista san, ne prestaju pokušavati."
MILENIJSKA POEZIJA?
“Ljubav je onaj vlak koji ne da ne čeka, nego da pregazi. Ali njime upravlja netko zbog koga biste uvijek iznova skočili na tračnice. Zato se ne ponavlja, jer svaka ljubav ubija.”
Danas se mnogo govori o "milenijskoj poeziji", o "pjesmama 2.0" ili čak o "instapjesnicima". Ali morate li ga stvarno imenovati? Zar ne možete imati Bécquera i Loreta Sesmu za stolom i nazivati jedno drugo samo poezijom?
Pa naravno da možete. Da milenijska generacija čita poeziju, a da je poezija nastala iz pera Loreta Sesme, Irene X, Elvire Sastre ili Offredsa, nije novost. To su ljudi koji čitaju poeziju. A taj fenomen niti je nov niti ima neko ime osim onog očitog – ponavljamo –: ljudi koji čitaju poeziju.
“Jako sam protiv želje da se apsolutno sve etiketira. Osim toga, inače onaj tko etiketira je zato što ima namjeru nekoga svrstati u neku struju i zato što mu je to u interesu”, kaže Loreto.
“Mislim da ne postoji nikakva 'milenijska poezija' ili 'industrijska poezija' ili 'Instagram poezija' ili nešto slično. Ne mislim ni da smo svi mi koji objavljujemo poeziju u istoj kategoriji, ni bolji ni lošiji, različiti”, zaključuje.
A budući da smo otvorili lubenicu etiketa i definicija... jedna od tema koje se najčešće ponavljaju u aktualnoj poeziji: feminizam. Loreto priznaje da ima vrlo osobnu viziju feminizma i upravo je to razlog zašto je htjela napisati Princezu.
“Naravno da podržavam borbu za jednakost, o tome se radi. Upravo zato ne odobravam pretvaranje feminizma u izborni motiv, marketinški slogan i tako dalje. Mislim da oko feminizma ima puno gluposti, puno predstave i puno licemjerja i to upravo obezvrjeđuje borbu tolikih žena.
KNJIGA, GLAZBE, PUTOVANJA I DRUŠTVENIH MREŽA
"Nakon što sam upoznao najmračniju tamu, iznenada si se jednog popodneva u svibnju u Malasañi pojavio"
Nekome kome su stvari jasne poput Loreta i čiji stihovi, osim što pobuđuju prošlost, nadahnjuju tisuće budućih horizonata, nismo mogli pomoći Pitajte ga o vlastitoj inspiraciji, o tome što čita, što sluša i o njegovom popisu omiljenih (i na čekanju) odredišta.
“Moja noćna knjiga uvijek je bila Rayuela , iako neki drugi vole Ništa, Primirje i Sjena čempresa je izdužena imaju i vrlo poseban kutak u mom životu”, komentira pjesnik.
Što se tiče njegovih omiljenih bendova, ističe da "toliko ovisi o trenutku... Volim slušati Otisa Reddinga, Sama Cookea, Fitoa…”. Ima i albuma koji bi bili loopovani, kao The Last Waltz of The Band ili Copperpotovo putovanje tog Van Goghovog uha iz 2000. godine. – Pa od svega pomalo.
Što se tiče društvenih mreža, Loreto nam kaže kako ga nijedna nije u potpunosti uvjerila: "Ponekad sanjam da ih se svih riješim i živim potpuno nesvjestan svega", razmišlja.
Život nesvjestan svega što bi se moglo provesti istražujući svijet, jer je to na vašoj listi želja “Pokupi moj kofer i idi najkasnije sutra, volio bih putovati cijeli dan...” kaže.
“U tom smislu sam imao veliku sreću jer nas je moja majka tjerala da puno putujemo po svijetu, mislim da to čini da imate vrlo otvoren um. Kad bih morao izabrati par uspomena, rekao bih Burmu i Tanzaniju”, komentira Zaragozanac.
A kad smo kod mjesta i uspomena, koji su Loretovi omiljeni kutci u Zaragozi, Madridu i Pamploni? “Iz Zaragoze, moja obitelj. I da, smatram ih mjestom jer su moj dom, gdje god bili. Iz Pamplone bih rekao da su Gaucho, blagoslovljene male čašice krumpira i jaja!”
S Madridom je kompliciranije, jer navodi da sam se "sjajno proveo u gotovo svakom uglu." Ali na kraju odaberite: – Možda bih rekao Plaza del Dos de Mayo, tu su mi se mnoge lijepe stvari dogodile. I sigurno će se te lijepe stvari materijalizirati, ako već nisu, u još ljepše linije.
"Željeti nije bilo dovoljno, sada znam, a trebao bi i ti znati"